Iako se svi možemo osjećati pomalo prestrašeno ili neugodno kad se nađemo u prisustvu drugih ljudi, kod onih koji pate od socijalne fobije, taj strah je toliko izražen da oni u pravilu izbjegavaju socijalne situacije. Drugim riječima, kod socijalne fobije, strah od drugih ljudi toliko je izražen da osobu onemogućuje da sudjeluje u aktivnostima svakodnevnog života.
Treba uzeti u obzir da postoje različiti tipovi socijalne fobije. Tako naprimjer, neke osobe osjećaju tjeskobu i nervozu u svakoj situaciji u kojoj mogu doći u središte nečije pozornosti. Za takve osobe kaže se da pate od generalizirane socijalne fobije. S druge strane, neke osobe boje se određenih socijalnih situacija, dok s nekim drugim situacijama nemaju nikakvih problema. Primjerice, nekome može snažno udarati srce i drhtati glas prilikom javnog nastupa, ali ta ista osoba bez ikakvih poteškoća može voditi razgovor s nepoznatim osobama na nekoj zabavi. U ovom slučaju radi se o specifičnoj socijalnoj fobiji jer se osoba boji točno određenih socijalnih situacija.
Smatra se da je u osnovi socijalne fobije strah od toga da će nas drugi ljudi negativno procijeniti i vrednovati. Kako bi izbjegli snažnu tjeskobu zbog mogućnosti da se nađu u centru nečije pažnje i budu predmetom procjene, oni koji pate od socijalne fobije izbjegavaju širok raspon djelatnosti koje se izvode u prisustvu drugih ljudi (npr. izbjegavaju javne nastupe, korištenje javnih zahoda, jedenje pred drugima, razodijevanje na plaži, itd.).
Osobe koje pate od socijalne fobije redovito su opterećene time kakav će dojam ostaviti na druge ljude. Često previše analiziraju svaku interakciju s drugima i usmjerene su na vlastite nedostatke. Primjerice, ovakvi ljudi opterećuju se razmišljajući o tome da su dosadni drugim ljudima, da će se sigurno osramotiti pred njima, da će reći nešto glupo i da će, čak i ako se upuste u neki razgovor, ispasti neznalice. Negativne misli redovito prate i neugodne emocije poput snažne tjeskobe, nervoze, nesigurnosti, strepnje i usamljenosti.
Osobe koje pate od socijalne fobije redovito izvještavaju i o tjelesnim simptomima svog straha, poput ubrzanog disanja i udaranja srca, znojenja, drhtanja tijela i podrhtavanja glasa, suhih usta i mišićne napetosti. Ako su zaista uzrujani zbog situacije u kojoj se nalaze, može doći i do paničnog napadaja. To je kratkotrajan napad koji prolazi sam od sebe, ali tijekom kojeg osoba osjeća vrlo snažan strah, koji je toliko užasavajući da osoba misli da će umrijeti ili izgubiti kontrolu nad sobom.
Postoji više teorija o tome što točno uzrokuje socijalnu fobiju: neki psiholozi smatraju da se ona, kao i svako ponašanje, mora naučiti, drugi naglasak stavljaju na iracionalne misli, treći se u svojim istraživanjima usmjeravaju na biološke čimbenike u podlozi socijalne fobije.
Neki istraživači koji smatraju da socijalna fobija nastaje učenjem predlažu sljedeći mehanizam njezinog nastanka. Ukoliko doživimo neku neutralnu situaciju (npr. susret s nepoznatim vršnjacima prvi dan škole) i ako nam se pritom dogodi loše iskustvo (ismijavanje, kritiziranje, ignoriranje), automatski učimo vezu između ova dva događaja, a situacija koja je u početku bila neutralna (upoznavanje novih kolega u školi) već sama po sebi kasnije počinje izazivati neugodne emocije. Pored ovog, dolazi i do generalizacije negativnih osjećaja na sve slične buduće situacije, čime se stvara plodno tlo za razvoj socijalne fobije. Kako bismo sami sebe poštedjeli straha i tjeskobe, učimo izbjegavati društvene situacije, što donosi kratkoročni osjećaj olakšanja. Međutim, ovako se socijalna fobija samo još učinkovitije održava jer se ne učimo suočiti s onim čega se bojimo.
Socijalna fobija može biti uzrokovana i određenim načinom razmišljanja koji smo usvojili tijekom života. Točnije, osobe koje pate od socijalne fobije tjeskobno su zaokupljene samima sobom, odnosno svojim iracionalnim mislima i uvjerenjima. One smatraju da se svima moraju svidjeti te da moraju biti prihvaćene od svih i zato izbjegavaju iznijeti svoje mišljenje i stavove u društvu. Drugo, one imaju nerealistična očekivanja od društvenih situacija i često su već unaprijed uvjerene da će se osramotiti, da će ispasti glupe i da će ih drugi ljudi kritizirati. Zbog svojih očekivanja, one interpretiraju ponašanje drugih ljudi (npr. neutralan komentar sklone su doživjeti kao kritiku na svoj račun), što onda dodatno održava i pojačava njihove tjelesne simptome te neugodne emocije i misli.
Ako se ne suoče sa svojim strahom, osobama koje pate od socijalne fobije prijete neke neugodne posljedice. Što se tiče njihovog psihofizičkog zdravlja, kod ovakvih osoba postoji veća vjerojatnost pojave depresije, osjećaja usamljenosti i odbačenosti te smanjenog samopoštovanja. Neke osobe sa socijalnom fobijom mogu ozbiljno narušiti svoje zdravlje korištenjem sredstava za smirenje i alkohola „na svoju ruku“ i to u pokušaju da smanje strah i nemir koji osjećaju.
Osim ozbiljnih posljedica koje ostavlja na mentalno i tjelesno zdravlje, socijalna fobija negativno djeluje i na neke svakodnevne aktivnosti poput komunikacije s ljudima oko nas. Ona također sprječava osobu da obavlja uobičajene stvari koje drugi rade bez problema: oni koji pate od socijalne fobije osjećaju neugodu kad trebaju jesti pred drugima, kupovati stvari u trgovini, pa čak i kad se samo treba potpisati u nazočnosti drugih ljudi.
Zbog izbjegavanja društvenih situacija, funkcioniranje osobe može biti toliko narušeno da dolazi do problema na fakultetu ili poslu (izbjegavanje odlazaka na nastavu ili na posao, odbijanje promaknuća koje bi moglo rezultirati povećanim kontaktom s drugim ljudima, itd.). Strah također može otežati uspostavljanje bliskih veza, što u konačnici može dovesti do toga da osoba nema puno prijatelja ili da teže uđe u brak u usporedbi s osobama koje nemaju problema sa socijalnom fobijom. Ukratko, socijalna fobija itekako može obilježiti budućnost jer osobe zbog te fobije propuštaju mnoge aktivnosti u kojima bi željeli i trebali sudjelovati.
Protiv socijalne fobije može se boriti na više načina: opuštanjem, zamišljanjem i izlaganjem situacijama kojih se bojimo, mijenjanjem iracionalnih misli i očekivanja, razvojem komunikacijskih vještina i naravno, korištenjem stručne pomoći.
Ukoliko primjećujete kod sebe simptome socijalne fobije, možete potražiti stručnu pomoć kod psihologa u Savjetovalištu „Zdravog grada Poreč“. (Marijana Rajčević Kazalac, psihologinja Zdravog Grada Poreč)