Moj prijatelj ima psa! - Energija kao oblik komunikacije

Od onog razgovora s prijateljem koji ima psa o komunikaciji prošli tjedan, non stop mi se po glavi vrzmala potreba da mi tu cijelu spiku malo bolje objasni. Obzirom da zna biti slikovit ,a i da ga nije teško "povući za jezik", već sutradan mi je nastavio o jako bitnim segmentima ove tematike:

"Energija je sposobnost tijela da vrši rad. Tako bi zvučala najsuhoparnija definicija koja mi trenutačno pada na um. S obzirom da za uspostavljanje odnosa između dva entiteta (dvije jedinke) dolazi do izmjene energije, neophodno nam je govoriti i o energiji kao najstarijem obliku komunikacije koji je od velike koristi ne samo u odnosu sa našim psom, nego i sa svijetom koji nas okružuje.

U prirodi je normalno energetsko stanje svakoga bića balansirani omjer vlastite energije odijeljen na različite resurse koji su mu neophodni da preživi i djeluje u okolini. Balans je ključna riječ kada govorimo o energiji koja se tiče nas i naših pasa. Balans između energije koju unosimo u organizam, energije koju trošimo na procese u tijelu te energije koju koristimo za djelovanje u prirodi i društvu koje nas okružuje.

S praktičnog stanovišta to izgleda ovako:

Hranimo psa visokokvalitetnom hranom. Pružili smo mu adekvatan smještaj koji ne iziskuje puno energije za grijanje životnog prostora vlastitom toplinom. Pas nam je ljubimac pa ne mora raditi za nas (čuvati ovce, ići u lov, vući teret). Dnevna aktivnost mu se svodi na kretanje u mjestu boravka (stan, boks, dvorište) te na koji sat šetnje ili igre u parku. Takav način života stvara višak energije u odnosu ulaz/izlaz jer pas u takvoj jednadžbi ne troši dovoljno energije.

Zamisli sada drugi slučaj:

Pas koji živi uz beskućnika svakodnevno prelazi kilometre uz ovog čovjeka koji mu pruža društvo, kakvu - takvu zaštitu i prehranu. Jede manje nego pas iz prethodnog primjera, obroci su svakodnevno sa puno manje energetske vrijednosti. Kreće se puno više od prvog psa, opet na svakodnevnoj bazi. Potraga za hranom i akcije poduzete za preživljavanje pružaju i jači mentalni izazov nego što je u gornjem slučaju posrijedi. Za održavanje temperature koristi svoje tijelo i tijelo čovjeka kada se sklupča uz njega.

Razlika između ulaska hrane (hrana=energija) i potrošnje u gorenavedenim primjerima je velika. Ni u jednom ni u drugom primjeru nema pravilnog balansa. U prvom slučaju ulazak energije je veći, što dovodi do toga da je pas “nabrijan“ i jedva čeka trenutke za aktivnosti vani (najčešće samo šetnja u kojoj često vuče i vodi po svome) te u interakciji s drugim psima i ljudima doživljava izljeve energije. Pritom čak biva dominantan i agresivan, ili nema mira pa skače sa sve četiri u zrak te ga sve živo uzbuđuje.

U drugome primjeru je trošenje energije uvijek u prednosti te je dlaka često slabije kvalitete, zdravstveno stanje nije idealno, a ubogo pseto često rep drži podvijeno čime poručuje kako nije zainteresirano za društvene aktivnosti jer mu naprosto nedostaje energije.

Kada smo dobili sliku o ove dvije krajnosti, na nama je da pronađemo sredinu, odnosno željeni balans energije.

I jedna i druga krajnost kod ovih pasa nose određenu komunikacijsku poruku. Prva je često nametljiva i nestalna u svom jakom intenzitetu, dok je druga takva da u nama svojom jadnom porukom izaziva emocije. Kada dođemo do pravilnog energetskog balansa naših pasa, društveni život bi im trebao biti kvalitetniji i sa jasnijom porukom. Samim time bi i nama trebalo biti lakše. Energija, odnosno njen balans, kojeg mi projiciramo vlastitom psu je također bitna poruka koja je nerijetko okidač za različite obrasce ponašanja naših ljubimaca.

Sve su knjige svijeta nemoćne ako nismo spremni poraditi na tome. Ukoliko smo nesigurni u sebe, naš će to pas osjetiti te se u skladu s time i ponašati u određenim situacijama, bilo tako što će na sebe preuzeti ulogu zaštitnika, ili će se njegova vlastita nesigurnost povećati.

Ukoliko si euforičan i dobrog raspoloženja, pas će i to osjetiti pa će se i njegovo trenutačno energetsko stanje u određenoj mjeri promijeniti, vjerojatno će veselije mahati repom i biti spremniji za igru nego inače. Sve navedeno su razlozi zbog kojih prilikom svakodnevnog odnošenja prema našim psima trebamo biti svjesni da se “skuliramo“ i nastojimo projicirati svojim postupcima, tonom glasa i gestama pravog vođu čopora u očima naših pasa.

Sreli smo ljude koji nam i nakon kratkog susreta ostanu u lijepome sjećanju i s kojima se želimo družiti jer vam naprosto odgovara energija kojom zrače. Nekada su to ljudi koji nadahnjuju, uz koje je jednostavno ugodno ili koji nas jednostavno znaju saslušati. To je samo dokaz o važnosti komunikacije na ovaj način. Da bismo se uspjeli nositi sa životnim nedaćama i izazovima, potrebna nam je određena čvrstina, planiranje aktivnosti te odgovornost za obaveze. Sve ovo nas čini pouzdanijima, a našim psima upravo to i treba - netko na koga se mogu “osloniti“.

Često se slika čovjeka i psa zamagli u predodžbi čovjeka i plišane igračke, no ne zaboravimo ono najbitnije: moramo se pred njih postaviti kao ono što u biti jesmo - odgovorni za njih pred zakonom.

Da bismo taj dio obaveze ispunili kako spada, energija koju projiciramo treba biti energija odgovorne osobe, spremne povesti svoj kraj uzice na najbolji mogući način, ali istovremeno ne zaboravimo na razumijevanje. Razumijeti ono što nam žele “reći“ naši psi može biti od neprocjenjive vrijednosti za izgradnju povjerenja i kvalitetnog odnosa čovjeka i psa."

A onda je stao i rekao da ćemo ovu temu dobrano pretresti od repa pa do glave, (mada ne razumijem zašto tim redoslijedom), no do tada mi je ovo dovoljno za kvalitetan pensir u šetnjama z mojon Pahuljom.