Moj prijatelj ima psa! - Spasilački i potražni psi

Već neko vrijeme razmišljam o tome kako su psi tu pored nas sa svrhom. Nije tu riječ o samom druženju i osjećajima, nego o nasušnjoj potrebi koju su vjerojatno imali naši preci kada su breke koristili u delu. I tako sam odlučio svome druženju sa psom dati konture neke korisne aktivnosti, discipline ili sporta, u kojoj bismo i pas i ja zajedničkim snagama mogli uz pomoć truda doći do cilja. U jednom takvom razgovoru sa onim prijateljem koji ima psa došli smo do zaključka kako je najbolje da porazgovaram sa ljudima koji se već bave nečim sličnim te iz prve ruke doznam u kojem smjeru krenuti. Tako mi je moj prijatelj dogovorio jako zanimljive razgovore koje sam odlučio podijeliti s vama.

Spasilački i potražni psi

Predstavljanje

Moje ime je Sanda Križan, aktivni sam pripravnik i vodič potražnog psa Hrvatske Gorske Službe Spašavanja (HGSS) Stanica Karlovac. Sergeant je Američki stafordski terijer (čiji je otac rođeni Porečan op.a.) potražni pas sa položenom 1. licencom HGSS-a za traženje živih ljudi. Pripadnici smo civilne zaštite kao potražni tim u ruševinama. U HGSS smo ušli zajedno, u travnju 2011. godine, kad je on bio star tek 2 mjeseca.

O spasilačkim i potražnim psima

Prije nego li sam uopće mogla početi trenirati sa svojim psom na službenim treninzima, bio je testiran na svoje prirođene karakterne osobine. “Kvalitete“ koje se traže kod psa koji će jednog dana biti potražni pas, mogu se vidjeti već kod 5 tjedana starim štenetom. Bitno je da ima plijenski nagon i želju za igru sa čovjekom, da se ne boji ljudi, zvukova, predmeta i nove okoline.

Postoji više načina kako stvoriti potražnog psa. Mi radimo “air scent“ općeg mirisa živih ljudi. Pas traži čestice mrtve kože koje otpadaju sa živog čovjeka i putuju vjetrom. Kad naiđe na mirisni tunel, pas ga prati do čovjeka. U Hrvatskoj je najzastupljeniji način rada da pas, kada pronađe osobu, laje (markira) sve dok vodič ne dođe do njih. Pas ni na kakav način ne smije ugroziti osobu, ne smije je dirati, ne smije je napustiti i mora cijelo vrijeme lajati kako bi vodič pronašao put do psa i unesrećene osobe. Air scent se može raditi još dvjema metodama: recall i bringsel. Sergeant i ja se trenutno pripremamo za 2. licencu HGSS-a, za traženje mrtvih ljudi. Sve je isto kao i kod traženja žive osobe, osim, naravno mirisa.

Kome preporučiti ovakav rad sa psima

Rad sa psima u smislu traženja ljudi preporučila bih ljudima koji imaju vremena redovito trenirati idovoljno strpljenja za takav rad. Osim u HGSS-u, u Hrvatskoj se ovim bave HUOPP i KOSSP, uz razliku da jedino HGSS trenira i traži mrtve, i cadaver (kosti). S druge strane, ulazak u HGSS je velika žrtva slobodnog vremena, pa ga ne bih preporučila svakome. KOSSP je usmjeren na sportska natjecana u traženju.

Zbog svojih pasminskih osobina za rad traženja, najpogodniji su psi u tipu ovčara. Selektivno su uzgajani da slušaju čovjeka, što sa terijerima baš i nije slučaj. Bitno je da je pas fizički i mentalno sposoban prolaziti kroz sve stavke obuke. Zbog toga pasmine tipa buldog, mops, baset i slični, koji nisu namijenjeni za dugotrajne i naporne šetnje po nepristupačnim terenima, nisu najbolji odabir. Pas bi trebao biti srednje veličine, ne pretežak, agilan i u dobroj kondiciji. Ovisno o podneblju, bitna je i dlaka. Npr. staford nije najbolje rješenje kad se govori o traženju u lavinama.

Posebni zahtjevi

Rad ovakvog tipa, ako govorimo o treniranju za stvarne potrage, nije za svakoga. Potrebno je izdvojiti jako puno vremena, živaca, ali i karakterne snage da bi se tražilo na teško dostupnim područjima, često neprohodnim. Potrage se, pogotovo ljeti, najviše odrađuju po mraku, pa treba biti "dosta jak u glavi" kada se nađeš u divljini, po mrklome mraku, sam sa psom, i satima hodati po nepristupačnom terenu. Vodič potražnog psa također mora svladati tehnike napredne prve pomoći, jer je on najčešće osoba koja prva dođe do unesrećene osobe, i mora joj pružiti pomoć dok ne dođu ostatak ekipe i transport do vozila prve pomoći.

Postoje li natjecanja potražnih i spasilačkih pasa?

Unutar HGSS-a ne postoje natjecanja, nego službeni treninzi koji se održavaju jednom mjesečno u organizaciji Komisije za potrage i lavine HGSS-a. Svaki vodič potražnog psa mora redovito trenirati i van tih službenih treninga te odžavati svoga psa i sebe u dobroj kondiciji. Službeni treninzi služe kako bi se sastali svi aktivni potražni timovi i izmjenjivali iskustva, ali za one koji bi se htjeli baviti ovom vrstom rada sa svojim psom, i još se natjecati, preporučujem im HUOPP ili KOSSP Zagreb.

Osvrt

Ovaj način rada preporučujem ljudima koji se žele baviti ozbiljnijim radom sa psima, jer nije za osobe koje brzo odustanu od svojih hobija. Ovo, zapravo, nije i ne bi smio biti hobi. Imati potražnog psa i trenirati sa njim za stvarne situacije, a odlasci u prave potrage nose puno odgovornosti. Kada ste u potrazi za unesrećenom osobom, imate brdo odgovornosti na leđima. Morate potpuno vjerovati svome psu, vas dvoje doista u najdubljem smislu tih riječi, morate biti tim. Kada izađete iz sektora koji vam je dodijeljen, (obično veličine do 30 hektara), morate reći voditelju potrage koliko ste (u %) sigurni da u vašem sektoru nema nikoga. Naravno, u slučaju da niste pronašli unesrećenu osobu. Ako kažete da ste sigurni da tamo nema nikoga, a na kraju se ispostavi da je osoba bila tamo i vi je niste na vrijeme pronašli, život i zdravlje te osobe ide vam na savjest, ali se i preispituje vaša vjerodostojnost kao člana potražnog tima.

S druge strane, ovakav način rada je nešto što mene ispunjuje i veseli. Saznanje da radite nešto korisno i humano sa svojim psom, ali i veza koja se razvije unutar potražnog tima, nešto je posebno i samo po sebi najveća nagrada za uložen trud i vrijeme.