Moj prijatelj ima psa!: Frizbi

Koliko me god privlačile aktivnosti sa psima u kojima disciplina igra veliku ulogu, toliko sam poželio saznati i nešto više o onima koje mi se čine nešto ležernije i forši čak zabavnije. Je li to to uistinu tako ili mi se to samo čini, pokušao sam uz pomoć onog prijatelja koji psa - dakako, saznati u sljedećem razgovoru.

Kristina Perc Horvat: frizbijem se bavim tek godinu dana. Ponosni sam vlasnik malinojke Tye koja je luda za frizbijem. Osim sa njome, natječem se i sa suprugovom bordericom Jo. Bila sam na nekoliko natjecanja i plasirala se na više-manje dobre pozicije. Najveći sam uspjeh (prvo mjesto) sa Jo ostvarila u rujnu 2013. na FDDO takmičenju u Italiji, dok sam sa Tyom na istom natjecanju bila četvrta.

Moj suprug Aleš Horvat frizbijem se bavi od 2008. kad je počeo raditi sa svojom labradoricom Maxi. Pohađao je mnoge seminare koje su po cijeloj Europi držali najbolji svjetski igrači kao Mark Muir (USA), Matteo Gaddoni (ITA) i mnogi drugi. I sam je voditelj raznih seminara, tečajeva i trening grupa, kako u Sloveniji tako i u Hrvatskoj. Najveće je uspjehe postigao sa labradoricom Maxi i to prvo mjesto u Italiji 2011., drugo u Beču 2012. te prvo na FDDO takmičenju u Italiji 2013. godine.

Položio je međunarodne ispite za suca organizacija USDDN, Skyhoundz i AWI. Trenutno se natječe sa 6 godišnjom labradoricom Maxi, bordericom Jo i mojom malinojkom Tyom.

Pseći frizbi, bolje poznat kao dogfrisbee, u Americi je popularan već skoro 40 godina. Kao njegov početak računa se 4. kolovoza 1974. kad su, tada skoro 19-godišnji Alex Stein iz Ohia i njegov pas Ashley Whippet, na državnom baseball prvenstvu preskočili ogradu. Alex je sa sobom ponio tek nekoliko frizbija i bacao ih, a Ashley je svojom sposobnošću hvatanja izazvao tajac u publici. Trčao je za njima brže od 50 km/h i skakao više od 3m u zrak. Ono što su prikazali bilo je toliko fascinantno da je natjecanje nakratko prekinuto, a reporter nastavio komentirati dogfrisbee. Alen je na kraju uhićen.

Nekoliko desetaka godina kasnije frizbi stiže i u Europu gdje njegova popularnost brzo raste. Dotad je već nekoliko Europljana postiglo iznimne rezultate. U Hrvatskoj se frizbi pojavio tek 2013. godine kada je na terenu kluba KOSSP Zagreb pod Alešovim vodstvom održan prvi seminar. Od tada se redovno odvijaju treninzi na kojima sudjeluju zaljubljenici u frizbi iz Zagreba i šire.

Pseći frizbi je sport koji jača vezu između psa i vodiča, održava psa u fizičkoj kondiciji i povećava njegovu izdržljivost. Frizbi je također veliki izazov za vodiča, jer je prije početka aktivnog bavljenja zbog sigurnosti psa potrebno primjereno naučiti bacati frizbi. U osnovi, pseći frizbi dijelimo na dva dijela: na freestyle, primjereniji iskusnijim igračima i i distance discipline.

Vodič i pas uz glazbenu pozadinu i različite načine bacanja frizbija pokušavaju oduševiti publiku i suce. Freestyle u izvedbi iskusnog vodiča i psa najatraktivnija je disciplina za gledateljei posvuda po svijetu i mnoštvo se ljudi okuplja na natjecanjima kako bi vidjeli najbolje igrače u akciji.

Drugi dio psećeg frizbija su daljinske ili distance discipline.

Postoji veliki broj disciplina, a među najpopularnijima su:

• mini distance – polje podijeljeno na zone, od startne linije udaljene određen broj metara (svaka zona je duga cca 10m). Više bodova dobivaju oni psi koji frisbi uhvate u najudaljenijoj zoni, a potrebno je prikupiti čim više bodova u ograničenom vremenu, najčešće između 60 i 90 sekundi.
• time trial – vodič i pas natječu se ograničeni vremenom u kojem frizbi trebaju uspješno uhvatiti na udaljenosti od barem 20m, a potom ga vratiti vodiču. Tko prvi u što kraćem vremenu barem 2 puta uspješno baci frizbi – pobjednik je.
• long distance - računa se udaljenost uhvaćenog frizbija u metrima. Kod te discipline ne postoji vremensko ograničenje, ali je određen broj bacanja u kojima pas treba frizbi uhvatiti čim dalje (svjetski rekord je 100 metara).
• dog dartbee – zanimljiva disciplina u kojoj se računa točnost bacanja. Na tlu je nacrtana meta (kao u pikadu) u koju vodič svoj frizbi mora ubaciti sa udaljenosti od 20 metara. Čim bliže centru pas uhvati frizbi, veći je broj bodova.

Za koga je frizbi?

Frizbi se preporuča većini pasa sa istaknutim plijenskim nagonom. Na početku je psa najvažnije naučiti postepenom hvatanju, nikako na ekstremnim udaljenostima. Važno je bacati na način primjeren bacaču i psu, jer pogrešan način bacanja može teško ozlijediti psa.

Udaljenost bacanja poželjno je povećavati tek nakon što naučimo dobro bacati, a jednako je važna i osnovna poslušnost, jer će pas biti slobodan pobjeći i ozlijediti sebe ili druge.

Uvjeti za bacanje frizbija

Potreban je primjereni teren čija podloga ne smije biti pretvrda (nikako beton, asfalt...), niti na njoj smije biti prepreka ili rupa. Za igru sa psom potrebno je samo nekoliko frizbija i dobra volja. Naučiti bacati frizbi je lagano, samo se treba potruditi. Kao i u većini sportova, ne postoji određeni rok u kojem će netko naučiti bacati frizbi, dok psi svoju ulogu prihvate vrlo brzo jer im je aktivnost hvatanja zabavna.

Potrebno je,također, da frizbi bude primjeren psu. Svaki frizbi kupljen u sportskom ili dućanu za kućne ljubimce nije nužno primjeren za pseći frizbi. Frizbiji za ljude koje kupujemo u sportskim dućanima psima nisu primjereni zbog oblika, težine, veličine i sastava plastike. Frizbiji kupljeni u dućanima za male životinje većinom su igračke i također su neprimjereni. Zato je najbolje obratiti se klubu koji drži tečajeve ili treninge psećeg frizbija gdje će nas najbolje savjetovati koji frizbi i gdje nabaviti.

O natjecanjima

Pseći frizbi nije FCI disciplina, ali po cijelome svijetu postoje organizacije koje priređuju različita natjecanja. Među najpopularnijima su Skyhoundz, USDDN, UFO i AWI i većina se natjecanja po Europi održava po pravilima jedne od tih organizacija. Nekoliko se natjecanja također odvija kod nas, ali za sada ih je veći broj kod naših susjeda preko granice. U Sloveniji se svake godine organizira veći broj natjecanja u sklopu Flipsi pokala, a među popularnijima je i Mađarska, gdje se svake godine odvija veliki broj natjecanja. Za prijavu na natjecanje većinom postoji samo jedan uvjet, a to je da je pas primjereno star (između 12 i 18 mjeseci) i nije potreban nikakav drugi ispit.