U Labinu izložba fotografija Karmen Orlić i Denisa Gržetića

Izložba fotografija Karmen Orlić i Denisa Gržetića pod nazivom “…putujem,putujem…” bit će otvorena u utorak 20. listopada, u 20 sati u Narodnom muzeju Labin, a ostaje otvorena do 20. studenog.

Više o izložbi

Bilo kuda da danas putujemo, ne možemo odoljeti porivu da usput, lako nam dostupnim fotoaparatima, mobitelima i tabletima, sve ne fotografiramo. I tako zabilježimo „gdje smo sve bili”- u kojim gradovima, podnebljima i pejzažima, pa to memoriramo u nekom svom osobnom albumu uspomena. Kad, međutim, fotografi putuju, tad je u njih ta povezanost između putovanja i fotografiranja usko stvaralački uvjetovana…. i nije nikad usputna ni slučajna. Jer, oni putuju zbog strasti za fotografiranjem, a ne fotografiraju kako bi dokumentirali doživljaje s putovanja. Na put kreću zbog potrage za fotografski osmišljenim pričama; za pričama gledanim kroz diskurs fotografskog medija. I sva njihova putovanja uvijek se pretvaraju u istraživački “foto-trekking”. U potrazi su za bliskim im motivima i vizurama, koje percipiraju i vizualno interpretiraju na autorski način.

Upravo na takva putovanja, iz potrebe za fotografiranjem, uvijek kreće autorski dvojac Karmen Orlić i Denis Gržetić. Putne priče s njihovih putovanja vode nas maglovitim i mističnim stazama i ambijentima nekih magičnih krajolika i gradova, čije nam se vizure na prvi pogled čine znane, ali ubrzo shvaćamo da pripadaju nekom drugom svijetu. Onom snova i mekih tišina, ispražnjenih prostora i začudnih osvjetljenja. Svijetu čudesnih, melankoličnih „nokturna” i tjeskobnih metafizičkih ugođaja. Ali i svijetu širokih panorama s visokim očištima, pa u tim fotografijama sve stalno kliže u neku drugu dimenziju. Dimenziju nestvarnosti i „zaleđene” bezvremenosti. Postaje jasno da to više nisu neka konkretna, nego univerzalna mjesta postojanja i bivanja, u kojima caruju mir, zaustavljenost – i odsutnost čovjekove prisutnosti. Autori ne prenose zbilju, jer ona tu nije važna. Važne su misaone i spoznajne poruke. A mi ih, očarani, pratimo u imaginarnoj zbilji jer oni suvereno putuju tim prostorima. Ne kao turisti, nego kao likovni istraživači. Ne kao brbljavi pripovjedači i opisivači, nego kao slikovni pjesnici Gradova i Krajolika, čije su fotografije lirske metafore i kriptične asocijacije; emotivna snatrenja i tihe meditacije. Ali su prije svega koncentrat žive likovnosti i čiste vizualnosti. Stvarno događanje zamijenjeno je tu onim vizualnim, a svjetlo je autoritativno preuzelo glavnu ulogu, najčešće se sljubivši sa sjenom, pa usmjerivši doživljaj s opipljivoga na iluziju. Svjetlo i sjena tako se ovdje pojavljuju kao način poimanja stvarnosti i sredstvo odgonetanja smislenosti. Kao način oblikovanja i element stvaranja.

Nije slučajno da fotografije Karmen Orlić i Denisa Gržetića nerijetko doživljajem, načinom pristupa, čak i terminologijom vežemo uz slikarstvo. Jer one se s njim u mnogo čemu dodiruju, pa i preklapaju, a na slikarski način se ponajbolje i iščitavaju. Oba se autora u svom fotografskom izričaju primarno koriste svjetlom. Svjetlo je za njih čudesan, čarobni medij. Medij koji sve što dotakne oživljuje i čini ekspresivnim i dinamičnim. Ali isto tako i sve dematerijalizira, „pomiče” u neku drugu dimenziju i čini nedodirljivim i dalekim. Za Karmen i Denisa svjetlo je izazov i inspiracija; nosač i pokretač likovnosti; odreditelj prostora i vremena, te vladar zbilje. Ovi autori putuju za svojim svjetlom i strpljivo iščekuju da se u svoj punini pojavi na detaljima gradskih fasada, na vršcima crkvenih tornjeva, u maglici nad morem, u oblacima na horizontu, na seoskom puteljku, na ptičjem krilu… Iščekujući to svoje posebno svjetlo, hvataju ga jednom kao jutarnje maglovito, blijedo i prohladno, a drugi put kao zlatno i toplo kasno popodnevno, koje u suton privlači u svoju blizinu dugačke i tamne sjene s kojima se nadmeće, poigrava i kojima bježi. Samo s takvim svjetlom, koje ima široku paletu tonova i intenziteta sjaja, voli ovo dvoje autora „oslikavati” svoje nadrealno-mistične krajolike i sanjive vedute. Jer, tako ih najviše puni enigmatičnošću i mistikom; značenjskom slojevitošću i simbolikom. Ali iznad svega vizualnim obiljem. (Višnja Slavica Gabout) (dp)