Istra i Poreština – cikloturistička destinacija ili prevara turista?

Biciklistička i pješačka staza između Funtane i Vrsara - kvrgava i puna rupa

Istra i Poreč vole se promovirati kao bike friendly destinacije, a nije tajna ni da županijska i gradske/općinske TZ od ubrane boravišne pristojbe financiraju neke od zvučnih biciklističkih manifestacija, razvojne projekte i infrastrukturu. No, u silnoj je euforiji, čini mi se, netko zaboravio temelj cikloturizma, a to su – staze. One prave, raznovrsne, sigurne i dostupne.

O njima političari i turistički djelatnici godinama izbjegavaju konkretno govoriti jer su enormno skupe. Izvlače se na nedostatak novca, hvale nekim odrađenim lokalnim projektima, besplatnim punionicama e-bicikala itd.. No, sve je to nedovoljno u odnosu na očekivanja onih koji misle da su uplatili aranžman u cikloturističkom raju. Postoje, istina, bolje ili lošije uređene lokalne biciklističke staze, pa i Parenzana, ali nedostaje nam ono čemu razvijeni svijet već desetljećima teži, a neki silom prilika imaju u dugoj tradiciji siromaštva: biciklističke staze uz prometnice, izgrađene ne nužno zbog cikloturizma, već i zbog potreba lokalnog stanovništva. Jer, mnogi su u današnje vrijeme smetnuli s uma kako postoje i oni kojima bicikl ne služi samo za rekreaciju i sport, nego i za prijevoz do posla, plaže itd.

A i nisu to jedine staze koje nam nedostaju da bismo sa pravom ponijeli naslov bike friendly turističkog odredišta.

Prema Taru i Varvarima opasno po život

Osim po prašini, zemlji i rupama, od Poreča do Tara biciklom možete stići uz "borbu" sa turistima na šljunčanim ili zemljanim stazama uz more. Ako nemate MTB, onda vozite po D75 uz vrlo veliku opasnost po vlastito zdravlje i život. Pritom ćete na vrlo prometnoj cesti stvarati kolone vozila i svjedočiti nemilim scenama sa živčanim vozačima.

Samo oni ludi/hrabri (uključujući mene), koji su od Tara biciklom pokušali stići do Novigrada, poznaju osjećaj kad vas u Tarskoj Vali krene obilaziti hladnjača ili živčani vozač automobila.

Ako biciklom krenete iz Poreča prema Varvarima – slična priča kao prema Taru: kolone vozila, nervoza, opasnost na glavnoj cesti. Alternativa su prašina i rupe po makadamu. I MTB, naravno. Iako je u županijskim prostornim planovima rezerviran prostor za četverotračnu prometnicu Varvari-Baderna, pitanje je hoće li taj projekt Hrvatske ceste uvrstiti u plan financiranja za 10 ili 20 godina i tako riješiti dio problema, ili možda nikad neće.

Neuređena staza prema Funtani koja za tamošnju TZ "ne postoji"

Neobilježena biciklističko-pješačka staza kod Zelene lagune naprasno nestaje. Za dalje - snađi se

U smjeru Funtane je slično: na porečkom dijelu postoji staza sve do rotora kod vodenog parka u Zelenoj laguni, a nakon toga – cesta. Ona državna, vrlo prometna. Možete, naravno, kroz Zelenu lagunu, uz more, ali ni to vam, osim u najvećoj nuždi, nitko dobronamjeran zbog gužve neće preporučiti.

Da bi sigurnije mogli voziti od Zelene Lagune prema Funtani, biciklisti su davnih dana sami utabali biciklističku stazu uz cestu D75. Nažalost, ni Općina ni TZ Funtane nisu se dosjetili uložiti kakvu kunu u njeno održavanje. Direktorica TZ Funtane Ana Milohanović Čehić rekla nam je da to zapravo i nije staza, već improvizirani, divlji put uz cestu Poreč-Vrsar, koji se ne uređuje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, odnosno velikog broja privatnih parcela uz prometnicu.

Ipak, ne mogu takvu izjavu prihvatiti kao argument, jer je činjenica da staza itekako postoji. Osim što je vidite kad na nju dođete, dnevno je takvu kakva jest koristi veliki broj biciklista kojima su zbog rupa, panjeva, kamenja i ponekad neobrezanog grmlja ugrožen zdravlje. Zato nikako nije bilo naodmet da Općina i TZ iz proračuna i debele bušte sa novcem od boravišne pristojbe izdvoje dvjestotinjak tisuća kuna potrebnih za njeno minimalno uređenje. Jer, teško bi se vlasnici privatnih parcela uz cestu, ma o kome se radilo, bunili zbog trošenja javnog novca na uređenje (i) njihovog vlasništva, poboljšanje turističkog imagea Funtane i povećanja sigurnosti biciklista. Kad su već biciklisti tu stazu spontano prigrlili kao sigurniju alternativu vožnji po državnoj cesti, malo je poravnati i nasuti u širini od 1,5 do 2 metra bila bi racionalna odluka.

Uskoro će, nadamo se, biti uređena državna cesta od Mornarice do Funtane i Vrsara, pa će pravu, asfaltiranu biciklističku stazu poput one od Dajle do Umaga isfinancirati država. Potvrdio nam je to i načelnik Općine Funtana Mladen Grgeta, izrazivši uvjerenje da su ove godine konačno uspjeli dogovoriti rekonstrukciju državne ceste kroz mjesto, pri čemu će biti rekonstruirana i biciklistička staza, Njeno postojanje, vidimo, u Općini priznaju, za razliku od TZ, a moram ovdje spomenuti i biciklističko-pješačku stazu između Funtane i Vrsara. U vrlo je lošem stanju, pa je i Vrsar sve ove godine za nama mogao odvojiti koju kunu za njeno uređenje. (Ili možda ni ona ne postoji?)

Šetnice uz more nisu biciklističke staze

Možda je došlo vrijeme da se u TZ-ima i općinama (ovdje su Funtana i neki drugi uzeti samo kao primjer) prestanu zanositi idejama o tome da su lokalne biciklističke staze uz more ili unutrašnjosti rješenje prometa biciklima, jer to jednostavno nije istina. To što neki nazivaju biciklističkim stazama zapravo su šetnice izgrađene u neposrednoj blizini plaža i velikih turističkih smještajnih kapaciteta, kojima se zbog velike optrerećenosti tijekom turističke sezone može i želi (ili mora) služiti tek manji dio biciklista. Poznato je to svakome tko se njima vozi. Velika je mogućnost naleta biciklima na pješake, a nisu maleni problem niti motocikli i mopedi kojima se neodgovorni pojedinci takvim stazama voze, što prometni redari ne sankcioniraju, uglavnom zato jer ih nema dovoljno i ne stignu.

Ma koliko to neki tvrdili, nesreće se ne događaju samo zbog neodgovornog ponašanja biciklista na opterećenim, opasnim cestama, već i zbog onih koji problem ne smatraju svojim, ili ga nisu u stanju prepoznati.

Konačno, radi se o prevari svih onih turista koji nam dođu zavedeni lijepim brošurama i pričicama o biciklističkoj destinaciji Istri/Poreštini te cikloturizmu, da ne spominjem one koji polome kosti ili poginu vozeći po opasnim prometnicama, rupetinama i panjevima. Nitko, vjerujem, ne spori da lokalne biciklističke staze treba graditi. No, ništa nismo napravili ako gradimo cikloturizam bez da stazama planski povežemo sve, ne samo turističke destinacije. Jer, postoje cikloturisti koje ne zanimaju MTB ni avanture, već se jednostavno žele sigurno voziti. A postoje i građani koji to isto žele, među njima i autor ovih redaka.

Vožnja bicikla istarskim prometnicama opasna je po život

Neslavno propala priča o biciklističko-pješačkoj stazi od Tarske vale do Limskog kanala

Jedan od biciklističkih bisera Poreštine, uglavnom nepoznat javnosti, je tragičan (ne i definitivni, nadam se) završetak priče o pokušaju izgradnje biciklističko-pješačke staze od Tarske Vale do Lima. Sjeli su predstavnici turističkih zajednica i na inicijativu TZ Poreč nešto kao dogovorili, da bi se konačno krenulo u postavljanje signalizacije. No, komunalni su je redari u Funtani uklonili i bacili na otpad, dok su sličnu sudbinu dočekali i stupovi za table postavljeni na području TN Zelena laguna. 

Divlja biciklistička staza od Zelene Lagune prema Funtani koja - "ne postoji"

Pravo je čudo da u Limskom kanalu još nitko nije poginuo

Izložio sam problematiku Bojanu Horvatu, biciklističkom vodiču i predsjedniku Biciklističkog kluba Poreč koji se sa mojim prethodnim tvrdnjama složio rekavši kako se reklamiramo kao cikloturistička destinacija, iako od infrastrukture nemamo niti "I".

Naveo je nekoliko problematičnih primjera, poput "staze" uz turističko naselje Bellevue (od restorana Istarska hiža do akvagana). Iako je službeno oglašena kao biciklistička staza, vlasnik je (Plava Laguna) uz nju postavio znak zabrane prometa za motocikliste i bicikliste. Česti su i slučajevi u kojima zaštitari salijeću bicikliste i brane im vožnju takvim stazama.

Problem je i kontradiktorna prometna signalizacija, pa tako npr. imamo oznaku pješačke zone, a odmah do nje TZ-ovu oznaku za biciklističku stazu, zbog čega bi policajac, da tamo stoji, svakome mogao napisati kaznu, napominje Horvat i dodaje kako nekim ljudima koji se bave prometom i razvojem cikloturizma (bar na Poreštini) uopće nije jasna razlika između MTB i cestovnog biciklizma, zbog čega sve guraju u isti koš. Ne bi, stoga, bilo naodmet postaviti table za pješake i bicikliste, što je u svijetu uobičajena praksa (okrugli znak plave boje vertikalno podijeljen na dva polja, jedan sa biciklistom, a drugi sa pješakom).

I neke su MTB staze loše održavane, a česte su i krađe turističke signalizacije uz njih i na prometnicama. Staze prolaze kroz više općina od kojih jedna svoj dio održava, a druga svoj zapusti zbog nedostatka novca, kaže Horvat i kao primjer navodi turističke zajednice Višnjana ili Kaštelira koje se po financijskoj snazi ne mogu uspoređivati sa Porečom ili Funtanom. Problem je i neažurnost karata, a postoje i staze koje završavaju – nigdje. Loše je, nadalje, označen izlazak iz grada, a poseban su slučaj Parenzana i obilaznica.

Limski kanal - strahovito opasna uzbrdica

Tu je, naravno, i problem Limskog kanala. -Pravo je čudo da do sada nitko nije poginuo, a jedini vidljivi "napredak" proteklih godina bilo je postavljanje prometnog znaka koji vozače automobila upozorava na bicikliste, kaže naš sugovornik. Doista, šteta je biciklistima ne ponuditi tako lijepu panoramu, u kakvoj je iz jurećeg automobila nemoguće uživati. No, koliko god lijepa panorama bila, nije vrijedna stvaranja opasnih kolona vozila koje prijete prometnim nesrećama.

Kopar i Izola svoj problem elegantno riješili

Postoje grupe biciklista koje dođu sa programom vožnje uz more od Poreča do Rovinja, ali je to zbog Lima vrlo opasna avantura, iako postoji primjer Kopra i Izole koji su taj problem elegantno riješili tako što su državu natjerali da ukine vinjete kroz tunel Sv. Marka, a onda su nekadašnju cestu uz more pretvorili u veliko pješačko - biciklističku stazu. Danas je pravi gušt voziti se onuda biciklom, dok mi imamo vijadukt preko Drage (Istarski ipsilon) koji se naplaćuje, pa većina prometa, naravno, ide kroz Limski kanal, kaže predsjednik porečkog biciklističkog kluba. 
I postojeće staze uz prometnice, nadalje, velika su improvizacija, jer nisu propisno označene niti odvojene od ceste kako bi trebale biti. Poznat je slučaj austrijske biciklistice koja je prije dvije godine poginula vozeći po biciklističkoj cesti označenoj na biciklističkim kartama. To je još jedan, vrlo jasan argument u prilog potrebi da se izgrade biciklističke prometnice.

Problem cikloturizma su i parkirališta, ne samo na Poreštini, nego u cijeloj županiji. -Kao bike vodič, često imam grupe koje dolaze autobusima, dok bicikle prevoze posebnim transportnim prikolicama veličine prosječnog automobila. Grupa stacionirana u hotelu na obali, svakoga dana ide na vožnju u drugi dio Istre, pa problem nastaje kad treba parkirati autobus i prikolicu, odnosno pronaći mjesto za ukrcaj i iskrcaj bicikala. Takva parkirališta kod nas ne postoje, pa se improvizira po benzinskim pumpama, parkiralištima privatnih tvrtki, autobusnim stanicama itd. To jednostavno nije rješenje, zaključuje Horvat naš razgovor na temu razvoja cikloturizma u Istri.

Biciklisti u Istri nailaze na brojne prepreke

Potrebno je pojačano financiranje projekata

Slično razmišlja i naš poznati biciklist Martin Čotar, koji nam kao djelatnik Istarske razvojne turističke agencije (IRTA) donosi i dašak optimizma. Pri kraju je, naime, izrada dokumenta pod nazivom "Smjernice za unapređenje cestovnih biciklističkih prometnica u Istri", a u projekt su uključene sve lokalne turističke zajednice, jedinice lokalne samouprave i Istarska županija sa svojim odjelima. Kao partneri s ingerencijama u prometu i prometnoj infrastrukturi tu su i Hrvatske ceste, Županijska uprava za ceste i Ministarstvo unutarnjih poslova.

Projekt polazi od premise da je biciklistička staza široki pojam koji uključuje i asfaltirane biciklističke prometnice za transport od točke A do točke B (izdvojenim biciklističkim trakama), ali i vožnju cestovnim biciklima kojekud po cestama, MTB-om po šumi, kamenjaru, makadamu, spustevima i bike-parkovima, kao i zaraslim stazama. S obzirom da su ceste problematične zbog ispreplitanja raznih vrsta prometa, za taj će se segment u ovom dokumentu pripremiti posebne analize i smjernice za budući razvoj.

No, ogroman problem pred kojim se kreatori dokumenta nalaze jest pitanje vlasništva nad zemljištem, a tu su i projektiranje, detektiranje problema, pregovori. Problem su i postojeće građevine zbog kojih je, naročito u naseljima, teško iznaći kontinuirane trase koje neće "zapinjati" na nekakvim ogradama, vrtovima, igralištima itd., za što su primjer Funtana ili kružni tok kod LaCopa u Poreču, sa prilazom iz smjera naselja Špadići odnosno bivšeg OMV-a.

Problem izgradnje odvojenih biciklističkih traka financijski je i organizacijski težak, ali nije nerješiv, jer, usprkos svemu, pred i posezona su ključ za razvoj istarskog turizma (produljenje sezone, selektivni oblici turizma i diverzifikacija, održavanje održivosti tj. graničnog kapaciteta nosivosti destinacije). Iako je razvoj prioritetan, do sada uložena sredstva i trud nedovoljni su, čemu u prilog ide etiketiranje Istre kao "vodeće biciklističke destinacije" koja, kako smo već ranije rekli, ima katastrofalnu biciklističku prometnu infrastrukturu. Za napredovanje je potrebno osjetno unaprijediti razne segmente uređenosti, a krenuti treba od pojačanog financiranja upravo ovakvih infrastrukturnih projekata. Jer, ako je suditi prema trenutnom ulaganju u cikloturizam, nema se dojam da se radi o nekakvom prioritetu.

Skup i dugotrajan projekt

Kako smo već naveli, obzirom da je izgradnja biciklističke infrastrukture skup, dugotrajan i kompleksan proces, IRTA je u suradnji sa Upravnim odjelom za turizam Istarske županije i drugim partnerima pri kraju procesa izrade dokumenta koji bi, kako kratkoročno tako i strateški, trebao riješiti problem biciklista i prometa.

Dokument "Smjernice za unapređenje cestovnih biciklističkih prometnica u Istri" probleme biciklističkog prometa rješava tako da najprije definira kritične dionice i ponudi biciklistima alternativno rješenje, zatim donosi popis dionica na kojima je potrebna sanacija/rekonstrukcija kolnika, te na koncu definira pravac Eurovelo 8 s asfaltnim i makadamskim pravcima "oko Istre", duž kojeg će se planirati gradnja biciklističkih traka (izdvojenih prometnica).

Povezni (kapilarni) pravci od Mediteranskog koridora Eurovelo 8 prema ostalim gradskim centrima i drugim sadržajima, neprometnim cestama i turističkim naseljima, ostat će kao zadatak jedinicama lokalne samouprave i lokalnim TZ, ali će ovime posao biti uvelike olakšan. Uz smjernice za dalji razvoj, dokument će donijeti i neke statističke podatke. Trebao bi biti dovršen do kraja ove, 2017. godine.