Slovenija zaoštrava pitanje provedbe arbitražne odluke

Baš kao što se i očekivalo, nakon završetka sezone godišnjih odmora, završilo je i privremeno zatišje u sporu Zagreba i Ljubljane oko implementacije arbitražne odluke, koju Zagreb ne priznaje.

Dok se u Zagrebu i dalje nadaju da će do kraja godine izdržati pritisak i uspjeti otkloniti svaku pomisao na implementaciju sporne odluke, živeći u pogrešnom uvjerenju da se presuda u cijelosti mora implementirati šest mjeseci od njezine objave i da će istekom tih šest mjeseci pritisak popustiti, u Ljubljani se također osjećaju novi vjetrovi u pogledu primjene arbitražne odluke, što je za slovensku politiku i dalje prvorazredna tema.

Otvoreno pitanje

Dok su iz Ljubljane prije godišnjih odmora uglavnom stizale urgentne poruke o neophodnosti što brže primjene arbitražne odluke, sada se čini da se slovenskim dužnosnicima više nikamo ne žuri, iako se pitanje provedbe arbitražne odluke ponovo zaoštrava.

U Ljubljani, naime, odbijaju dati zeleno svjetlo za termin novog sastanka premijera Mire Cerara i Andreja Plenkovića u rujnu u Zagrebu, smatrajući da sastanak nema smisla ako se ne bude razgovaralo isključivo o implementaciji arbitražne odluke, što je, barem zasad, za Hrvatsku potpuno neprihvatljivo.

Hrvatska, naime, ustrajava da je arbitraža samo jedno od otvorenih pitanja između Zagreba i Ljubljane, jer premijer Plenković, kako je to jednom rekao, namjerava to pitanje  »dedramatizirati«. Zbog toga je moguće da do sastanka neće ni doći.

Na prvom sastanku hrvatskog i slovenskog premijera nakon objave arbitražne odluke, u Ljubljani 12. srpnja, na kojem su se Plenković i Cerar samo mogli usuglasiti da ni o čemu nisu suglasni, dvojica premijera dogovorila su se da će sljedeći sastanak održati u rujnu u Zagrebu.

Slovenski premijer pristao je tada na dijalog s hrvatskim premijerom, nadajući se da će hrvatskog sugovornika uspjeti nagovoriti na prihvaćanje arbitražne odluke, iako je Cerar u Sloveniji bio izložen kritikama zato što se uopće sastaje s Plenkovićem kad odbija arbitražnu presudu.

Takve kritike dolazile su čak i od Cerarovog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca, koji je – aludirajući na Cerarovu popustljivost – tada poručio da na Cerarovu mjestu ne bi ni primio hrvatskog premijera, jer on ne priznaje arbitražnu presudu i odbija njenu implementaciju. Zbog takvih izjava, upućenih ponajprije domaćoj javnosti, i oklijevanja slovenskog premijera u vezi s odlaskom u Zagreb, valja promatrati i u slovenskom unutarnjopolitičkom kontekstu, jer se najesen u Sloveniji održavaju predsjednički izbori, a nagodinu parlamentarni.

"Poziv na incidente"

Erjavec je u istom tonu ovih dana u neuobičajeno oštroj izjavi poručio da se na Bledskom strateškom forumu, koji se održava početkom rujna, uopće ne misli sastajati s hrvatskom šeficom diplomacije Marijom Pejčinović Burić, kazavši da ona samo provodi naloge hrvatskog premijera i ne može samostalno iznositi nova stajališta. Erjavec se obrušio i na Plenkovićevu izjavu kojom on poručuje da arbitražna presuda za Hrvatsku nije obvezujuća, pozivajući hrvatske ribare da se u Piranskom zaljevu ponašaju kao i dosad, što slovenski ministar naziva »pozivom na incidente«.

Erjavec je iznenađen što takve izjave daje premijer jedne članice EU-a i NATO-a, čudeći se što »hrvatski premijer hrvatske ribare poziva da provaljuju na suvereni teritorij Slovenije«.  Slovenski šef diplomacije time samo nastavlja taktiku započetu početkom srpnja. Tada je Erjavec, zagovarajući trenutačnu implementaciju arbitražne odluke na moru, svaki hrvatski prelazak crte razgraničenja propisane odlukom arbitražnog suda smatrao nezakonitim upadom u schengensko područje. O tome je Erjavec obavijestio i Bruxelles, tvrdeći da takvi prelasci granične crte znače da Hrvatska ne poštuje »pravni red Europske unije«.

A država koja namjerno krši međunarodni pravni poredak i pravni red EU-a sama po sebi ne ispunjava uvjete za ulazak u Schengen, uvjeravao je tada Erjavec, koji i dalje ključnu pomoć u implementaciji arbitražne odluke očekuje od Europske komisije. (Denis ROMAC)