Zdravi grad Poreč: Slobodno vrijeme mladih može biti zaštitni ali i rizični čimbenik razvoja

Organizirano slobodno vrijeme djece/mladih vrlo se često spominje i navodi kao značajan zaštitni čimbenik za njihov zdrav psihosocijalni i fizički razvoj. Isto tako, najčešće se podrazumijeva da organizirano slobodno vrijeme i uključivanje u neke aktivnosti za djecu i mlade predstavlja zaštitu i dobro utrošeno vrijeme samim tim što se bave nekom aktivnošću. Nadalje, najčešće se snaga neke zajednice za zaštitu djece i mladih u svom okruženju mjeri ukupnim brojem slobodnih aktivnosti koje neka zajednica nudi (sportske, kreativne i druge). S druge strane, malo se raspravlja o tome kako djeca i mladi biraju slobodne aktivnosti, zbog čega se u tim aktivnostima kraće ili dulje zadržavaju te da li su te aktivnosti u funkciji dječjeg pozitivnog razvoja.

Sa stručnjacima Zdravog grada i stručnim timovima škola Poreča, okupljenima u toj ustanovi prekjučer povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti, održan je stručni skup na temu „Slobodno vrijeme kao rizični i zaštitni čimbenik“. Skup je vodio prof. psihologije Siniša Brlas, zaposlen u djelatnosti za unapređenje mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Podravsko-virovitičke županije.

Kako ističu iz Zdravog grada, raspravljalo se o slobodnim aktivnostima koje su u funkciji pozitivnog razvoja djece i mladih. O važnoj ulozi roditelja, zajednice i profesionalaca u usmjeravanju djece u slobodne aktivnosti primjerene njihovoj dobi, interesima, sposobnostima. Djeci i roditeljima potrebno je ponuditi lepezu aktivnosti u zajednici ali isto tako pomoći im da za dijete odaberu onu pravu. Slobodne aktivnosti su vrlo važne i ispunjavaju slobodno vrijeme djece i mladih, a to je ono vrijeme koje im ostane kada su zadovoljili osnovne životne potrebe za snom, hranom, odmorom i slično, te kada su riješili svoje obveze, primjerice školske. Vrlo je važno da slobodnih aktivnosti ne smije biti ni previše ni premalo! Ako dijete čitav tjedan samo trči i juri s roditeljima s jedne slobodne aktivnosti na drugu, ono nema dovoljno vremena za spontanu igru i zabavu te za boravak sa svojom obitelji, roditeljima. U tom slučaju vrlo je upitno imaju li razne i mnogobrojne slobodne aktivnosti zaštitnu ili frustrirajuću ulogu?

Nadalje, organizirano slobodno vrijeme kroz odabrane aktivnosti ima zaštitnu ulogu samo ako dijete/mlada osoba osjeća zadovoljstvo i ispunjenost aktivnošću u koju je uključena. Dijete/mlada osoba će se osjećati zadovoljno ako ta aktivnost odgovara njezinim interesima i sposobnostima i ako voditelji posjeduju znanja i vještine za rad s djecom i mladima. Malo se razgovara o tome kako djeca i mladi biraju slobodne aktivnosti. Djeca, a posebno mladi vrlo često biraju aktivnosti zbog socijalnog pritiska vršnjaka (jer tu ide i moje društvo ili moj prijatelj), a ne nužno jer je to aktivnost koja im odgovara. Tada često ne osjećaju zadovoljstvo pa brzo odustaju, nisu redoviti ili polaze aktivnost, ali se osjećaju potišteno i neuspješno, odnosno nevidljivi. U tim slučajevima organizirana slobodna aktivnost nema zaštitnu funkciju za dijete ili mladog čovjeka, nego čak može predstavljati rizik i narušiti njihovo samopouzdanje.

Malo se razgovara i o tome koliko su važni voditelji različitih slobodnih aktivnosti koji su djeci i mladima neosporno modeli (od njih uče) ali i autoriteti (pa im djeca/mladi vjeruju kad im nešto kažu pa i onda kada im govore o njima samima). Baš zato voditelji moraju posjedovati brojna znanja i vještine koja potiču i unapređuju dječji psihofizički i psihosocijalni razvoj te potiču njihovo samopouzdanje. Koliko smo puta čuli priču od prijatelja, poznanika, nečijih roditelja tipa „odustao je od aktivnosti jer ga je voditelj kritizirao i ne želi više na nikakvu aktivnost“ ili „nikada ga nisu pohvalili, osjeća se nezamijećen, a toliko se trudi“ ili pak da je nespretan ili predebeo za neku aktivnost ili sport.

Iz Zdravog grada ističu da to ne znači da dijete/mladu osobu treba bezrazložno i pretjerano hvaliti jer se time ne gradi samopouzdanje, ali to znači da ih voditelji trebaju znati pravilno voditi, usmjeravati njihovu aktivnost, razumjeti njihovu osobnost, poticati njihove sposobnosti, poučavati ih, ne odustajati od njih lako, znati ispravno uputiti i kritiku i pohvalu, a po potrebi znati ih usmjeriti i primjereno im preporučiti drugu aktivnost.

Zbog svega navedenog organizirane aktivnosti u slobodnom vremenu djece /mladih jesu važne ali mogu predstavljati za dijete/mladu osobu i zaštitu i rizik. Važno je težiti tome da aktivnost osigurava zaštitu! Stoga izboru slobodne aktivnosti treba posvetiti potrebnu pažnju i pravilno ih birati. Slobodne aktivnosti ne bi trebale biti teret i gnjavaža, nego ih ispunjavati zadovoljstvom! Stoga je veoma važno pomoći roditeljima i djeci da u lepezi ponuđenih aktivnosti odaberu onu koja je za to dijete najbolja. Odgovornost je stručnjaka i voditelja samih aktivnosti da im u tome pomognu, poručili su iz Zdravog grada. (dp)