(Ne)pravda: Saborski neradnici digli su si mirovine, a nama...

Foto: Davor Javorović, Pixsell

-Ionako imaju previše, može ih biti sram. HDZ nije bio pošten ni prvi dan, a nije ni danas. Puno toga su uništili. Zaslužio sam više, ne samo ja, nego svi penzioneri. S kim god razgovaram, nikome u mirovini nije lako, ljutito je novinarima 24Sata rekao umirovljenik Marijan Jardas (77) komentirajući činjenicu da opet rastu povlaštene mirovine saborskih zastupnika.

U nepune dvije godine saborske mirovine porasle su s 8411 na 9799 kuna, i to zbog snižavanja poreza na veće dohotke. U Hrvatskoj čak dvije trećine umirovljenika živi s mirovinama ispod hrvatskog prosjeka od 2400 kuna. Onih s primanjima iznad 3000 kuna u Hrvatskoj ima oko sto tisuća. Jedan od njih je Marijan. Sebe smatra sretnijim od nekolicine jer, kaže, dobije barem nešto. Gotovo cijeli radni staž Marijan je odradio u HEP-u, a onda je godinu i pol dana prije zakonske granice otišao u prijevremenu mirovinu.

Prve tri godine radnog staža radio sam u školi. No plaće u elektroprivredi bile su u jednom trenu veće od prosjeka, pa sam prešao u HEP i tamo završio radni staž - započinje Marijan.

Prošao je pozicije od kadrovske službe, kancelarije, računovodstva, komercijale, a šest je godina radio i na izgradnji Varaždinskih elektrana. Svoj je posao volio, no kriza koja je stigla uzela je svoj danak.

- Neko vrijeme smo stali s plaćama i to je bilo jako teško. Onda sam 2005. otišao u prijevremenu mirovinu. U tvrtki su davali otpremnine, a meni je falila još godina i pol do zakonske granice za mirovinu. Prihvatio sam otpremninu jer je bila veća nego dvije godišnje plaće - priča Marijan. Dobio je rješenje za mirovinu u iznosu od 1200 kuna. Otpremninom je prebio kredit koji je prethodno plaćao i ostalo mu je malo sa strane. Drugačije, kaže, ne bi mogao. Prvih godina u mirovini bilo mu je teško, no tad je uz njega bila supruga, pa su živjeli od dvije penzije. Danas je sam, a režije su, kaže, ostale iste. Prima nešto više od 3500 kuna mirovine.

- Prvo platim režije oko 1500 kuna i kupim hranu. Ne ostane mi puno. Kupim zimnicu, održavam stari auto, a u kući se nešto uvijek pokvari pa se i to mora popraviti - ističe. Priznaje, 3500 kuna nije mu dovoljno za pristojan život. Kad bi mirovina bila iznad 4000 kuna, ne bi morao paziti na svaku kunu. Na luksuz ni ne pomišlja.

- Ma kaj vam je, tu i tamo odem na more s penzićima na nekoliko dana i to je to. Živim u kućerku. Nisam presretan, ali moglo bi biti gore - zaključuje.

Priču sličnu njegovoj priča nam Slavonac Željko Kovač (74) iz Đakova. Punih 35 godina radio je u prosvjeti. Po struci biolog i kemičar, prvo je u nastavi radio kao učitelj tih predmeta, a posljednjih dvadeset godina radnog staža proveo je kao ravnatelj jedne osnovne škole. Svoj je posao obožavao. Kao i Marijan, Željko je također otišao u prijevremenu mirovinu.

Stanje u selu se promijenilo što se tiče stranke, a kako nisam ni u jednoj stranci, nisam prošao na reizboru za ravnatelja. Radio sam s ljudima na obnovi škole, a onda nisam ni sjeo u ured koji sam birao s inženjerima. Ništa od toga nisam uživao - ljutito se prisjeća.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.