Radnička fronta predstavila kandidatkinju za predsjedničke izbore

Radnička fronta je 21. siječnja 2019. godine na konferenciji za medije u Novinarskom domu u Zagrebu, predstavila svoju kandidatkinju za predstojeće predsjedničke izbore, Katarinu Peović, i program demokratskog socijalizma 21. stoljeća. Kandidatkinja  je izložila razloge zbog kojih se Radnička fronta uključila u kampanju koja RF-u ne znači bitku za smjenu jednih lica drugima – već priliku za predstavljanje vizije demokratskog socijalizma kao korjenite promjene političko-ekonomskog sistema.

Demokratski socijalizam, koji uči na tim neuspjesima postojećih socijalizama, predstavlja viziju promjene koja se ne može desiti "odozgo", već društvenu transformaciju treba potaknuti odozdo. Mijenjati društvo može se samo tako da se grade institucije novog društva, a da u tome svi sudjeluju. To je prije svega vizija koja mijenja perspektivu iz "nema alternative" u perspektivu drugačijeg društva.

Demokratski socijalizam se temelji na društvenom vlasništvu koji jedino garantira da će se gospodarska aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva; društvenoj proizvodnji koju organiziraju radnici te proizvodnji za potrebe koja osigurava da se ekonomska aktivnost neće odvijati zbog privatnog profita, već u smjeru brige za životni standard i ostvarenje potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, prehrana.

Na konferenciji su predstavljene neposredne, kratkoročne i prijelazne mjere koje su tu kako bi osvijestili da se čak i u ovim uskim okvirima mogu voditi politike u interesu radne većine. Naglasilo se da je predsjednička funkcija protokolarna i ograničenih ovlasti, ali da upravo zato ta funkcija treba biti u korist radne i obespravljene većine, stoji u priopćenju za medije Radničke fronte.

Neke od predstavljenih točaka uključuju:

• Privredu koja se u prijelaznim mjerama orijentira prema demokratskom planiranju proizvodnje, proizvodnju za važne potrebe, ekološku i energetsku održivost i poticanje poduzeća koja se nalaze pod direktnim upravljanjem ili nadzorom samih radnika.
• Reindustrijalizaciju koja podrazumijeva plansko i intervencionističko poticanje onih sektora ekonomije koji proizvode važna dobra (hrana, građevinski sektor – stanovanje, obrazovanje, zdravstvene ustanove) ali i onih sektora za koje već postoje kvalitetne osnove u postojećoj i naslijeđenoj infrastrukturi, tehnologiji, znanju, kao što je to brodogradnja.
• Neovisnu, aktivnu i svrhovitu monetarnu politiku uz temeljni monetarni cilj - reafirmaciju kune, odnosno deeurizaciju ekonomije; upravljanje tečajem u funkciji aktivacije domaćih proizvodnih i izvoznih kapaciteta.
• Znatno progresivnije poreze na dohodak i na imovinu, te progresivno oporezivanje dohotka od vlasništva (dividende, rentu, profite).
• Poništavanje svih privatizacija u kojima je bilo nepravilnosti i pogodovanja.
• Politiku zaštite radničkih prava koja uključuje mjere poput skraćivanja radnog vremena na 35 sati i zapošljavanja više ljudi; zabranu prekovremenog rada, ukidanje agencijskog, studentskog i bilo kakvog rada preko posrednika.
• Ukidanje drugog mirovinskog stupa.
• Ukidanje svih povlaštenih mirovina te lažnih i previsokih invalidnina.
• Reorganizaciju načina vođenja javnih poduzeća.
• Javno i svima dostupno zdravstvo.
• Javno i svima dostupno obrazovanje.
• Vanjsku politiku protiv diktata Bruxellesa, demilitarizaciju društva; smanjivanje financiranja vojske, istupanje iz NATO-a i povlačenje hrvatskih vojnika iz vojnih misija

(RF/kb)