Osobe ovisne o alkoholu ne mogu same prestati s pijenjem

PIŠE: Sandra Milotti Ašpan, psihologinja-psihoterapeutkinja, voditeljica Terapijske zajednice za ovisnike o alkoholu Zdravog grada Poreč

Pixabay

Alkoholizam je kronična bolest ovisnosti. Žudnja koju alkoholičari osjećaju za alkoholom može biti vrlo jaka, jednaka potrebi koju osjećamo za hranom ili vodom. Alkoholičar će nastaviti piti usprkos ozbiljnim obiteljskim i zdravstvenim problemima, kao i problemima sa zakonom, te postojanju drugih bolesti.

Alkoholizam je bolest koju možemo držati pod kontrolom, no nikad potpuno izliječiti. Možemo reći da se alkoholizam može zaliječiti. Pritom mislimo na uvjet da osoba ovisna o alkoholu uspostavi trajnu apstinenciju od alkohola, odnosno trajno nepijenje. Naime, gubitak kontrole pijenja u ovisne osobe je konačan, tj. ovisnik o alkoholu, bez obzira na uspostavljenu apstinenciju i njeno daljnje trajanje, više nikad ne može ponovo kontrolirati svoje pijenje. Ako počne ponovo piti, bez obzira na duljinu prethodne apstinencije, vrlo brzo dolazi u prijašnje stanje ovisnosti, što nazivamo recidivom.

Kod osoba kojima je dijagnosticiran alkoholizam, sam prestanak pijenja je problematičan i prate ga simptomi apstinencije. Obično počinju 12 do 48 sati nakon prekida unosa, a uključuju drhtavicu, slabost, znojenje, simptome probavnog trakta i dr. Ti simptomi nisu ugodni te uvelike uvjetuju daljnje pijenje. Upravo zato osobe ovisne o alkoholu ne mogu same prestati s pijenjem. Potrebna im je podrška stručnjaka, obitelji, prijatelja, radnog okruženja te šira društvena podrška.

Što učiniti kako biste alkoholičara potaknuli da prihvati pomoć u vezi s prestankom pijenja i započne liječenje? To je uvijek jedan od najtežih postupaka. Alkoholičara se ne može prisiliti da potraži pomoć odnosno na liječenje, osim u određenim okolnostima, kao što je nasilno ponašanje, što pritom zahtijeva intervenciju policije i pokretanje sudske mjere za liječenje, odnosno kada je potrebna hitna medicinska pomoć, ako se radi o akutnim intoksikacijama – akutno pijano stanje (trovanje alkoholom). No, ne smije se čekati da takva osoba dosegne potpuni socijalni pad. Važno je problem prepoznati, reagirati na vrijeme te pomoći iz pozicije člana obitelji, prijatelja, nadređenog u radnom okruženju ili iz šireg društvenog konteksta. Predlažemo sljedeće  korake:

1. Prestati skrivati problem alkoholizma i negirati ga

Vrlo često pokušava se, barem u početku, prikrivati problem alkoholom uzrokovanih poremećaja. Najčešće su to poremećaji funkcioniranja u obitelji koji se nastoje prikrivati ili ih se čak negira pred drugim osobama iz okruženja - prijateljima, primarnom obitelji, kolegama s posla. Poremećaji u obitelji ovisnika o alkoholu su brojni i javljaju se ranije od zdravstvenih oštećenja ovisnika. Važno je prestati zataškavati probleme kako bi osoba ovisna o alkoholu počela uočavati posljedice svog prekomjernog i nekontroliranog pijenja.

2. Pravodobno odabrati trenutak i započeti intervenciju

Najbolje je započeti razgovor s alkoholičarom odmah nakon pojave nekog alkoholom uzrokovanog problema, kao što je ozbiljna obiteljska svađa ili neki neposredni zdravstveni razlog dolaska u bolnicu i slično. Izaberite vrijeme kad je vaš član obitelji trijezan, kad ste oboje donekle smireni i kada možete razgovarati nasamo.

3. Budite određeni i izravni

Recite bliskoj osobi da ste zabrinuti zbog njegova ili njezina pijenja. Spomenite primjere zbog kojih je pijenje uzrokovalo probleme. Navedite i primjer eventualnog incidenta koji se dogodio. Objasnite kako se osjećate i kako vi gledate na taj problem. Inzistirajte na tome da više ne možete podnositi njegovo ili njezino pijenje i da ćete učiniti sve kako biste sačuvali sebe i ostale članove obitelji. Pritom budite uvjerljivi u tome što govorite i recite da ćete to doista i učiniti. Neka vaše riječi ne budu samo «pusto govorenje».

4. Stvaranje mreže podrške

Potražite pomoć pri motiviranju alkoholičara. Zajednički dobri prijatelji, ostali članovi obitelji, prijatelji iz radne organizacije mogu prijateljskim, dobronamjernim razgovorima pokušati potaknuti donošenje odluke o početku liječenja. Potražite i pomoć obiteljskog liječnika. Važno je da osjetite kako niste sami, a da ovisna osoba stekne uvid u to kako, osim vas, i drugi vide i osjećaju njegov/njezin problem, koji se zove ovisnost o alkoholu (alkoholizam).

5. Ako je riječ o beskućnicima, valja kontaktirati Centar za socijalnu skrb  i policiju

Kada prepoznajemo da se radi o dugoročnom pijenju, zapuštenoj dijagnozi i/ili kronično alkoholiziranim osobama koje su k tome beskućnici, potrebno je kontaktirati nadležne ustanove. One će primijeniti ovlasti koje imaju u okviru zakonske regulative.

Pixabay

Liječenje alkoholizma, posebno kada dugo traje, počinje liječenjem (detoksikacijom) u bolnici. Najvažnija točka liječenja je apstinencija, no potreban je i potpuni pregled i obrada oboljelog, kako bi se ustanovile postojeće bolesti i poremećaji koji bi mogli zakomplicirati liječenje. Odjele koji se bave problematikom alkoholizma imamo u Puli, Rijeci, Zagrebu. Tu počinje prvi dio liječenja, uz terapiju lijekovima. Ona je važna kako bi se izbjegli problemi vezani uz apstinencijsku krizu. Nakon toga kreće program resocijalizacije i održavanja apstinencije, uz stručnu pomoć koja se provodi u vanbolničkim tretmanima ovisnika i obitelji.

Ponekad bolnički tim može procijeniti da liječenje odmah može krenuti u vanbolničkom tretmanu. Upravo zbog toga su stručni i dostupni programi u zajednici od izuzetne važnosti. U Poreču postoji dugogodišnji program koji se provodi, dominantno, u grupnom psihoterapijskom radu, metodom terapijske zajednice, u prostorima “Zdravog grada” Poreč. Terapijska zajednica se definira kao terapijska zajednica bolesnika (ovisnika o alkoholu), svih članova obitelji i terapeuta – voditelja programa. Svi su sudionici povezani iskrenim povjerenjem i dobronamjernošću, s ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za liječenje i pozitivnog ozračja, kao nužnog čimbenika u liječenju.

Stručni rad u terapijskoj zajednici baziran je na zaštiti bolesnikove osobnosti, zatim na  tretiranju svih oboljelih kao osoba koje zavrjeđuju povjerenje i pomoć, te poticanju promjene u ponašanju, uspostavljanju i održavanju apstinencije. Vrlo je važno pružiti podršku obitelji, posebno djeci, u obitelji alkoholičara, i tretirati oboljele kao osobe koje su u znatnoj mjeri sposobne preuzimati odgovornost i inicijativu te se uključiti u sve dnevne aktivnosti.

Vezani članak: Alkohol među vodećim uzrocima mentalnih oboljenja u Istri. (dp)