Alkoholom do dna: Gubitak posla i veza s obitelji nekad vode i u beskućništvo

Pixabay

Sugrađani koji borave u napuštenom skladištu Vindije, leže na zidićima ili klupama u parku - slike su to odbačenih i izoliranih, bez mnogo šansi za povratak u društvo, od kojih uglavnom okrećemo glavu, i želimo ih čim prije zaboraviti. Lako gubimo iz vida činjenicu da je riječ o ljudima koji se ne mogu sami nositi sa svojim problemom, a njegovo rješavanje je sve samo ne jednostavno.

Premda se ne radi o velikom broju ljudi, pojedinci su to koji nemaju vlastiti krov nad glavom i izgubili su veze s obiteljima. Mnogi su na tom, najčešće jednosmjernom putu, završili zbog ovisnosti o alkoholu. Ono što je nekoć bilo pijenje, vremenom se pretvorilo u bolest koja oduzima socijalne i fizičke sposobnosti, i vodi na samo društveno dno.

Kako doznajemo u porečkom Centru za socijalnu skrb, nekolicina ljudi koje ponekad viđamo kod Vindije, u Ulici Gašpara Kalčića i drugdje, uglavnom su prijavljeni na adresama na kojima ne žive, i davno su prekinuli veze sa svojim obiteljima. Uz to što su beskućnici, pogođeni su bolešću ovisnosti o alkoholu ili drugim sredstvima ovisnosti. Uglavnom odbijaju suradnju s nadležnim tijelima i ustanovama.

-Uz alkoholizam u pojedinim slučajevima pojavljuje se problem beskućništva. To znači da dio tih osoba nema riješeno stambeno pitanje i nema gdje boraviti, objašnjavaju u Centru za socijalnu skrb, koji je obradio određen broj ovih osoba. Prava socijalne skrbi priznata su onima koji su spremni surađivati sa službama. No, oni koji to odbijaju prepušteni su sami sebi. U većini slučajeva to su muške osobe. Neki su otprije poznati policiji zbog narušavanja javnog reda i mira, a neki od njih su se mnogo puta neuspješno liječili od alkoholizma. Iako su im priznata zdravstvena i socijalna prava te im je ponuđena pomoć, oni je odbijaju.

Kako pomoći ljudima koji ne žele i ne mogu pomoći sebi, a uz to nemaju obitelj i prijatelje koji će im pružiti ruku? Država i društvo imaju odgovornost prema njima, no što kada ni to nije dovoljno, jer pomoć koja se nudi biva odbijena?

-Centar je obradio određeni broj osoba i priznao prava iz sustava socijalne skrbi onima koji su spremni  surađivati sa stručnim radnicima, i drugim službama, te ćemo tako i nastaviti raditi. Osobe koje nemaju stan, prijavljene su fiktivno na adresama na kojima ne žive, te zapravo borave na drugim mjestima: kamp prikolicama, napuštenim skladištima, barakama, u barci na suhom vezu itd. Boraveći u tako neadekvatnim prostorima ugrožavaju svoj život i život okoline. Prijava boravka i prebivališta spada u nadležnost Policijske Uprave Pula, Policijske postaje Poreč. Takve osobe u pravilu odbijaju smještaj u Prihvatilište za beskućnike, udomiteljske obitelji i Obiteljske domove do trenutka svoje iznemoglosti i terminalne faze bolesti, kada su prinuđene pristati na suradnju, liječenje i smještaj. U takvim, hitnim situacijama, Centar za socijalnu skrb ima problem, jer su smještajni kapaciteti popunjeni i tako teško zapuštene osobe prije bolničkog liječenja i terapije, nitko ne može smjestiti, objasnila je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Marija Trošelj, na upite Parentiuma na ovu temu.

Photo Via Lenaeriksson, pixabay

- Svakako u cilju boljeg i uspješnog rješavanja problema beskućništva i alkoholizma, koji su u ovom slučaju povezani, potreban je drugačiji pristup svih nadležnih tijela, ustanova i lokalnih zajednica, te stvaranje resursa koji bi bili učinkovitiji u pružanju adekvatne skrbi. Primjeri dobre prakse postoje primjerice u velikim gradovima koji imaju prenoćišta i prihvatilišta za beskućnike, te dostupnije i razvijenije oblike liječenja alkoholizma i drugih ovisnosti, upozorili su u Centru za socijalnu skrb. (lš)