dr. Ranko Rajović u Poreču govorio o dječjem razvoju

U Poreču je 11. veljače dr. Ranko Rajović još jednom govorio roditeljima i drugim važnim odraslima o zdravom dječjem razvoju. Okupila se brojna porečka publika i ispunila kinodvoranu.

Predavanje je organizirao Zdravi grad Poreč iz sredstava programa Zajedno protiv ovisnosti u suradnji sa timom POUP-a koji je osigurao prostor. Dinamičan i vedar dr. Rajović neprestano je komunicirao s publikom. Prikazao je kako poučavati djecu, kako ih poticati na razmišljanje, zaključivanje, rješavanje zadataka te kako im pomoći u usvajanu funkcionalnih znanja koja im olakšavaju prilagodbu i snalaženje u svijetu brzih promjena.

Demonstrirao je sustav i metode interaktivnog učenja koje kod djece potiču traženje rješenja kroz igru razmišljanje o problemskim situacijama. Igra, rješavanje zadataka, traženje rješenja, razni doživljaji kao što su izleti, očekivanje rođendanskih poklona i druga uzbuđenja kod djece potiču lučenje hormona dopamina i endorfina koji se još nazivaju hormonima sreće i dobrog raspoloženja. Zna se da isti hormoni, dopamin i endorfin potiču pamćenje. Za djetinjstvo se, kako kaže dr. Rajović, može reći da je ono jednako dopamin. Stoga djeca razne događaje iz djetinjstva preplavljene uzbuđenjem, dobrim raspoloženjem odnosno dopaminom pamte za čitav život (igru, proslave rođendana, otvaranje poklona za Božić kada je ispod ukrasnog papira bila omiljena igračka …i sl). U osnovi učenja trebaju biti metode rada koje potiču uzbuđenje, rješavanje zadataka, potiču proces traženja rješenja, potiču na razmišljanje kako bi se lučili hormoni koji u konačnici potiču pamćenje. Sve to nasuprot kritikama prema djeci i učenju napamet.

Naglasio je kako i svijet medija i tehnologije također nudi iznimna uzbuđenja, sudjelovanje u virtualnom okruženju s raznim događanjima. Putem moderne tehnologije također se potiče uzbuđenje i baš zato je vrlo jednostavno da se djeca „navuku“ na tehnologiju, igrice. Posežu za tehnološkim napravama, video igrama, počinju lagati roditelje, zatvarati se u sobu ili wc da bi igrali i slično. No boravljenje na tehnološkim napravama ne omogućava kretanje, istraživanje te ne potiče razvoj asocijativnih regija mozga zaduženih za kreativnost. Pretjerano korištenje video igrica potiče i tkz. hiperpažnju. Dječji mozak je tada pretjerano „bombardiran“ sadržajima i impulsima u raznim sferama što vodi u različite teškoće i poremećaja ponašanja. Djeca se ne mogu smiriti , mozak kao da „treperi“ od hiperpažnje i pokušaja da se usmjeri na brojne podražaje. Zato ukupno, u zapadnom svijetu, pa tako i RH raste broj djece sa različitim smetnjama. Dr. Rajović je naveo kako prema podacima svako drugo dijete u RH ima razvojne smetnje, zatim 55% djece ima govorne teškoće, djeca sveukupno imaju oskudan siromašniji rječnik, svaka nova generacija ima sve lošije razvijenu grafomotoriku i slično. Zato je naglasio kako roditelji trebaju nadzirati i kontrolirati korištenje tehnoloških naprava od strane djece pa tako i video igara. Jedna je mogućnost da sa vlastitim djetetom u dogovoru potpišu „ugovor“ o korištenju videoigara, a u njega upisuju ono što su međusobno dogovorili (igra se npr. 2 ili 3 dana u tjednu, recimo ponedjeljak i četvrtak, po pola sata…) ali to onda roditelji trebaju nadzirati.

Roditelji su ti koji su odgovorni za postavljanje granica, kontroliranje granica, za bavljenje djecom, poticanje učenja kroz igru i rješavanje problema jer tako djeca najbolje uče, pamte, razvijaju kreativnost i prolaze zdrav razvojni put. Reproduktivno učenje koje ne uključuje kreativnost odnosno učenje napamet znatno je teže, djeca tako naučeno gradivo djeca brzo zaborave i ničemu im ne služi. Istraživanja pokazuju da se reproduktivnim učenjem potiskuje kreativnost. Podaci isto tako pokazuju da od 20 darovite djece njih 17 ne uspije jer nemaju adekvatne poticaje i okruženje za razvoj kreativnosti i poticanje darovitosti. Isto tako, kazao je dr. Rajović , roditelji i odgajatelji/učitelji su odgovorni osim za poticanje kreativnosti za učenje djece empatiji i timskom radu što su sve redom ljudske osobine koje potiču stvaranje i uspjeh. Ove ljudske osobine ne može nadomjestiti niti kod djece razvijati tehnologija i tehnološka pomagala.