Na današnji dan 1729. rođen markiz, kanonik i biskup Francesco de Polesini

Francesco de Polesini, (preuzeto s https://donart.uniri.hr/djela-i-narucitelji/slikarstvo/nepoznati-slikar-portret-biskupa-francesca-de-polesinija/)

Polesini, Francesco de, markiz, kanonik i biskup (Motovun, 13.XII.1729. - Poreč, 9.I.1819.).

Potječe iz istarske plemićke obitelji Polesini, otac mu je bio Benedetto, majka Nicoletta rođ. Apolloni. Na padovanskom je sveučilištu postigao doktorat iz obaju prava.

Posvećen je 22.XII.1753., a u rodnom je gradu bio kanonik u crkvi sv. Stjepana. Nakon smrti Giovannija Andree Balbija imenovan je 22.VI.1772. za pulskog biskupa te je posvećen 5.VII.1772. U Puli je započeo obnovu biskupske rezidencije, a na čelu biskupije ostaje do 1.VI.1778. kada, nakon smrti Gasparea (Gašpara) Negrija, biva postavljen za porečkog biskupa. Pokrenuo je obnovu stare biskupske palače, u katedralnom sklopu Eufrazijane, i dogradnju zapadnoga krila, što je tijekom njegovom biskupovanja i ostvareno. Neostvarena je ostala njegova zamisao izgradnje sjemeništa u Poreču.

Poznato je da je opremao liturgijskim ruhom i srebrninom dijeceze kojima je bio na čelu. U Poreču je u nabavio je i brojne umjetnine: drveni faldistorij, liturgijsko ruho te nekoliko srebrnih relikvijara i komplet kanonskih ploča. Na središnjoj kanonskoj ploči iz porečke katedrale dao je iskucati svoj grb dok je liturgijsko ruho obilježio vezenim grbom. Jedno se srebrno oltarno raspelo s relikvijama i njegovim grbom nalazi u župnoj crkvi sv. Nikole u Barbanu.

U Poreč je s njime bio doselio i brat Gian Paolo Sereno s kojim je unaprijedio kulturni život grada. Podignuo je i ugled obitelji koja postaje jednom od najznačajnijih u gradu.

Kolegij motovunskih kanonika dao je 1802. postaviti njegov portret u sakristiji Sv. Stjepana.

Na biskupskoj katedri u Poreču zadržao se punih 40 godina. Pokopan je u porečkoj katedrali ispred glavnog oltara. (Istrapedia)