Od Varaždina do Poreča - snijeg i gužve. Na cesti kaos - gotovo nitko nema lance

Putovati jučer hrvatskim cestama bilo je vrlo neuputno. Ipak, mi koji smo to morali - morali smo. Uz borbu protiv snijega, morali smo trpjeti i posljedice neorganiziranosti naše države. Jer, kako nazvati činjenicu da je snijeg padao već dobrih pet-šest sati a da je Sniježna dionica kroz Gorski kotar bila neočišćena? Od Zagreba do Grobnika na cesti nismo vidjeli jednu jedinu policijsku ophodnju a na brojnim uzbrdicama morali smo slalomirati među iskrenutim cisternama, kamionima i automobilima. Već prva veća uzbrdica kod Bosiljeva natjerala nas je da na zimske gume montiramo lance, jer se zbog dubokog snijega i zaleđene podloge ionako nije moglo voziti brže od dvadesetak kilometara na sat. No, svejedno smo češće stajali nego vozili iz razloga što se nitko ne želi prljati ugradnjom lanaca sve dok to nije apsolutno potrebno, čitaj: «dok ti auto ne stane». Bilo je svega: od bezobraznog preticanja i «zalijevanja» kolone tonama snijega od strane vozača autobusa, do preticanja pa okretanja oko svoje osi, a najnevjerojatnija priča je svakako ona iz posljednjeg tunela iznad Grobničkog polja u kojoj su «dva lika iz bajke», jedan sa BiH a drugi sa zagrebačkim tablicama mrtvi-hladni stali montirati lance - U TUNELSKOJ CIJEVI! Strašno nam je žao zbog loših uvjeta koji nisu dozvolili snimanje kvalitetne fotografije, jer bi dotični sasvim sigurno mogli biti proglašeni najmanje «budalama godine». Ne manji problem su i oni koji nikako da nauče kako svjetla za maglu treba isključiti kad se iza njih pojavi drugo vozilo. Autor ovih redaka je često prolazio sniježnom dionicom u zimskim uvjetima ali još nikad kaos nije bio ovako potpun: lanci su skinuti tek nakon naplatnih kućica kod Rijeke a snijeg je nastavio padati i na Učki te po Istri - sve do pred sam Poreč kad se od Baderne polako počeo pretvarati u susnježicu i kišu.