Pokazna vježba HEMS / Helicopter Emergency Medical Service / u Poreču, 22.4.2006.

22.4.2006, u organizaciji 5. MEĐUNARODNOG KONGRESA O PREHOSPITALNIM HITNIM STANJIMA na nogometno igralište u Zelenoj Laguni u rane popodnevne sate sletio je žuti helikopter "Orao" Centro 118 iz Udina / Italija.

Prikazali su u svojoj organizaciji i trošku vježbu helikopterom za hitnu pomoć i transport ozlijeđenih i oboljelih u željeni centar gdje bi se adekvatna pomoć mogla pružiti.

Cijeli nama dosad neviđeni spektakl prevodila nam je naša ranija sugrađanka Zagorka Balog, medicinska sestra koja živi i radi u Udinama.

Slušali smo suradnju operatera sa članovima posade , naredbe i što će se slijedeće učiniti. Gledali smo uzlet helikoptera, nošenje oboljelog, silaženje putem užeta svih članova posade- od osobe koja je član Gorske službe spašavanja, liječnika, medicinskih sestara, medicinskih tehničara, do povrata posade/ili ugrožene osobe u helikopter užetom dok je isti lebdio na visini većoj od 10 m i povratak u paru. Bilo je upravo onako kako se to čini helikopterom na mjestu koje ne nedostupno za drugi vid pomoći. Ulazilo se u helikopter dok je lebdio više od pola metra nad zemljom, a isto i silazilo. Vidjelo se da je članovima posade to uobičajen zadatak i da je uigranost tima velika. Nama, ovdje u Hrvatskoj, to i vidjeti je neuobičajeno i zaslužilo je naše divljenje i pljesak.

Organizacija HEMSa iz Udina zainteresirana je da djeluje ljeti u suradnji sa našim Hitnim službama u pomoći ozlijeđenima i bolesnima kod nas te da se educiramo u njihovom centru i zajendički koordiniramo posao i suradnju.

Citirat ću dr.med. Stjepana Arnolda o potrebi uvođenja takovog vida pomoći i prijevoza u našu zemlju:

-Treba koordinirati u politici u Županiji se treba dogovoriti i neke zakonske normative donijeti da bi se suradnja mogla pokrenuti nakon ovoga.

Helikopterska vježba nije samo neka sporedna stvar niti za zabavu, željeli bismo da bi to bila inicijativa koja bi uvođenja jednog takovog vida spašavanja u Istru… I domaći ljudi i gosti žele imati sigurnost, da ako se teže razbole ili povrijede da ih se može direktno odvesti na mjesto u neku veću bolnicu gdje će se adekvatno i brzo zbrinuti, bilo to u našim centrima Rijeci, Zagrebu, bilo u drugim gradovima Evrope.

Najteži su problemi neurokirurški, ozljede glave, mozga, kralješnice… Helikopter bi služio tome da se sa terena u kratkom vremenu ugrožena teško ozlijeđena osoba direktno odveze na mjesto gdje će joj se pružiti potreban hitni operativni zahvat i zbrinjavanje u kratko vrijeme čime bi se smanjila i ozljeda i invalidnost i osiguralo brži put u oporavak, a to su veći centri kao Rijeka, Zagreb, ili izvan granica naše zemlje u inozemstvo-u bolnice u Italiji, Sloveniji.

Mogu govoriti o više ljudi koji rado bili sponzori te suradnje. To su poduzetnici, boljeg materijalnog stanja , turističke organizacije kojima bi to bila i reklama i time bi dobile i bolje goste. Upiti su dosta česti u sezoni od bogatije klijentele koja želi sigurnost i navikla je da to ima i spremna je u tome financijski sudjelovati a ovdje se ne osjeća dovoljno sigurno. Pomoć takove vrste dovela bi te goste na boravak u našu zemlju.

KRATKI RAZGOVOR SA MEDICINSKOM SESTROM ZAGORKOM BALOG

Zagorka Balog predstavnik je medicinske ekipe iz Friulia. Odrasla je u Višnjanu, završila srednju medicinsku školu u Puli. Radi u Italiji, u Udinama. Specijalizirala se kao asistent sanitarnog leta koja koristi rad na helikopterima radi spašavanja života unesrećenih osoba. Obavila je sve obuke za reanimaciju i posebno obuku za pomoć traumatiziranih bolesnika . Tijekom svog slobodnog vremena i godišnjih odmora pridružuje se Liječnicima bez granica u Talijanskoj misiji na otoku Lampeduza koja je centar za prihvat izbjeglica iz zemalja Afrike.

Njena velika želja je bila da se ponovo vrati kući u smislu suradnje, ostala je u kontaktu sa službom Hitne medicinske pomoći Poreč, sa dr. med. Stjepanom Arnoldom i dr.med. Borisom Radolovićem, i uspostavom suradnje sa helikopterskom jedinicom iz Udina.

Priča nam: "Moje su obaveze i posao raznovrsni, izlazim kolima hitne pomoći i radim na intenzivnoj njezi. Rotiramo se svaki mjesec. Pratimo pacijenta od samog mjesta nesreće, u prijevozu, nastavim ga pratiti u bolnici i do intenzivne njege. Znam i kako završava njegovo liječenje. Za rad u Italije na takovim zadacima potrebna je visoka profesionalnost, obuka svih nas je kontinuiranog tipa. Uči se i usavršava. U kolima Hitne pomoći izlazimo vozač i po dva medicinska djelatnika- većinom medicinskih sestara."

JOŠ MALO O KONGRESU

Vidjeli smo na Kongresu kratki film o Liječnicima bez granica zadacima u Haitiju-Port-Au Prince-Citë Soleil. U nuždi znaju danonoćno raditi u improviziranim uvjetima , sami u mogućnosti da izgube život i budu ranjeni a opet se maksimalno trude da pomognu ozlijeđenim osobama i smanje njihovu bol i invalidnost. Rade na terenima gdje je ratno stanje, u improviziranim uvjetima, dok se uokolo čuje buka oružja, a strah vlada. Ranjena djeca, odrasli, suze u očima, plač, sve ono što smo tijekom ovog našeg rata viđali često u izvješću na našem televizijskom programu. Zašto toliko stradale djece, bilo je pitanje. A kako zatvoriti djecu i ne dati im da vide sunce, osjete zrak, da trče… a odrasli im nanose boli i patnje.

U predavanjima o hitnim stanjima vezanih za srce i pluća / kardiološka i pulmološka hitna stanja / bilo je predavača iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Predavanja su održali i naši liječnici iz Poreča.

Prikazivalo se kako izgleda srce osobe koja dobije akutni srčani otkaz, kako se uspostavlja normalni ritam srca, što to znači primijeniti elektrošok i kako se srce živo ljudsko pri tome ponaša.

Predavanja su uključila obrade zastoja srca , infarkta, pomoć kod tegoba disanja i astmatskog napada, zbrinjavanje i reanimacije vođene telefonskim uputama liječnika i još puno toga vezanog za pomoć bolesnim i ozlijeđenim osobama.

Večer je dok ovo pišem, a moji kolege su u disko klubu Plava, gdje se uz ponude Bio- Istre druži , pleše i sluša muzika.

Razgovore vodila i priredila: dr.med. Slavica Ezgeta, 22.4.2006.