Raspadalica - Žbevnica - prekrasno mjesto za nedjeljni izlet
Istra je doista prekrasna, kako za turiste tako i za nas „domaće“ koji nakon strašnog ritma tijekom tjedna na poslu nastojimo pobjeći od gužve, u prirodu, u mir.
Nakon „morskih“ destinacija na zapadnoj i istočnoj obali Istre koja smo obišli protekloga ljeta, sa dolaskom jeseni odlučili smo posjetiti unutrašnjost Istre koja je vjerojatno najljepša upravo u ovom godišnjem periodu.
Lokalne ceste Buzeštine bile su prepune automobilista, motorista, biciklista i pješaka koji su prekrasnu nedjelju odlučili provesti u prirodi, a mi smo, nakon kratke i ugodne vožnje motociklom od Poreča preko Kaštelira i Vižinade, podno Motovuna, u Buzetu odlučili „zapaliti“ uzbrdo na Ćićariju jer smo na nebu vidjeli nekoliko paraglidera.
Cesta prema Raspadalici je ugodna za sporu vožnju. Nakon što kod buzetskog živopisnog željezničkog kolodvora zavinete ulijevo, uzbrdo, nakon nekoliko kilometara nailazite na skretanje za selo Slum (gdje je poznati Citroenov servis, pa teško možete promašiti cestu). Tu skrenete i nakon nekoliko kilometara nailazite na selo. Prođete ga i nastavite put vijugavom uskom cesticom, pri čemu motoristi moraju paziti na beskonačne količine šljunka razasutog po asfaltu koji vas lako može neugodno prizemljiti, kao i na lokalne vozače koji po uskoj cesti voze prilično brzo, a ponekad i nesmotreno. Valjda je to poznata buzetska „oktanska krv“.
Kad se popnete na visoravan, vidjet ćete male znakove koji će vas nepogrešivo nakon 500 metara dovesti do uređenog uzletišta.
Parkirajte svoje vozilo ispod kućica jer se, između ostalog, radi o privatnom zemljištu. No, nitko vas neće otjerati ako dođete kao turisti: puno je šetača ove nedjelje „hajkalo“ po cesticama i livadama.
Kad se popnete na nasutu uzvisinu, ispred vas će „puknuti“ pogled od kojeg zastaje dah: kao na dlanu vidjet ćete Buzet i širu okolicu, zapravo dobar dio Istre. Zbog izmaglice fotografije nisu baš najbolje ali sigurno će vam dočarati ugođaj.
Vjerojatno zbog jačeg vjetra, posjete paraglidera nisu bile česte, ali smo ipak imali sreće te uspjeli snimiti jednog Slovenca koji se brže-bolje raspakirao nakon višekilometarskog pješačenja sa ruksakom na leđima, obavio provjere opreme, te se iz drugog pokušaja bacio u ambis.
Stvarno neponovljiv doživljaj. Ako još niste bili na Žbevnici a uhvatite malo vremena, navratite i nećete se razočarati.
