Kako djecu od rođenja do punoljetnosti dovesti tako da pravilno sazriju, da shvate što je dobro a što loše? Kako predvidjeti i uočiti znakove za uzbunu? Gdje roditelji griješe a gdje to ne bi smjeli? Kako izbjeći „prvi joint“? Kako dijete spriječiti da ode u bolest i kriminal? To su samo neka pitanja na koja je dr. Sakoman pokušao dati odgovore.
Odgoj djece pruža veliko zadovoljstvo, ali istovremeno zahtijeva puno truda i odricanja. Kroz moguće zamke i pogreške dr. Sakoman je nadahnuto proveo auditorij koji ga je pažljivo slušao i koji je, na žalost, svojim sastavom (ogromna većina žena) pokazao kako kod nas odgoj još uvijek predstavlja „posao za mame“.
Crtajući po ploči raznobojnim flomasterima, dr. Sakoman se udaljio od uobičajenih tema o kakvima smo od njega naučili slušati na brojnim forumima koje održava i pohodi te na TV ekranima na koje ga urednici uglavnom zovu kad se radi o problemima droge.
Iako se droga provlačila kao osnovna nit, predavanje je vođeno na temu odgoja djeteta, obitelji kao jezgre stvaranja njegova identiteta i prve crte obrane od loših vanjskih utjecaja, trendova u ponašanju (ovisno o dobi djeteta i aktualnom trenutku). Također, slušatelji su mogli dobiti prilično jasan odgovor na pitanje zašto neki roditelji imaju više, neki manje, a neki nimalo uspjeha u dostizanju svijesti djeteta o tome što je loše a što dobro, što prihvatljivo a što neprihvatljivo ponašanje.
Navevši razne aspekte sprege uticaja poput televizije, društva, „divljanja hormona“ u periodu adolescencije djeteta, raznih faza njegova razvoja, teškog postizanja povjerenja i kvalitetne interakcije u obitelji, dr. Sakoman je naveo i opisao tipove disfunkcija u obitelji koji mogu, korak po korak, dovesti do raznih manifestacija bunta ili slabosti da se dijete suprotstavi agresivnom štetnom djelovanju okoline, što naposlijetku može završiti kao ovisnost.
Dr. Sakoman posebno je naglasio kvalitetu rada obrazovnih institucija i „Zdravog grada“, jer je po rezultatima jasno kako je ona puno viša od hrvatskog prosjeka.