Neke zanimljivosti iz Opatije sa seminara za urednike školskih novina
Zapitate li se ikada, dok uz jutarnju kavu čitate novine, tko je autor tih članaka koji nas svakodnevno informiraju o nekim, više ili manje, važnim stvarima? Zapitate li se kakvo je stanje novinarstva danas u svijetu ili pak kakvo je novinarstvo u Hrvatskoj?
Neki od naših najčitanijih listova dobili su brojna svjetska priznanja, poput Večernjeg lista koji je, osvojio 3. mjesto u svijetu za praćenje Svjetskog nogometnog prvenstva ili pak list 24 sata koji je osvojio Award of excellence za naslovnicu.
No, pitanje koje se nameće kada krećemo u analizu današnjih novina prvenstveno je pitanje kvalitete.
Vjerojatno većina ljudi uopće ne primjećuje kako nas sa svih strana zatrpavaju često nevažnim i nekvalitetnim informacijama i kako su i one informacije koje bi trebale biti važne često nepotpune i nevažeće. No, ponekad novinar može nastradati ako je predobro upućen u ono o čemu piše, a radi se o razotkrivanju političkih tajni (slučaj Ane Politovskaje, utjecajne ruske novinarke i borca za ljudska prava, koja je ubijena).
Globalizacija, sloboda govora i opasnost novinarskog poziva
Danas je u svijetu, pa tako i u novinarstvu, sveprisutan proces globalizacije. Velike korporacije, poput EPH, izdaju nekolicinu listova istovremeno. No problem globalizacije, upravo je taj što umjesto četiri izvještaja, dobivamo jedan, a umjesto pluralizma, dobivamo uniformiranost. Čak i neki od vodećih svjetskih stručnjaka tu pojavu smatraju velikim problemom, koji, kako kaže Snježana Milivojević, donosi tabloidizaciju i odnosi dobre novinske proizvode, ili, kako kaže Zlatko Dizdarević, novine su nekada donosile informacije, a danas se sve svodi na lovu i politiku.
I sada se opet vraćamo na problem kvalitete današnjih novina, na slobodu izražavanja, na korupciju... iako postoje organizacije koje propisuju opća pravila i štite slobodu izražavanja i objavljivanja, poput OUN-a, UNESCO-a, COE-a i si., ponekad u medijima postoji premalo slobode, kao u slučaju Ane Politovskaje, ili pak previše slobode, čemu svjedoči podatak da su, nakon što je u listopadu Internetom harao tinejdžerski porno uradak „ Mala Mare ”, još tjednima sve hrvatske novine izvještavale o tome.
Uradak u današnjem novinarstvu može biti članak, izvještaj, reportaža, anketa i si., ali ja bih se htjela osvrnuti na jednu specifičnu novinsku vrstu - intervju.
Intervju
Intervju je jedna vrlo teška novinska forma koja samo naoko može izgledati lagano, a vrlo je popularna u novinarstvu.
Intervju je vrlo osoban i daje nam uvid u razne zanimljivosti privatnog i javnog života osobe koju intervjuiramo.
No, bez obzira na to što je svrha intervjua upravo otkrivanje informacija o nekoj osobi i njezino predstavljanje javnosti, prije samog intervjua, novinar treba biti pripremljen i mora znati nešto o osobi s kojom namjerava razgovarati.
Prije intervjua, bitno je da se i novinar predstavi, da kaže ponešto o sebi.
Ferguson i Paten kažu da na intervju treba ponijeti tri stvari: olovku, bilježnicu i zrno soli - jer nikada ne smijemo uzeti zdravo za gotovo ono što nam se kaže.
Kako se u većini slučajeva novinari prilikom intervjua koriste diktafonom, kako bi razgovor bio spontan, dobro je i praviti zabilješke jer nikad ne znamo u kojem nas trenutku naša tehnička oprema može iznevjeriti. No, istovremeno moramo pripaziti da nas ta tehnička oprema ne sputava. Slavni pisac Gabriel Garcia Marquez kaže: „Čim vas novinar za vrijeme intervjua niti sluša, niti misli daje to važno jer vjeruje magnetofonu koji sve to snima i bilježi, znam da je u krivu jer magnetofon ne čuje otkucaje moga srca, što je najvažniji dio intervjua.”
Postoje tri vrste intervjua, i to: intervju u kojem saznajemo nešto novo, intervju u kojem određujemo profil osobe i istraživački intervju.
U intervjuu se koriste dvije vrste pitanja, tip zatvorenog pitanja, na koje sugovornik odgovara sa „da” ili „ne” i tip otvorenog pitanja u kojem je sugovorniku dopuštena sloboda izražavanja.
Iako postoje intervjui koji koriste ili samo tip zatvorenih ili samo tip otvorenih pitanja, ipak je optimalna ona varijanta u kojoj koristimo oboje. Naravno, postoji i način na koji ćemo vladati pitanjima. Možemo stvoriti tzv. lijevak od općenitih prema izravnijim pitanjima ili krenuti odmah s izravnima, bez okolišanja.
Autorizacija intervjua
Autorizacija intervjua pojava je koja postoji samo u Hrvatskoj, a omogućuje osobi koju intervjuiramo da prije objavljivanja intervjua u javnosti, isti dobije na uvid i eventualno ispravi. Nakon obavljenog intervjua poželjno je pitati sugovornika treba li autorizaciju. Možemo reći da je autorizacija u jednu ruku pomanjkanje povjerenja. Jer, na intervjuiranoj osobi je da pazi što govori, a na novinaru da bude korektan i ne izvrne njezine riječi.
Sve u svemu, novinarstvo danas i novinarstvo općenito nije lagan posao. Posao je to koji zahtijeva mnogo truda, rada, žrtve i kritike na vlastiti račun, korektnosti i nepristranosti. U današnjem, vrlo iskvarenom svijetu teško je biti novinar sa svim tim kvalitetama. Ali izuzeci postoje i upravo su oni ti koji nam skidaju ružičaste naočale i prikazuju svijet onakvim kakvim on uistinu jest, a ne onakvim kakvim netko želi da ga vidimo.
Mia Junuzović, SS Mate Balote Poreč
