Šćika na šćiku Davora Šišovića: namet na mogućnost presnimavanja glazbe

Tisućama bijesnih komentara i posprdno-duhovitih opaski širom hrvatskog interneta popraćena je krajem prošlog tjedna objavljena vijest da će se na sve kupljene CD-e, magnetne kartice, računala s tvrdim diskovima i razne druge medije i uređaje za pohranu podataka morati plaćati dodatna naknada radi »zaštite glazbenih autorskih prava«. Sporazum o uvođenju takve naknade potpisali su ZAMP (Zaštita autorskih muzičkih prava, što je servis Hrvatskog društva skladatelja) i Hrvatska gospodarske komora, a njegovim bi se provođenjem, proračunato je, godišnje prikupilo oko tri milijuna kuna.

Znate li vic o čovjeku koji, nakon što je odsjeo u luksuznom hotelu, dobije račun ne samo za noćenje, nego i za korištenje minibara, saune, masaže, dostave obroka u sobu, šampanjca dobrodošlice, svečanih cvjetnih aranžmana i još koječega, i uzalud se brani da to ne bi platio jer ništa od toga nije ni koristio. Recepcionar mu odgovara: »Ali mogli ste!« Na kraju čovjek pogleda račun, umanji ga za 90 posto i pruži recepcionaru deset posto traženoga novca, rekavši da je od cijene smještaja odbio naknadu za recepcionarov seks s njegovom ženom. »Ali ja nisam spavao s vašom ženom«, žali se recepcionar, a gost uzvraća: »Ali mogli ste!«

Hrvatska pravna država je, opstane li sporazum ZAMP-a i HGK-a, sankcionirala upravo taj vic, jer se nametom na medije i uređaje za pohranu podataka sankcionira tek mogućnost da se na njih snima glazba koja je nečiji autorski rad. Zagovornici nameta tvrde da se njime pokušava doskočiti piratima koji glazbena autorska djela neovlašteno kopiraju i distribuiraju; ali u sporazumu piše da se naknada uvodi radi snimanja glazbe za kućnu upotrebu!

Međutim, tko kaže da se CD-i i drugi mediji za pohranu informacija kupuju samo radi snimanja glazbe? Zašto bi taj namet ZAMP-u trebali plaćati oni kojima mediji za pohranu informacija trebaju baš za pohranu informacija? Recimo, vlastitih tekstova, fotografija snimljenih digitalnim fotoaparatom, kompjuterskih programa, bilo čega drugoga? Tko je to toliko drzak da jednom višenamjenskom proizvodu određuje taksu koja se odnosi na samo jednu njegovu namjenu? Ako se već uvodi namet na potencijal, zašto se onda tih procijenjenih tri milijuna kuna ne raspodijeli i na druge autore čija se djela mogu snimati na te medije, za kućnu upotrebu ili za nelegalnu distribuciju – zašto od toga ne bi dio novca dobili i programeri, pisci, crtači stripova?

Ako se preko ovoga prijeđe mirno, čeka li nas uskoro namet na papir za printanje i fotokopiranje, jer bi se on mogao koristiti za umnožavanje knjiga? Zašto ZAMP-ovci nisu takav namet tražili za prazne audiokasete, koje su desetljećima korištene za snimanje osobnih glazbenih kompilacija za slušanje u autu ili na walkmanima? Zašto glazbeni izdavači ne ulože u tehnologiju pa svoje glazbene CD-e zaštite od presnimavanja, ako su im pirati primarni cilj? Ali nisu im pirati primarni cilj, cilj smo mi, budale i naivčine, koje neće imati drugog izbora nego plaćati skuplju cijenu za CD-e čak i ako ih glazba ne zanima.

Na mnogim internetskim portalima, forumima, blogovima, taj je sporazum u zadnja dva-tri dana nazvan sramotnom pljačkom, simptomom nepostojanja hrvatske pravne države, a izvode se i vrlo duhovite paralele s Orwellovom »1984.« ili pak s institucionalnim kažnjavanjem još nepočinjenog zločina iz filma »Minority Report«. Komentatori s interneta sprdaju se da bi onda trebalo uvesti i porez na sve glazbene instrumente, jer se i na njima može izvoditi tuđe autorsko glazbeno djelo, pa i na ljudske glasnice, jer tko zna što sve one mogu zapjevati, a trebalo bi, kažu, unaprijed uvesti i globu na auta jer se njima mogu počiniti prometni prekršaji.

Nije prvi put da neki nebulozni propis optereti džepove nemoćnih i običnih ljudi, pa zato ima tim više razloga ovakav čin zasluženo okarakterizirati kao glupost, bedastoću, štupidecu, drskost, bezobrazluk, krađu, kriminal, ali na stranu naše subjektivne ocjene takvog poreza na potencijal: vjerojatno neće trebati dugo pa da netko kompetentan pokuša i pravno srušiti ovaj sporazum ZAMP-a i HGK-a, makar i na Ustavnom sudu. U međuvremenu, cjelovit tekst Sporazuma o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno korištenje može se vidjeti na internetskim stranicama ZAMP-a na adresi http://www.zamp.hr/home/home.htm, a za uvid u brojne reakcije hrvatske internetske zajednice sasvim će vam lijepo poslužiti i Google. Jedna od prvih konkretnih akcija je jučer pokrenuta online peticija (na adresi http://www.aktivacija.mine.nu/index.php) protivnika ovoga nebuloznog dogovora.

Davor ŠIŠOVIĆ