Najopasnija riba Jadrana je morski pauk
Napisao i snimio Mladen KOLENKO
Imao sam prilike nebrojeno puta razgovarati s brojnim iskusnim ribolovcima o njihovim susretima s opasnim i otrovnim ribama koje žive u našem Jadranu. Na sam spomen jedne od najopasnijih riba – morskog pauka iz porodice paukovki (trachinidae), velika većina njih ne bi mi ništa odgovorila, već bi mi samo turnula ubodenu ruku pod nos, kako bih se in vivo uvjerio u pogubnost tih njihovih susreta s morskim paukom. Ubodena mjesta, uglavnom na šakama, odnosno dlanovima između palca i kažiprsta kojima se hvataju ulovljene ribe, godinama nakon uboda još uvijek su otečena i crvena! A kod pojedinaca sam vidio da su na mjestima uboda ostali duboki trajni ožiljci nastali nekrozom tkiva ubodenog mjesta koje dugo nije zacjeljivalo. O boli koja se javljala odmah nakon uboda pauka, svi koji su to proživjeli rekli su mi da su u tom trenutku ozbiljno pomišljali odsjeći si ruku samo da prestane. A uz bol, svim ubodenima odmah bi natekla gotovo cijela ruka, gotovo do neprepoznatljivosti!
Nevjerojatno zvuči da tako neugledna riba poput morskog pauka - prosječne težine 0,15 kg, no može narasti i do 40 cm i težiti do 1,5 kg, čije je meso bijelo, tvrdo i veoma ukusno te se preporuča za oporavak bolesnika – svojim otrovom može tako teško ozlijediti neopreznog ribolovca! Istina je, a sav njegov otrov nalazi se u prednjih četiri do sedam bodlji povezanih crnom kožicom na leđnoj peraji, te po jednom bodljom na škržnim poklopcima. Uz bol i oteklinu kod ubodenog se mogu javiti i vrtoglavica te povišena temperatura. S obzirom da su svi riblji otrovi termolabilni, tj. uništava ih visoka temperatura, ubodenim ribičima se kao prva pomoć preporuča da ubodeno mjesto što prije urone u toplu vodu zagrijanu do temperature koju mogu izdržati i držati je u njoj od 30 do 90 minuta. No, ako niste u mogućnosti tako zagrijati vodu, može vam pomoći i voda za hlađenje motora. Stariji ribari navode da, ako već nemate tople vode, onda je najbolje pomokriti se na ranu (mokraća je topla i može ublažiti bol). Uz to, ranu je najbolje odmah očistiti jakom rakijom ili alkoholom. Odmah potom potrebno je potražiti stručnu liječničku pomoć.
Otrovi svih vrsta škrpina i škrpoča mogu nanijeti jaku bol
Uz morskog pauka, druga po jačini otrova svakako je škrpina (scorpaena scrofa l.), njen manji srodnik škrpoć (scorpaena porcus l.), te škrpunić crveni (scorpaena ustulata l.) i škrpunić mali (sebastes madarensis l.). Sa škrpinom i škrpunom najčešće će se susresti ribari s mrežama te podvodni ribolovci i nešto manje udičari, dok se sa škrpunićem malim i škrpunićem crvenim najčešće susreću ribari na koćama. Svi oni moraju obratiti pozornost na njihove opasne bodlje na hrbatnoj peraji i škržnim poklopcima. No i na stražnju prohodnu trbušnu peraju na kojoj škrpina i škrpoći imaju otrovnu šipkastu bodlju, obavijenu toksičnom sluzavom tvari. Premda otrov škrpine i škrpoća ni blizu nije jak kao otrov pauka i on ubodenom ribolovcu može donijeti nekoliko sati neugodne boli, a kod nekih ljudi mogu nastati i dodatne komplikacije i infekcije. I za ubod škrpine i škrpoća preporuča se isti postupak kao i kod pauka, no bol prestaje kroz nekoliko sati. Brojni profesionalni ribari rekli su mi da ubode škrpine i škrpoća više ni ne broje, a niti ih osjećaju kao prvi put. Očito je da se i ljudsko tijelo može priviknuti na ubode stvaranjem antitijela. No, samo kod uboda manje otrovnih riba, ali ne i kod uboda pauka.
U manje otrovne ribe spadaju i kostelj, vrsta malog morskog psa ukusnog za jelo koji ima otrovne bodlje iza leđne i trbušne peraje; bežmek (čača), koji dvije otrovne bodlje skriva na vrhu glave, te šnjur i lastavica. Međutim, njihovi otrovi su različitog, ali u svakom slučaju puno manjeg intenziteta od otrova pauka i škrpine. Uz to ne ostavljaju ikakve posljedice.
Golub na repu skriva otrovnu bodlju
U priču o otrovnim ribama neizostavno moramo uvrstiti i goluba kosira (myliobatis aquila l.) te žutulju (dasiatic pastinaca l.) relativno rijetke »ribe«, odnosno morsku divljač koja se rjeđe pojavljuje u ulovu ribara i ribolovaca, a poglavito zbog njihova ne baš cijenjenog mesa. Ta vrsta morske divljači zna se uloviti na parangal i u mrežu, a često su plijen podvodnih ribolovaca, koji ih love samo kao trofeje jer dosegnu impozantnu veličinu i težinu. No, mnogi pritom ne znaju da se, posebno golub kosir, kad je ulovljen žestoko brani mlataranjem repa na čijem se korijenu nalazi oštra i do 10 centimetara duga bodlja nazubljena poput pile i ovijena ovojnicom s otrovom. Osim otrova, golub i žutulja svojom bodljom mogu nanijeti i teške rane i traumu ozlijeđenim ribarima. Njihov otrov također izaziva jake bolove te crvenilo i oteklinu u području uboda, a može pogubno djelovati i na srce i krvne žile te centar za disanje, jer izaziva grčeve, ukočenost mišića i smetnje vida.
Ozlijeđena mjesta, ako nisu pravilno liječnički zbrinuta, mogu se sekundarno zagaditi bakterijama što za posljedicu može imati gnojenje i gangrenu tkiva. I kod uboda goluba i žutulje vrijede ista pravila kao i kod ostalih opasnih riba, samo što golub nesretnom i neopreznom ribaru ili podvodnom ribolovcu svojim repom može prouzročiti veoma opasne i duboke rane koje mogu dovesti do traume i smrti. Primjer je prošlogodišnje stradanje australskog zoologa i ljubitelja životinja Stevea Irvina, poznatijeg kao lovca na krokodile, koji je smrtno stradao od uboda bodlje goluba u srce. Zato svi ribari koji ulove goluba prvo mu odrežu rep.
Na kraju ove priče valja istaknuti da je u našem moru opasnom životinjom proglašena i murina, koja, na sreću, ne živi u sjevernom Jadranu. Njezin je ugriz veoma otrovan i opasan. Ugriženo mjesto, kao i kod uboda pauka, dugo vremena neće zacijeliti, a može i odumrijeti. Uz murinu, u opasne vrste spada i jegulja. S njom se i naši ribolovci mogu susresti, posebno oni koji love na sviću ili na jezerima i rijekama. Ona sama po sebi nije opasna već je otrovna njena krv u kojoj se nalazi ihtiotoksin – riblji otrov koji je po sastavu sličan zmijskom! Kad bi si čovjek u krv ubrizgao krv jegulje, umro bi u teškim mukama. No, na svu sreću djelovanje otrova se gubi pečenjem ili kuhanjem jeguljina mesa. Međutim, prilikom izlova jegulja (jezero Butoniga, izvori u Istarskim toplicama…) može se dogoditi da si ribolovac zakrvavi ruke njenom krvlju te nakon toga slučajno rukom obriše oči ili usta. U tom slučaju može doći do infekcije očiju, mučnine u želucu s vrtoglavicom i lupanjem srca. Tada treba pokušati što prije povratiti sav sadržaj iz želuca i popiti neko žestoko piće ili jaku crnu kavu, a na kožu i vrat staviti hladne obloge.
Pazite kad i ako ulovite neku od tih opasnih i otrovnih riba. No, najbolje ćete se osjećati ako im odrežete otrovne bodlje; ako ne znate kako, nemojte sami već to prepustite stručnjacima. Ili, još bolje će biti da pri susretu s opakim paukom ne izazivate sreću, već jednostavno prerežete najlon s udicom na koju se ulovio.
