Balansiranje reda - u Galeriji Zuccato izlaže Đanino Božić
»Otvarajući ovu izložbu ne možemo koristiti izraze poput lijepe geste, ekspresivno i slične, uobičajene u ovakvim prilikama, jer ovo su strukturalni radovi. Oni su poput pjesme koju čujete puno puta, uđe vam u uho i tek nakon nekog vremena počinjete je doživljavati dublje«, rekla je povjesničarka umjetnosti Sabina Salamon otvarajući u četvrtak navečer izložbu Đanina Božića u Galeriji Zuccato. Riječ je o zajedničkom programu Pučkog otvorenog učilišta Poreč i labinskih galerija, a dio će porečke izložbe preseliti i u Labin.
Božić je na tri kata galerije izložio tri niza radova kojima zajednički nazivnik može biti na prvi pogled uočljivo oblikovanje metala (s nekoliko iznimaka), odnosno osnovna ideja propitivanja opažaja, percepcije, izazov matematičkim redom, minucioznom urarskom preciznošću… Salamon naglašava da je riječ o radovima koji se bave optičkim učincima, odnosno promatranjem i činjenicom da iz promatranja proizlazi stvaranje vizualnog užitka.
»To je računanje, slaganje, pomni i precizan rad neobičnih struktura i igre svjetlosti, radovi pulsiraju vizualnim, optičkim i zvučnim ritmom koji ulazi u strukturu. Ova umjetnost nema cilj, nema zašto, to je jednostavno tako, otkriva potpuno uživanje u umjetnosti«, rekla je ona. Prisjetila se i jednog razgovora uz kavu s Đaninom, u kojem su se dotakli teme kiča, pa je napravila paralelu: »Kič je umiljat, prijemčiv, a Đaninovi radovi su abeceda gledanja, oni su kao slovo u riječi, to je umjetnost koju nije jednostavno razumjeti.«
Đaninova umjetnost je geometrizirana, iz njegova ateliera izlaze djela koja nisu ni slike, ni skulpture u klasičnom smislu, nego objekti koji sadrže i ideju slike i plastike, premda su često dvodimenzionalni, nerijetko monokromni, ili dvobojni, odnosno rjeđe »šareni«. I kada pogledate slijed radova koje je koncepcijski smislio sam autor u Zuccatu, sve dobiva drugačiji smisao. U prizemlju su, uvjetno rečeno, reljefi, metalni dijelovi složeni tako da ulaze u prostor, na prvom katu su crno-bijeli dvodimenzionalni objekti-slike složeni od bojanog metala, a drugi kat vibrira gotovo bestežinskom eksplozijom boja. Dijelom slika-objekata od obojanih kvadratića metala, dijelom od monokromnih »kutija«.
Sabina Salamon ukazuje na utjecaj Ivana Picelja i Getulija Alvianija, odnosno čitavog pokreta Novih tendencija na umjetnost Đanina Božića posljednjih godina. Takvo »zbližavanje« nije ni čudno niti je bitno različito od onoga što je autor radio od 90-ih godina: njegova sklonost geometriji, eksperimentiranju s vizualnim opažajem, taktilnost objekata koju je izazivao ne samo formom nego i izborom materijala, takvog koji nije lako, a često niti uobičajeno umjetnički oblikovati i, na kraju, ne manje važna sklonost prema velikim formatima.
»U čemu je zapravo stvar? U tome da ni jedna slika nije slučajna, a pogledamo li dublje u strukturu svijeta, uočit ćemo pravilnosti za koje će se pokazati da su vezane na prostorne i vremenske koordinate u kojima se kreće naše subjektivno vrijeme, pa tako i postojanje i percepcija. Tu ne mislim samo na simetriju kao najjednostavniji primjer pravilnosti, već na činjenicu da sve postoji i traje u kanoniziranim omjerima, od kojih nisu svi vidljivi okom, a ponekad su, poput otkucaja srca, mjerljivi vremenskim intervalima. Đaninovi radovi nas uvjeravaju da se omjer osjeti samo u uspjelom radu, jer je struktura slike modularna; tako i odnos Reljefa 25 i Reljefa 100 postaje jasan prema tablici množenja s 4«, piše Salamon u predgovoru kataloga.
Đanino Božić jedan je od rijetkih slikara koji se ne skriva i ne niječe svoja dva bića – ono za javnost i ono intimno, u odijelu i u pidžami: za dušu i intimno propitivanje sklada i suštine umjetnosti. On jednako uspješno radi figuralne i apstraktne istarske pejzaže koji otkrivaju naoko sasvim drugačiju likovnu poetiku. Zanimljivo je bilo vidjeti na svečanoj sjednici u povodu Dana oslobođenja Poreča nagrade koje su Denis Žužić i Rukometni klub dobili uz Plaketu »30. april« - Žužić je dobio pejzaž Đanina Božića, a Rukometni klub jedan iz serije njegovih metalnih slika-objekata. Isti autor, dvije potpuno drugačije pojavnosti. Vrijedan i pedantan kakav jest, Đanino Božić kaže – i umjetnici od nečega moraju živjeti, misleći na solidnu potražnju za pejzažima i ograničeno, rafinirano tržište umjetninama koje se ne lijepe na prvi pogled.
Postav, na čijem je otvaranju govorila i Ketrin Miličević Mijošek, voditeljica likovne djelatnosti u porečkom Pučkom otvorenom učilištu, u Zuccatu se može razgledati do 3. lipnja. Izložbu prati katalog koji je dizajnirao sam Božić. Fotografije u katalogu, koje je Salamon posebno pohvalila jer su vjerne reprodukcije izloženih radova, potpisuju Renco Kosinožić, Damnir Fabijanić i Andi Bančić.
Sniježana MATEJČIĆ
Snimio Milivoj MIJOŠEK
