Impozantno milenijsko djelo - predstavljanje biblioteke Matice Hrvatske »Stoljeća hrvatske književnosti«
Predstavljanje biblioteke Matice hrvatske »Stoljeća hrvatske književnosti« jučer je održano u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta. O biblioteci su govorili dr. Nedjeljko Mihanović i Ivan Janjić, a ulomke iz odabranih tekstova interpretirao je dramski umjetnik Joško Ševo. Riječ je o najvećem izdavačkom projektu u hrvatskoj književnosti, poznatom kao »Pet stoljeća hrvatske književnosti«, koji se ovim naslovom proširio na sva povijesna razdoblja.
Predstavljanje je započeo Joško Ševo performanceom kojim je poveo publiku kroz kratke ulomke iz najvažnijih djela hrvatske književnosti od Bašćanske ploče, Marulića, Vojnovića, Matoša, Ujevića, Zrinskoga i Gundulića. Ševina je interpretacija kolaž ulomaka iz predstave »Govorite li hrvatski?«, koja predstavlja »Stoljeća hrvatske književnosti«.
- Sama riječ stoljeća govori nam o razdoblju koje nije ograničeno, riječ je o jednom mileniju hrvatske kulture i književnosti na koji doista možemo biti ponosni. Moji studenti u Hamburgu bili su impresionirani kako je Hrvatska sto godina prije Molierea imala Držića, jednog tako vrsnog komediografa. Ova je biblioteka značajna i iz razloga što može pokazati da smo mali narod, ali kulturno vrlo bogat. Naš znanstveni razvoj s kraja 19. i početka 20. stoljeća je lutanje. Mnogi naši jezikoslovci imali su tezu da djela treba prilagođavati publici, što je kriva koncepcija koja je bila pod političkim utjecajem. Nitko nema pravo mijenjati tekst. U našoj književnosti u to doba prevladava apsolutno politički stroga cenzura koja nije prevladavala i u srpskoj književnosti. U ovoj je biblioteci ta nepravda ispravljena i uvršteno je samo ono što je umjetnički vrijedno, rekao je dr. Mihanović.
- U našem izdanju poštujemo autentični izvorni tekst i kao predložak uzimamo posljednje izdanje izašlo za vrijeme autorova života. Od 40-ih godina prošloga stoljeća svi su hrvatski književnici ateisti. Hrvatska je književnost uvijek imala vrlo snažnu religioznu dimenziju, i to poštujemo u ovoj biblioteci. Nastojali smo biti što objektivniji, prihvaćajući estetski princip s poštivanjem međunarodne tekstologije. Želimo da naši ljudi na svojim policama imaju jedno impozantno milenijsko djelo, istaknuo je Mihanović.
Biblioteka »Stoljeća hrvatske književnosti« ima kolorističku varijantu jer svaka boja označava određeno razdoblje. Tako je dvadeseto stoljeće označeno zelenom bojom, devetnaesto crvenom itd. Izdanja obuhvaćaju samo dovršene opuse pisaca, ali sama biblioteka nema ograničenja. Begović, Kranjčević, Šimunović, Kozarac, Vojnović, Kovačić, Nazor… samo su neka od imena pisaca čija se djela nalaze u »Stoljećima«. U ovu kolajnu ulaze i djela hrvatskih jezikoslovaca, politički spisi, usmene predaje te bi se uskoro moglo govoriti o tristo brojeva.
V. HABEREITER