Vlada predlaže da DTK pripadne T-HT-u

Vlada želi da se stjecanje vlasništva nad DTK omogući izvođaču radova T-HT-u, a ne lokalnim samoupravama

Unatoč svim obećanjima Sanaderova vlada je DTK, čini se, ipak na kraju odlučila darovati T-HT-u. U seriji tajnih sastanaka s telekomima i lokalnim samoupravama glavno državno izvršno tijelo iznijelo je prijedlog po kojem će se T-HT-u de facto priznati vlasništvo nad DTK. Taj je prijedlog popraćen službenom prezentacijom u kojoj je opisan i način na koji tu inicijativu Vlada planira provesti u djelo - mijenjat će Zakon o telekomunikacijama. Kako doznaje Poslovni dnevnik, na tajnim sastancima s Vladom bili su predstavnici svih većih telekoma u Hrvatskoj, te predstavnici lokalnih samouprava iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. Od više izvora dobili smo potvrdu autentičnosti Vladine prezentacije o rješenju pitanja vlasništva nad DTK. Do službenih komentara pak nismo uspjeli doći. Jedini je neslužbeni komentar da ime Vladine prezentacije sve govori - ”Pravni režim DTK u svjetlu javne ponude dionica HT-a”.

'Pravo puta'

Kako stoji u prezentaciji, Vladino rješenje pitanja DTK temelji se na ”pravu puta”. To je specifično vlasničko pravo kojim se regulira vlasništvo nad nekretninom koja se nalazi na tuđoj zemljišnoj čestici i upisuje se u zemljišne knjige. Iako ga se naziva drukčije, ”pravo puta” ustaljeni je dio hrvatske pravne prakse. Primjerice, dijelom upravo zbog nemogućnosti da izvatkom iz zemljišnih knjiga dokaže da posjeduje ”pravo puta” nad DTK u Zagrebu, T-HT je početkom godine izgubio prvu parnicu za DTK, onu protiv DCM-a. Vlada pak svojom inicijativom, nastalom nakon konzultacija s DT-om, predlaže da se izmjenama Zakona o telekomunikacijama upravo takvo vlasničko pravo ne bi trebalo upisivati u zemljišne knjige. Nadalje, predlaže da ”pravo puta” dobije svaki operator koji je ”izgradio postojeći DTK”. I dok se na taj način kompliciraju vlasnička prava u RH, paralelno se pojednostavljuje način na koji T-HT može legalno prisvojiti cijeli DTK. Naime, Vladinim prijedlogom vlasništvo nad DTK ne bi pripalo investitorima, već izvođačima radova, odnosno onima koji su ”izgradili postojeći DTK”. Investitori u DTK su uglavnom lokalne samouprave, a jedini graditelj DTK, uz manje izuzetke u novije vrijeme, je T-HT. Drugim riječima, DTK bi po Vladinoj inicijativi trebao pripasti T-HT-u. Koliko je ta inicijativa neobična, vidljivo je iz ostatka Vladine prezentacije. Za početak, DTK je vrlo velika infrastruktura i znatno duža nego se do sada govorilo, što je čini još važnijom za liberalizaciju telekomunikacija. Prema Vladinim podacima 30. travnja 2007., dužina gradskog DTK iznosila je oko 12,4 tisuća kilometra, a dužina međugradskog DTK oko 10,7 tisuća kilometara. Zajedno čine sustav DTK dug 23,2 tisuće kilometara. Nadalje, T-HT pravno može dokazati da je vlasnik samo 20 posto ukupnog DTK. To je postotak DTK na koji se do sada uspio uknjižiti prema važećem modelu ”prava puta”.

DTK nebitan

Najneobičnije od svega je to što Vlada nema razloga T-HT-u dati DTK ako želi postići veću vrijednost dionica te tvrtke na predstojećem IPO-u. Iz podataka koje je u prezentaciji navela Vlada vidljivo je da pitanje vlasništva nad DTK ne bi trebalo imati utjecaja na vrijednost dionica T-HT-a. Naime, prema Vladinim podacima bivši telekomunikacijski monopolist u svojim knjigama navodi da je vlasnik DTK ukupne knjigovodstvene vrijednosti 1,18 milijardi kuna. U to su uračunati kabelski zdenci, te cijevi gradskog i međugradskog DTK. Usporedbe radi, ukupni temeljni kapital T-HT-a iznosi 8,19 milijardi kuna, a njegova tržišna vrijednost procjenjuje se na iznose od 15 do 25 milijardi kuna. Kad se tome dodaju povlašteni uvjeti po kojima će dionice T-HT-a biti ponuđene na rujanskom IPO-u, proizlazi da je DTK u tom kontekstu nebitan. Konačno, to je do sada tvrdila i Vlada, dok je potpuno oprečno mišljenje zastupao Deutsche Telekom, većinski vlasnik T-HT-a. Prije ove inicijative Vlada je zastupala načela: jedinstvenost DTK, rješenje ne bi imalo utjecaj na bilacu T-HT-a, priznat će se investicije koje je učinio T-HT, ta će kompanija moći dugoročno koristiti DTK te da nezavisan regulator određuje uvjete korištenja DTK koji se primjenjuju jednako za sve. S druge strane, DT je inzistirao na tome da samo dio osporavanih dijelova DTK može biti dio rješenja, na nepostojanju utjecaja na bilancu, isključivom vlasničkom pravu nad DTK, nepostojanju vremenskog ograničenja, nepostojanju ograničenja načina uporabe, uporabi bez naknade te na tome da rješenje mora biti pravno obvezujuće za sve, uključujući općine i fizičke osobe.