Turizam prijeti razaranjem hrvatske baštine
Hrvatsku su doslovce preplavili visoki valovi turista, iako puna sezona još nije počela. Znači li to da će turizam, napokon, preporoditi Hrvatsku te da će se igra vlasti i mnogih građana na tu turističku kartu višestruko isplatiti? Najnovije procjene mjerodavnog ministra Kalmete predviđaju još jednu rekordnu turističku sezonu i godinu, tijekom koje bi se moralo ubrati više od 6,5 milijardi eura prihoda kroz turizam, ali u čiju korist?
Dobro je ponovo upitati se: što je turizam? U Hrvatskoj mnogi u njemu vide samo jedno: velike šanse za gospodarski preporod, ali i za brzo osobno bogaćenje uz ispodprosječne radne, intelektualne i financijske napore. Europski sociolozi, međutim, u sve masovnijem i zahuktalijem turizmu vide novu verziju velikih seoba naroda, kakve su obilježavale povijest svijeta od njegovih prapočetaka pa sve do 20. stoljeća i pojave modernog turizma. Sve te velike seobe, bez iznimke, značile su devastaciju svih prirodnih i kulturnih potencijala područja u koja su nadirale, većina njih i najbezobzirniju pljačku i genocid. Treba li na turizam, koji prerasta u prvorazrednu industriju suvremenog biznisa, gledati tako crno?
Seobe naroda nekad i sad
Da nije bilo velike seobe naroda od petog do sedmog stoljeća, najvjerojatnije nikad ne bi bilo današnje Hrvatske, ako ćemo vjerovati dosadašnjim povijesnim izvorima. No, dobro je podsjetiti se da je sve što na hrvatskom prostoru danas vrijedi i što se posebno visoko vrednuje kroz turizam, u suradnji s prirodom, stvorila uglavnom hrvatska ruka te da bi bilo žalosno da sve to za koju godinu preuzmu i uživaju strani vlasnici i turističke horde. Mudro bi bilo još ovog ljeta, u predizbornom ozračju ili na razini nove koncepcije razvoja zemlje, pronaći i odgovor na pitanje: koja je to najveća masa turista koju Hrvatska može podnijeti prometno, tržišno i ekološki, i kolike neto koristi od rastućeg turističkog prometa imaju ove godine građani, kolike državni fiskus, a kolike strane kompanije.
Ako većina robe koja se nudi turistima bude iz uvoza i ako većina turističkih tvrtki i nekretnina bude u većinskom posjedu stranaca, a za koju godinu i većina sezonske radne snage (od mnogih menadžera do čistačica) bude iz inozemstva, gdje će to Hrvatska ubirati neto koristi od turizma?
Ako strane tvrtke, koje budu vladale turističkim tržištem, budu registrirane u poreznim rajevima, od Kajmanskih otoka do Lihtenštajna, koliku će fiskalnu korist od turizma imati gradovi, županije i Hrvatska? Ako kroz turizam ponuda na narko tržištu bude najmanje utrostručena u idućih pet godina, koji će to porezni obveznici plaćati povećane troškove policijske borbe protiv prodavača droge i što će sve biti ako se i dalje budu smanjivali proračunski izdaci za policiju? Koliko plovila, balastnih voda i smeća, koje će ostavljati sve veći broj turista i trgovačkih brodova, može podnijeti jadranski akvatorij, a koliko zagađivanja hrvatski kontinent i porječja bisernih hrvatskih rijeka?
Igrati samo ili pretežno na kartu turizma nije mudro ni u njegovoj optimalnoj varijanti, kad je oslonjen na jaku industrijsku ponudu domaćih tvrtki. Jer, ulagati u turizam, preinvestirati se, zadužiti se i zanemariti šire rizike koje donosi turizam (od naftnih šokova i terorističkih kontri, osobito u zemljama koje ulaze u NATO, do ekoloških posljedica turizma - jer je već sada, potkraj lipnja, unatoč plavim zastavama, sve teže naći čisto more, a sve lakše devastacijske znakove svih vrsta) znači trpati sva jaja u jedan krtolić.
Ludilo osvaja i politiku
Dobro je pred očima imati sve te dimenzije crnog scenarija, da bi se on mogao izbjeći. Preveliki broj gostiju, strani vlasnici, noćna enormna buka, širenje ugostiteljskih objekata na račun koncertnih i kazališnih prostora, masa jahtaških amatera u akvatorijima, gomile pijanih i drogiranih, u suradnji s korumpiranim ili povučenim lokalnim vlastima i inspekcijama, uništili su u kratkom roku već mnoge turističke, prostorne i ekološke, pa i fiskalne potencijale u Španjolskoj, Grčkoj, Italiji, Australiji, Tajlandu, na Floridi, pa čak i na Baltiku, i sad je na redu - Hrvatska.
Hrvatsku je već u predsezoni zapljusnuo dosad najveći turistički val: gužve su u prometu po jadranskim gradovima, na trajektima, po marinama i kupalištima. Domicilnom stanovništvu je sve teže naći svoj komad mora, ako ga na divlje nisu sami zaposjeli uz svoju vikendicu. Brojne Jadrolinijine rute pretvaraju se u subvencionirane, prejeftine izletničke veze, u koje sve teže može ući neki provod na bilo kojem otoku. Turizam je noć pretvorio u dan, začinjen bukom na 110 decibela, pa je zadnje stanovništvo u starim jezgrama izloženo prisilnom iseljavanju ili ludilu. Droga se širi eksponencijalno, a policija ima sve manje financijskih i tehničkih mogućnosti za suzbijanje droge. Festivali kulture se preobražavaju u cjelonoćno opijanje i drogiranje mladih od 12 do 27 godina (najblistaviji je primjer šibenski Festival djeteta!, meni pod prozorima).
Protuakcija hrvatskih vlasti, koje intenzivno prepisuju EU-propise, nema. Ali, ima jedna šibenska uzrečica, koja glasi: E, jadni ti smo, ka i jesmo.
Ivo JAKOVLJEVIĆ