The Orange Strips - labinski autorski bend
Biografija
The Orange Strips labinski su autorski bend koji djeluje nešto više od 4 godine. Od samih početaka djelovanja, prvih se nekoliko mjeseci (do ljeta 2002.) uglavnom radilo na komponiranju pjesama, te snimanju prvih demo-snimki u improviziranom studiju uz minimalnu dostupnu opremu. Već prvi demo-pokušaji, međutim, privlače slušatelje, pa se The Orange Strips svega nekoliko tjedana nakon svog osnutka već pojavljuju u intervjuu u ”Glasu Istre”, a vrlo uskoro i na lokalnoj radio postaji ”Radio Labin”, gdje se po prvi puta pojavljuju na top-listi, s pjesmom ”Pieces”.
Početkom 2003. bend bilježi svoj prvi nastup u labinskom klubu Baza, a do kraja godine Stripsi odrađuju još 11 koncerata, od Novigrada, preko Zagreba pa čak do Požege. Također se u više navrata pojavljuju u lokalnim medijima: ”Glas Istre”, list ”Opatija”, ”Novi list”, ”Novi Foji”...
Sredinom 2003.g. u svega 4 dana u istom improviziranom studiju, te u uvjetima ništa boljim nego prije, snimljen je i prvi službeni demo benda, ”Nice to See You Smile”, s 15 autorskih pjesama na engleskom jeziku. Demo CD naišao je na povoljne kritike publike i medija, a Stripsi u svega nekoliko tjedana daju skoro desetak radijskih intervjua (radio Labin, Maestral, Istra, Moslavina, Primorski...) promovirajući svoje pjesme. Prvi ”singl” s CD-a, pjesma ”Naked”, boravi na top-listama više radijskih postaja iz cijele Hrvatske, a na Radio Istri doseže 1. mjesto domaće ljestvice.
Bend se također često spominje na domaćim glazbenim web-stranicama, a na jednom od najjačih hrvatskih glazbenih portala, music.vip.hr, dvije pjesme (prvo ”Pieces”, a zatim ”Lemon Sister”) gotovo su 10 mjeseci bile pri vrhu Top 10 Underground ljestvice, bilježeći prva mjesta po nekoliko uzastopnih tjedana.
Pjesma ”Naked” se početkom 2004. našla na underground kompilaciji ”Home Made Vol.1” neovisne izdavačke kuće ”Stain Records”, a pjesme ”The Fire” , ”Shower Song” i ”Letters In Your Mailbox” u razdoblju '04-'05g. našle su se na Demo Top 5 ljestvici HRT-ove emisije za mlade ”Briljanteen”, gdje su također zasjele na prve pozicije.
Pjesma The Fire u više je navrata korištena u emisiji HRT-a ”Kad zvoni”, a našla se i na kompilacijskom cd-u Bježi!Via!, koji je sponzoriran od strane Istarske županije i istarskog ogranka HGU-a u sklopu kampanje suzbijanja ovisnosti, u nakladi od 15000 primjeraka.
2005.g, ponovno u vlastitoj produkciji snimljen je i spot za ”Letters In Your Mailbox”, koji je osim na HRT-u prikazan i u emisiji No Hit Videos, na američkom Adelphia Chanelu, koji pokriva područje 6 saveznih država na području New Englanda, a prikazan je i u emisiji HRT-a Briljanteen, kao i na lokalnim tv postajama u Hrvatskoj.
Krajem 2005.g. na stranicama riječkog glazbenog portala ri-rock.com The Orange Strips proglašeni su za demo bend godine.
Uz konstantno održavanje koncerata po bližoj i daljnjoj okolici, u 12.mj.2006. bend odrađuje svoju prvu turneju po Velikoj Britaniji i Belgiji (Lauwe, London, Swindon, Glasgow, Edinburgh, Liverpool, Leicester).
Početak 2007. donosi bendu radijsku promociju na tri radio stanice u S.A.D.-u (Indie Wave Radio – Indianapolis, Indiana; Buzz Radio – Tampa, Florida; te Supertraxx Radio – Bluefield, West Virginia), a nastavlja se i s nastupima diljem Hrvatske, te po Austriji i Sloveniji.
Album čije snimanje počinje u studiju Radio Pule svijetlo bi dana trebao ugledati u jesen 2007, a pjesma Madras (Come Again) u međuvremenu će izaći i na kompilaciji „Stay In The Box“ izdavačke kuće Matchbox Recordings iz Velike Britanije, gdje se bend krajem godine vraća na promotivnu turneju.
1. Pripremajući se za ovaj razgovor, primijetio sam da se u vašim prijašnjim intervjuima često ponavljaju ista pitanja. Koja bi od njih izdvojili kao najdosadnija?
Defintivno nam je najdosadnije kad nas netko pita otkud nam ime. Nije nam jasno zašto je to toliko važno. Međutim, pitanje od kojeg nam se diže kosa na glavi je ono da li naše ime ima ikakve veze sa grupom The White Stripes. Osim što ih kao bend ne možemo podnijeti, i naše se ime piše drugačije, pa nam preostaje jedino da odgovorimo – NE.
2. Što bi naveli kao svoj najveći uspjeh do sada?
Rekli bi da je najveći uspjeh to što smo se uspjeli održati i konstantno se razvijati unatoč svim preprekama koje su se pojavljivale na tom putu. Da nismo od samog početka išli glavom kroz zid, ne bi bili izdržali ni prvu godinu. S obzirom da smo fizički udaljeni od svih centara zbivanja morali smo raditi 300% većim kapacitetom od nekoga kome je sve pruženo na pladnju i uzimati svakakve okolne pravce da bi stigli tamo gdje smo si zacrtali. Tu prvenstveno mislimo na internet, bez kojega bi slobodno mogli staviti natpis „zatvoreno“.
3. Ne događa se često da iz malene sredine kao što je Labin dolaze bendovi koji mogu konkurirati, ne samo na nacionalnoj, već i na međunarodnoj razini. Kakva je podrška od strane lokalne zajednice?
Financijski nikakva. Iz razgovora s nekim drugim bendovima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao mi, znamo pouzdano da kao promotori vlastite sredine dobivaju izdašnu pomoć od strane svojih gradskih vlasti. Nama se međutim, već godinama na svaki upit gradu i županiji odgovara negativno. Sve one priče o pomoći i podršci mladima da nešto rade, funkcioniraju samo na papiru. Čak nam je rečeno da mi to radimo samo zbog sebe, pa da nam oni ne mogu pomoći. Pametnome dosta. Srećom, bilo je pojedinaca koji su nam bili i još uvijek jesu spremni uskočiti kad je bilo gusto i to im nećemo nikada zaboraviti. Pogotovo smo zahvalni lokalnim glasilima i Radio Labinu, koji nas guraju od samog početka.
4. Što vas to tjera naprijed? Poznato je da kod nas u ovom poslu nema ni novaca, ni medijske eksponiranosti, niti većine stvari koje možemo zamisliti da naprijed tjeraju vaše kolege iz većine zapadnih zemalja?
Mi od samog početka nismo krenuli sa bendom radi takvih stvari. Ako itko misli da će se na ovaj način obogatiti u velikoj je zabludi. Činjenica je da barem malo respektabilnija pozicija na sceni zahtijeva barem 5 godina rada, ulaganja, razočaranja, odricanja i prelaženja bezbrojnih prepreka. Međutim, ako bavljenje glazbom shvatiš kao poziv, ništa ti neće biti teško. Proputovali smo Europu, upoznali na stotine ljudi i sami sebi dokazali da nema toga što se ne može napraviti, bez obzira na to otkuda dolaziš i kakve su prognoze. Isto tako, znamo i to da je ovo još uvijek samo početak i da možemo puno više. To je to što nas tjera naprijed.
5. Kako vas ovdje tretiraju ljudi iz glazbene industrije? Mislim na predstavnike medija, izdavače, organizatore koncerata, i sl.?
Predstavnici medija, osim onih koji nas konstantno ignoriraju, tretiraju nas iznimno dobro. S nekima smo već razvili i prijateljske odnose, imamo odličnu suradnju i znamo da na njihovu podršku možemo računati, bilo da se radi o predstavnicima novina, radija ili televizije. Što se tiče izdavača, mi nećemo s nikime potpisivati ugovor samo zato da bi mogli reći da smo potpisali za neko veliko ime. Kad to kažemo i njima, te im ukažemo na neke nelogičnosti i mutne stavke koje želimo raščistiti, prestanu nam se javljati. U krajnjem slučaju, možemo mi sve to i sami. Uz današnju tehnologiju ne moramo ovisiti o nikome. Nama je jedini cilj da dođemo do slušatelja, a kako, manje je važno. Organizatora, s druge strane, ima svakakvih. Od onih koji će ti dati cijeli svijet i biti ljudi prema tebi, do onih koji se ponašaju kao da bi ti njima trebao dati cijeli svijet jer su ti dali priliku da sviraš. Pa makar i na svoj trošak. No to je sve dio procesa, normalna stvar.
6. Što bi naveli kao glavnu prepreku nekom većem uspjehu na ovim prostorima?
Nama osobno – jezik. Ovdje redovito od nas traže da prevedemo tekstove na hrvatski, kao da ti svjesno žele oduzeti jedan dio tržišta koji mi zovemo „cijeli svijet“. Mi im zatim kažemo da nas takav način razmišljanja ne bi bio odveo do Londona i tu priča završava. Negdje moramo povući crtu. Radio i televizija krcati su stranih jezika, pa ispada kao da smo mi krivi zbog pozicije u kojoj se nalazi hrvatski jezik. To što smo se odlučili za engleski isključivo je vezano uz naše planove i glazbu koju radimo, a zbog te odluke ne dolazimo ništa manje iz Hrvatske nego, recimo, Prljavo kazalište.
7. S obzirom da djelujete već više od 5 godina, kakvo je iz vaše perspektive stanje na demo sceni? Publika, mjesta za sviranje, prilike koje se pružaju, općenito odnos prema demo bendovima.
Demo scena je, po nama, zahvaljujući naporima nekih pojedinaca ove godine uzletila kao nikad prije. Ponekad imamo osjećaj da svi sviraju, što je odlično. Iz kvantitete proizlazi kvaliteta. Pojavilo se dosta portala koji se bave demo bendovima, tako da sada i izgleda kao da ima smisla baviti se glazbom, s obzirom da ipak ima ljudi koji to cijene. Ovdje se to manje vidi, međutim u većim sredinama, pogotovo Zagrebu, ima stvarno pregršt događaja i izvođača koje vrijedi pogledati. Interes postoji i za hrvatske bendove sigurno slijede bolja vremena. Treba samo uskočiti na vlak.
8. Izlazak albuma. Recite nam nešto više o tome, te da li to znači da ove godine prestajete biti demo bend?
Mi smo jednim dijelom već odavno prestali biti demo bend, a drugim ćemo to uvijek i ostati. Izlazak prvog albuma je kruna jednog perioda i početak drugog, logična stepenica u karijeri svakog benda. Očekujemo da će većina stvari ostati ista, samo na nekoj višoj razini. Nakon što smo samo sa demo snimcima uspjeli srediti turneju po Velikoj Britaniji, postalo nam je jasno da tu definitivno ima nešto, a što je to točno, vidjet ćemo ubrzo (smijeh). Činjenica je da nam se sada otvaraju mnoga vrata koja su nam prije bila zatvorena, a kojim ćemo putem krenuti ovisi ponajviše o nama. Znamo što je najbolje za nas i kako iskoristiti svaku priliku, pa koliko se god ona u tom trenutku činila nevažnom.
9. Što je za vas mainstream, a što alternativa, te gdje bi tu svrstali sebe?
Kako se većina mladih bendova odlučuje za neki žešći zvuk, te u posljednje vrijeme za fuziju različitih glazbenih pravaca, što ih na zapadu automatski čini pripadnicima alternative, paradoksalno je da kod nas alternativa postaju upravo bendovi kao što smo mi, s obzirom da se ovdje nalaze u izrazitoj manjini. Tu naravno govorimo o underground sceni, koje smo mi sami dio, ne o mainstreamu koji podrazumijeva naše zabavnjake i „vječne zvijezde“. Međutim, takva je situacija slična u čitavoj Europi, izuzev Velike Britanije i Irske, gdje underground bendovi preko noći mogu postati mainstream izvođači.
10. Neizbježno pitanje za kraj. Kakvi su vam planovi za budućnosti? Gdje se vidite za, recimo, sljedećih 5 godina?
Pet godina je dug period, tako da bi nam lakše bilo reći gdje se vidimo za dvije godine. Album će vjerojatno uvelike izmijeniti stvari, što će nam olakšati proboj na inozemno tržište. Već sad nas očekuje turneja po Francuskoj koja će se nastaviti u Velikoj Britaniji, gdje su nam nakon prvog posjeta vrata širom otvorena. U skorije vrijeme slijedi nastup na Exit Festivalu, kao i veći broj nastupa na manjim festivalima ovog ljeta. Pozvani smo čak i kao predstavnici Europe na festival u Južnoafričku Republiku, što znači da će se po logici stvari, broj gostovanja u inozemstvu samo povećavati. Kako nas stvaralačke krize srećom od početka zaobilaze u širokom luku, već sada imamo materijala za veliki dio sljedećeg albuma. A što će biti do onda, pokazat će vrijeme.
Razgovarao: Goran Benković