Logo - www-parentium.eu

NIJE VRIME OD NEDILJE ZA U POLJE POĆI, ALI ČIM ZAŠKURI NEBO, TI U POLJE DOĐI.....

07.03.2008. Autor: ZLevak

Zadnjih se dana vodi žestoka medijsko-analitička borba oko planiranog Zakona o zabrani rada nedjeljom! Kao i u svakoj sličnoj situaciji, na sva se zvona različiti analitičari i političari nastoje nametnuti kao promicatelji zabrane rada nedjeljom, odnosno, promicanja radničkih prava.

E sad, ne bi to bilo ništa novo kada to ne bi  bila još jedna planirana zabrana koja je već ranije primijenjena, i  to vrlo, ali vrlo neuspješno. Naime, u ovom se slučaju radi čak o zakonu, dok se prije par godina radilo o pravilniku! Obzirom da je ovo zakon, stvar bi trebala funkcionirati, jer je sam pojam ”zakon” više obvezujući od pojma ”pravilnik”!

Ja sam, moram priznati, ipak protiv zabrane rada nedjeljom. I to zbog tri osnovne stvari!

Prvo, naša država mora najprije ustrojiti kvalitetnu politiku i praksu zaštite radničkih prava. Ovim se zakonom nastoji postići kvalitetnije poštivanje radničkih prava, ali bojim se, samo deklarativno.  Taj bi korak, zabrana rada nedjeljom, zapravo trebao biti korak naprijed u zaštiti radničkih  prava. Ali što je sa općim, početnim radničkim pravima? Koliko se država zapravo trsi i trudi aktivno i proaktivno uključiti  u zaštitu onih osnovnih radničkih prava? Koliko je do sada učinjeno da se ženama prestane braniti trudnoća za vrijeme radnog odnosa?

Koliko je učinjeno da se zabrani otpuštanje trudnica dok su u radnom odnosu? Koliko je učinjeno da se radnicima isplaćuju sva zaslužena i zajamčena prava iz ugovora o radu? Koliko je učinjeno da se poštuje Zakon o radu, pogotovo u djelu o korištenju godišnjeg odmora, obzirom da se nerijetko može naići na informaciju da radnici nisu bili na godišnjem odmoru više od dvije godine? Koliko je učinjeno napora da se osigura da radnici na vrijeme dobiju svoju plaću?

Tek kada se osiguraju ova osnovna radnička prava, tek se onda možemo uključiti u nadograđivanje tih prava zabranom rada nedjeljom!

Drugo, ova se zabrana mahom odnosi na trgovačke djelatnosti! A to znači da se zakon odnosi samo na privatni sektor, obzirom da nisam siguran postoji li ijedno trgovačke poduzeće u državnom vlasništvu! A što je sa trgovinama koje rade 0-24, poput benzinskih stanica usred Like na minus 40, što je sa ljekarnama koje rade 0-24 pod rizikom pljačke? Što je sa pekarima koji rade u nemogućim uvjetima? Zašto nitko  nije predlagao sličan zakon kada su veliki trgovački centri radili 0-24, ili zašto se slična inicijativa ne provede u smislu zabrane rada 0-24? Što je sa turističkim djelatnicima, koji rade cijelu godinu, i nedjeljom? Što je sa državnom službom i npr. carinicima koji cijeli radni vijek provedu u gotovo istim cipelama, te iako imaju određene dane odmora, ipak rad nedjeljom ne mogu izbjeći? Što je sa policajcima i inspektorima koji i kada nisu na poslu moraju intervenirati, bez obzira, bila nedjelja ili ne?

Što je da dežurnim liječnicima i medicinskim sestrama?

Jedan od prijedloga bio je i da nedjeljom rade samo obiteljski dućani, kako bi im se na taj način vratio tržišni položaj koji je izgubljen otvaranjem velikih trgovačkih lanaca. Na kraju se i od tog prijedloga odustalo, ako točno govorim! To, zapravo, znači da veliki trgovački lanci ne smiju raditi, a mali smiju, samo zbog toga što imaju veću i bolju ponudu od malih! Pa pogledajte samo cijene u malim obiteljskim dućanima, do 30 % su više od onih u velikim dućanima!

Treće! Uvijek i za sve postoji rješenje, poglavito ako se u rješavanje problema uključe sposobni, ambiciozni, socijalno osjetljivi ljudi! To znači da se interes države za promicajem radničkih prava i interes privatnog sektora za povećanjem prihoda moraju susresti “na pola puta”. U tom kontekstu, vrlo je bitna poslovica da je najbolja nagrada ona novčana, kao i kazna također!  Kada već iznosim svoje protivljenje zabrani rada nedjeljom, moram iznijeti i svoj ptotuprijedlog. Smatram da ne bi trebalo ukidati rad nedjeljeom, već bi ga trebalo modificirati na način da jedan radnik može raditi samo jednu nedjelju u mjesecu. Nadalje, za rad nedjeljom moraju se određenom državnom inspektoratu kandidirati točno određeni dućani i veletrgovci, koji mogu dokazati da su spremni poštivati radnička prava. Jednako tako, svi poslodavci koji žele raditi nedjeljom moraju se obvezati da će radniku koji radi nedjelju isplatiti i poseban bonus taj mjesec, koji iznosi npr. 50% prosječne plaće u RH u tom mjesecu, što znači da bi radnik koji radi nedjelju, i to samo jednu u mjesecu dobio bonus od cca Kn 2.500,00! Nadalje, radnik koji radi nedjeljom ima pravo na dan odmora, s time da se taj dan odmora računa kao da je bio na poslu! Radnik koji radi nedjeljom dobiva u godini onoliko dodatnih dana godišnjeg odmora koliko je nedjelja radio u toj godini. Poslodavac koji prekrši bilo koje od tih pravila, gubi pravo na rad nedjeljom.

Tu se pojavljuje problem, što, kao što sam rekao, osnovna radnička prava nisu zajamčena, poput korištenja godišnjeg odmora, redovite isplate plaće, zato je ovaj prijedlog zakona samo kap u moru prava radnika koja se moraju poštvivati! Na kraju, ČULI SMO NEKI DAN DA PRODAVAČI SAMO IZ RADA NEDJELJEOM U GODINI DANA UPRIHODJU CCA 200 MILIJUNA EURA. IZRAČUNAJTE SAMO KOLIKI PDV DRŽAVA NA TAJ IZNOS UBIRE. Jedan od osnovnih postulata ekonomije (i bankarstva) je da se prihodi smiju modificirati samo u iznimno dobrim godinama! Naša je država dobrano zadužena, znači, nije dobra godina. Modificiranje prihoda, odnosno smanjenje prihoda u ovakvoj situaciji nije mudro. Zašto uopće smanjivati tako potrebne prihode ako se dopuštanjem rada nedjeljom (barem po mom prijedlogu) mogu i povećati državni prihodi i povećati prava radnika?