Kruno Vrgoč: Baviti se kiparstvom nemoguće je bez osiguranih financijskih i prostornih uvjeta

Kruno Vrgoč: Smatram da bi svi koji se žele baviti likovnošću morali proći formalno obrazovanje

Razgovarao Vedran ŠILIPETAR
Snimio Milivoj MIJOŠEK

POREČ - Porečki kipar Kruno Vrgoč nedavno je izložio seriju skulptorskih radova u Svetvinčentu. Radi se o dva ciklusa od različitog materijala iako ih tematski povezuje isključivo naslov - »Beskonačnosti«. Spiralne metalne konstrukcije i vertikalni stupovi, vrlo precizne i sustavno promišljene forme, suvremenog su karaktera i zasigurno spadaju u ciklus recentnog Vrgočevog stvaralaštva. U povodu izložbe u Svetvičentu razgovarali smo o njegovom radu, počecima, skulptorskim utjecajima i planovima.

- Relativno ste se kasno profesionalno počeli baviti kiparstvom. Odakle interes i kako je tekla vaša razvojna putanja na polju likovnosti?

- Kiparstvo sam završio na Odjelu likovne kulture na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Rijeci u klasi prof. Josipa Diminića i Žarka Violića 1989. godine. Međutim, umjetnost nisam odmah smatrao životnim opredjeljenjem i pozivom. Nisam bio dovoljno zreo. Sada, kad pogledam s distance, jasno mi je da sam se njome bavio kao hobijem. Tih ranih devedesetih imao sam izložbe, ali sporadično, ništa ozbiljnije. Na nagovor prijatelja Alojza Čargonje 1997. godine radim prvi javni rad »Muzičkog vola« za Cimos u Buzetu i otada umjetnost smatram svojim zanimanjem. Slijede još dva javna rada, »Zvjezdana vrata« u Roču i »Leptir i cvijet« za Inu u Industrijskoj ulici u Rijeci, zatim važna izložba »Proces« u riječkom Kortilu i ubrzo nakon toga odlazim u Poreč u sadašnji atelje Stari autoremont ili bravariju, prostor udruge Bravarije Art Remont koji isto tako smatram jednim od svojih projekata.

- Koliko vam je značilo klasično obrazovanje?

- Puno mi je to značilo. Sve što bih morao istražiti sam, imao sam osigurano na fakultetu. Smatram da bi svi koji se žele baviti likovnošću morali proći formalno obrazovanje. U vrijeme mog studija, na riječkom Pedagoškom fakultetu predavali su kvalitetni profesori poput Milana Zinaića, Zdenka Sile, Ive Šimata Banova, Želimira Prijića, Andreja Medveda, dr. Radmile Matejčić, dr. Ive Perčić. Oni su nas teoretski obučavali, i to je bilo naročito važno jer praksa sama, koju su podučavali profesori Slavko Grčko, Josip Butković i Anton Depope, nije bila dovoljna. U slobodnoj procjeni, usuđujem se reći da je u tom razdoblju ovaj fakultet pružao jedno od najcjelovitijih teorijskih i praktičnih znanja u Jugoslaviji.

- Jedan ste od rijetkih skulptora Istre koji se bavi pravim, rasnim monumentalnim izrazom. Osjećate li se i vi tako?

- Bavit se kiparstvom gotovo je nemoguće bez osiguranih financijskih i prostornih uvjeta jer je izvedba skulpture skupa i iziskuje mnogo vremena i rada. Meni je to omogućio prijatelj iz studentskih dana Darko Požarić i njegova tvrtka TIM 90 iz Poreča, koja je bila vlasnik prostora bravarije. On mi je jednom prilikom 1998. godine, shvativši da imam poteškoća s prostorom za rad, ponudio na korištenje bravariju snoseći sve tekuće troškove, što čini i danas. Možete zamisliti koje je to olakšanje bilo za nekog tko se ozbiljno želi baviti umjetnošću. To mi je bio najveći poticaj za rad. Dakle, ove velike skulpture koje sam napravio imale su uvjete da nastanu. Na moju veliku sreću, imao sam idealne uvjete za rad, nesmetano sam se bavio umjetnošću, a rezultate sam polučio nakon pet godina rada. Da, sada se smatram kiparom.

Richard Serra i Tony Craig - skulptorski uzori

Koji su vaši skulptorski uzori?

- Za studentskih dana oduševio me Brancusi, čistoćom i jednostavnošću izraza, vjerojatno kao i većinu drugih, no sada su imena koja mi nešto znače Richard Serra i Tony Craig. To su izvrsni umjetnici. Od naših kipara spomenuo bih pokojnog Branka Ružića koji kreira čistu skulpturu punu humora i veselja.

- Odakle crpite inspiraciju i potrebno vrijeme da biste ostvarili značajna i produkcijski skupa skulptorska ostvarenja?

- Inspiracija dolazi tek nakon kontinuiranog rada, odnosno, pojavi se kao nagrada za rad. A vrijeme za rad mi je, kao što sam prije rekao, moje dnevno radno vrijeme jer mi je umjetnost jedini posao. Što se tiče financijskih uvjeta, odgovor je jednostavan, sav novac koji imam ulažem jedino u to.

- Što po vašem mišljenju znači dobra i uspjela skulptura?

- To je ona koja dobro komunicira s prostorom u kojem se nalazi.

- Koliko vremena prosječno provodite u ateljeu?

- To je teško reći jer živim u ateljeu.

- Čiji skulptorski rad cijenite u Istri?

- Pohvalio bih nekolicinu kipara koji spadaju u sam vrh hrvatskog kiparstva, a koji su senzibilitetom i radom različiti, to su Mirko Zrinšćak, Ljubo de Karina, Dušan Džamonja, Mate Čvrljak.

Otvoren sam za svaku suradnju s umjetnicima

- Možete li i može li se uopće komparirati, primjerice, likovna scena Istre i Rijeke?

- Mislim da je to gotovo ista scena, odnosno, teško bih precizirao razlike. Riječki studenti su mahom iz Istre, te se scene prožimaju.

- Jesu li i u kojoj mjeri istarski umjetnici na margini društvenih događanja u svim segmentima javnog i kulturnog života Hrvatske?

- Mislim da nisu na margini, neki su istarski umjetnici itekako pridonijeli i utjecali na kulturu, počevši od Livia Morosina, Francija Blaškovića, Tamare Obrovac. Osobno, u likovnom segmentu zanimljivima smatram Pina Ivančića, Silva Šarića, Tomislava Brajnovića, Alena Floričića i nekolicinu drugih. Tu su i manifestacije, festivali u Savičenti, Motovunu koji Istru čine živom, no treba ipak spomenuti da u Istri nedostaje razvijeno umjetničko tržište jer produkcije ima, ali potražnje nema. Treba čekati da se ljudi koji imaju financijske moći počinju odlučivati za kupovinu umjetnosti i sudjelovanje u njenom sufinanciranju. Sada već ima onih koji to financijski mogu podnijeti, dapače i kapitalizirati na taj način, ali nemaju tu naviku i potrebu.

- Kakve planove imate na polju daljnjeg stvaralaštva?

- Planiram raditi više, a poruka koju šaljem čitateljstvu jest da se i oni uključe u izgradnju kulturnog identiteta Istre, da se ugledaju na mog mecenu i prijatelja Darka Požarića. Želja mi je pak da sudjelujem i radim s mladima, studentima, otvoren sam za svaku suradnju s umjetnicima. Trenutno radim na razvijanju međunarodnih programa u bravariji, pokušavam pokrenuti festival intermedijalne umjetnosti kojim bi bravarija postala rezidencija za umjetnike i mjesto za eksperimente, a tu bi mladi iz Istre mogli nešto naučiti. Godine 2006. smo ovdje organizirali festival Offside u suradnji sa studentima postdiplomskog studija akademije u Stuttgartu, koji se pokazao vrlo uspješnim. U njega su se uključili i Grad Poreč te Valamar hotels&resorts. Samo zajedničkim iskrenim radom možemo polučiti dobre rezultate. Želio bih da se takva komunikacija s međunarodnom umjetničkom produkcijom i dalje razvija u obostranu korist. Kultura je važan proizvod od kojeg možemo stvoriti kapital.