Elogio de la Guitarra

VRSAR - Gitarist Petrit Ceku je osvajanjem nekih od najvećih priznanja struke («Michele Pittalunga« u Alessandriji; »Printemps de la guitare« u Charleroiju; »Christopher Parkening« u Malibuu; »Ivo Vuljević« Hrvatske glazbene mladeži; »Ferdo Livadić«; Europska glazbena nagrada za mlade; »Andres Segovia« u Velbertu; »Emilio Pujol« u Sassariju; »Anna Amalia« u Weimeru) ostvario status instrumentalista zavidne razine reprodukcije. No izuzev te činjenice, koja se nameće svakim pogledom u njegovu već sada bogatu profesionalnu biografiju, najveće vrijednosti glazbeničke osobnosti Cekua svakako najizravnije dopiru do slušatelja prilikom javnih nastupa. Jedan takav dogodio se preksinoć u vrsarskoj romaničkoj bazilici sv. Marije od Mora kamo je stigao na poziv festivala More i gitare.

Poseban, istančan senzibilitet oblikovanja zvuka, delikatan i suptilan pristup instrumentu, kreativno, samosvjesno i neopterećeno postavljanje određenog materijala - tek su neke od karakteristika Cekuova tretiranja vlastite snažne glazbeničke osobnosti. Prepoznatljivo je i njegovo inteligentno, mudro promišljanje uravnoteženog odnosa sa svakim od odabranih autora, a iznenađujuće vješto prihvaćanje i prosljeđivanje poruka kulturnog podneblja, vremena i stila koji dominiraju, pa i uvjetuju svaki rad.

To je svoje majstorstvo za ovu priliku odlučio podijeliti s publikom izvevši djela J. S. Bacha («Suita za violončelo 1007«; Prelude, Allemande, Courante, Sarabande, Menuett I, II, Gigue; obrada Valtera Dešpalja); I. Albeniza («Sevilla«, »Malaguena«); A. Barriosa («Choro de Saudade«, »Un Sueno en la Floresta«) i J. Rodriga («Elogio de la Guitarra«; Allegro, Andantino, Allegro). Zahtjevne cello suite, kapitalan album barokne literature za solo instrument, rijetko izazivaju pozitivan odjek, a u pravilu skepsu kada ih izvodi instrument kojem nisu posvećene (kao uostalom i cjelokupan Bachov opus), no Cekuov postav već u prvim taktovima uvjerljivo otklanja svaku sumnju u dosljedne interpretativne silnice. Bach u njegovoj izvedbi pronalazi svoj beskraj impozantne duhovne moći, konkretnu stabilnost i konciznost pokreta, sadržajnu monumentalnost.

Ostatak programa (Albeniz, Barrios, Rodrigo) posebno je srdačno dočekan, možda i zbog Cekuova velikog i jasnog nadahnuća ovim autorima, a svakako je jedan od razloga za to i izrazito osebujna, maštovita te inspirativna manipulacija propozicijama gitare koje spomenuti skladatelji uvijek iznova nameću. Ceku je i na koncu ovog koncerta, a postalo je to svojevrsno pravilo, ispraćen aplauzom oduševljenja, a ovom je prilikom primio i nagradu Lions Club Porec Young Gitarist Price. Upravo je u koprodukciji s tim klubom festival realizirao ovo Cekuovo gostovanje.

Petrit Ceku rođen je u Prizrenu, gdje je okončao svoje osnovnoškolsko i dio srednjoškolskog obrazovanja. Nakon dolaska u Zagreb školuje se u klasama prof. Xhevdeta Sahatxije i prof. Darka Petrinjaka. U njegovom je razredu pri zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i diplomirao, surađivao je i pohađao majstorske tečajeve kod svjetski priznatih glazbenika i pedagoga (M. Barruec, L. Brower, Z. Dukić, C. Marchione, E. Muse, S. Tennant, A. Vidović, D. Gregorian), a snimio je i svoj prvi solistički CD za uglednu diskografsku kuću Naxos.

Nuša HAUSER