Što se krije iza vanjskog lukobrana?
POREČ - Prvi koji su imali prilike uživati u bogatim, osjećajnim stihovima zbirke »Preko vanjskog lukobrana - Oltre la diga foranea« umjetnika Simonea Mocennija bila je upravo porečka publika u drvoredu Viale. Treća književna večer Ljetnog sajma knjiga u organizaciji Gradske knjižnice ovaj je put bila izuzetno dobro posjećena, a novu su zbirku publici predstavili autor, književnik Drago Orlić i glumac Damir Miloš.
- Prigoda zašto smo se danas našli ovdje je prelijepa zbirka pjesama jednog izuzetnog umjetnika. Mladić je to koji je tek prošao Isusova ljeta, dobar fotograf, jako dobar pijanist i još bolji basist - sve su lijepe stvari nahrupile na njega. Sjajan pjesnik, odličan slikar, predobar kipar - Mocenni svako ljeto provodi u Istri jer je to zavičaj njegova oca. Jedan Simoneov mikrosvijet, to kako on doživljava Istru, su naravno roditeljski geni, ali prije svega i čarobna, najstarija plaža u Puli, Stoja. U svakoj pjesmi on se ili spominje ili je negdje u primislima, zaintrigirao je uvodnom riječju Orlić publiku.
Otac i sin
Budući da se radi o izrazito svestranom umjetniku, neizostavno je bilo pitati Mocennija može li se lako živjeti s više grana umjetnosti odjedanput.
- Za mene je to sreća. Unatoč velikim teškoćama s kojima se suočavam u svijetu umjetnosti. Slikar sam, kipar, pisac, samo od toga živim, dan za danom i to je borba. Sreća je bila što sam imao oca od koga sam mnogo naučio, pratio me i gurnuo prema umjetnosti na vrlo jednostavan način. Vidio sam da je on sretan takvim načinom života. Otac je kipar i slikar, ali ja sam počeo s glazbom, studirao sam na konzervatoriju u Milanu (glasovir, kompoziciju, kontrabas). Za vrijeme služenja vojnog roka nisam mogao učiti glazbu i tako sam se posvetio pjesništvu. Kada mi to više nije bilo dovoljno, počeo sam se baviti prozom, a poslije toga gotovo prirodno, na površinu su izašli slikarstvo i kiparstvo koji su mi bili u genima. Pratio sam oca na simpozijima o kiparstvu i izložbama gdje sam upoznao puno zanimljivih osoba koje su me dojmile, ispričao je Mocenni.
Sin Talijana iz Pule oženjenog Hrvaticom iz Koprivnice (koji su se nakon 1956. preselili u Italiju), Mocenni ima i mađarskih korijena, što je jedan od razloga zašto se kao kipar i slikar potpisuje s Beck. Ubrzo je publika doznala i što sam naslov zbirke krije u sebi. »Pula je jedan izuzetno zanimljiv grad, ima tzv. vanjski lukobran. To je čudan fenomen, vrlo malo Puležana znaju za njega ili ga nisu čak ni vidjeli, kao jedno veliko grotlo na kraju kojega je taj famozni biser koji se zove Pula. Za vrijeme Austrougarske, a vjerojatno i ranije, luke su se prvo zatvarale lancima, a kasnije velikim lukobranima. Tu prestaje postojati svijet, poslije tog lukobrana je sve nepoznato, tuđe. Vanjski lukobran je zapravo realni horizont, vodoravno razvučen babin pas iliti duga. Čvrsto građena građevina, cesta na moru, kamena i psihološka granica, barijera. Tek tu ljudi shvate koja je razlika između zbogom i doviđenja, kolika je razlika između dva čovjeka, između žene i muškarca, crta razdvajanja svjetova, svijest i podsvijest«, kazao je Orlić.
Autobiografska pjesmarica
Dalje od vanjskog lukobrana, nastavio je, je more, svijet, morske nemani, s ove strane je sve znano, zapravo je tu toplina i sigurnost uterusa. »Tako nekako ja doživljavam ovu autobiografsku pjesmaricu, mi zapravo gledamo Simonea kako pluta u maternici Istre, pluta u emocijama koje je doživio i koje genetski nosi, nasljeđuje kao breme, kao ure čije se kazaljke okreću naopako«, napisao je urednik zbirke Orlić u predgovoru koji je na talijanski prevela profesorica Nelida Milani Kruljac. Zbirka je dvojezična, na talijanskom i hrvatskom jeziku, pa je tijekom večeri neke od stihova čitao sam Mocenni, a na hrvatskom Damir Miloš. Nakladnik je porečki Errata corrige.
- Zahvaljujemo se Mocenniju na ovim lijepim, masnim, tustim slikama, na ovim profilima, na ovim uljima i akvarelima našeg dragog zavičaja, ovo je ljubavna poezija, međutim ne može se oteti dojmu da se uvijek tuda provlači i zavičaj u koga je Mocenni, a vjerujem i mi drugi zaljubljeni, zaključio je Orlić.
Napisala i snimila V. HABEREITER
Večeras uz Gian Paola Polesinija na otoku Sv. Nikola
Večeras u 20 sati u parku dvorca Isabella na otoku Sv. Nikola održat će se promocija knjige »Sangue blu« Gian Paola Polesinija. Posljednji potomak plemićke obitelji markiza Polesini iz Poreča, Gian Paolo je novinar i filmski kritičar u časopisu Messaggero Veneto, te predavač na sveučilištu DAMS u Goriziji. U ovoj knjizi predstavlja biografiju o svojoj obitelji, koja je obilježila porečku povijest novoga vijeka. Polazak brodića s rive je u 19.30 sati.
