Atraktivnu perisku moramo štititi

Piše Branko ŠULJIĆ

Proteklih mjeseci u nekoliko navrata čitali smo i slušali informacije o periskama i krivolovu te strogo zaštićene školjke. Na nekoliko lokaliteta našeg Jadrana policija je zatekla u vađenju periski, uglavnom, inozemne turiste. Nekoliko pojedinaca ulovljeno je u krivolovu i kažnjeno, a pitanje je koliko ih je prošlo mimo kontrole i zakona, koliko je periski završilo u privatnim zbirkama širom Europe ili kao ukras u stanovima. Teško je provoditi kvalitetnu kontrolu i zaštitu mora među stotinama tisuća turista, pa je dobro da je barem netko uhvaćen u krivolovu. Njihovo kažnjavanje trebalo bi poslužiti kao primjer onima koji pomišljaju na bilo kakav krivolov u našem moru.

Vađenje iz mora zabranjeno

Vađenjem periski počinjeno je kazneno djelo, budući da je ta školjka u Hrvatskoj zaštićena već više od 30 godina. Štiti je Zakon o zaštiti prirode, a Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim periska je svrstana u strogo zaštićene zavičajne svojte. Ne periska, nego periske, jer u Jadranskom moru žive dvije vrste te školjke - periska i plemenita periska. Većina nas, međutim, zna samo za perisku, a rijetki bi ih mogli razlikovati. Ustvari, ne znaju naši ljudi ni za perisku. Kako sam jednom pročitao, naziv periska ne rabi se nigdje na našoj obali i otocima. Mogli bismo reći da je periska književni ili »službeni« naziv te školjke. Narodni nazivi su lastura, lostura, ostura, palastura, vela datula...

Periska je najveća i najatraktivnija školja Jadranskog mora i čitavog Sredozemlja, karakteristična po obliku i građi. Ljuštura joj je lepezasta, oblikom podsjeća na izduženi trokut sa zaobljenom osnovicom i oštrim kutom na suprotnoj strani. Tanka je i krhka, površnim pogledom stječe se dojam da je građena od kakvog obojenog stakla. Vanjski dio djeluje kao ukrašen mnogim ljuskastim lamelama kojih nema jedino na najužem dijelu. Boja ljušture s vanjske je strane crvenosmeđesedefasta, a s unutrašnje opalnosedefasta. Periska naraste u duljinu do jednoga metra, a najveća težina može joj iznositi tri kilograma. Prosječni primjerci dugački su od 30 do 50 centimetara i teški četrdesetak dekagrama.

Rijetka školjka

Periska je danas rijetka školjka, ali još uvijek nastanjena u čitavom Jadranu. Zadržava se na dubinama od dva do 20 metara, isključivo na mekom, pjeskovito-muljevitom dnu obraslom zosterom i posidonijom. Živi uspravno, svojim užim dijelom zabodena je u meku podlogu i posebnim čvrstim svilenkastim nitima pričvršćena za dno. Boravi u zaštićenim zaljevima i uvalama.

Jasno je kako turisti mogu pronalaziti i vaditi periske. Ne samo turisti, nego i mnogi naši ljudi. Najčešće se vadi ronjenjem i čupanjem rukama s dna. Krivolovci to čine prvenstveno zbog ljušture, a ne zbog prevelike vrijednosti njena mesa. Ljuštura kao suvenir ima visoku cijenu. Periska jest jestiva školjka, ali joj je meso osrednje kvalitete, s jednim izuzetno paprenim dijelom.