Teško je mislit" na romantiku, slušat" razum i logiku, mmmm, kad si tako....

Amerika je odabrala! Veliki gubici obilježili su vladavinu G. W. Busha, što je neminovno moralo dovesti do promjena jednog sustava. A sustav koji je do ovih izbora vladao u SAD-u nije se htio ili mogao uhvatiti ukoštac sa ispravljanjem spomenutih gubitaka. A koji su to gubici? Prvenstveno je to gubitak vjerodostojnosti u vlastitu sigurnost i nedodirljivost američkog tla nakon napada na WTC. Zatim gubitak povjerenja da vlastitu vojsku brzo i efikasno može uhititi sve potencijalne svjetske teroriste. Gubitak u ljudstvu i tehnici u predugim i preskupim ratovanjima. Gubitak u vanjskotrgovinskoj bilanci zbog slabljenja konkurentnosti američkih proizvoda i jačanje istočnih kompanija. Gubici u financijskom sektoru kao najreecentniji i najuvjerljiviji gubitak koji je doveo do toga da se jedno razmišljanje mora mijenjati.

A to razmišljanje doživjelo je svoj kraj u obliku prethodnog američkog predsjednika, kojega krasi republikanski način razmišljanja, a koje sada ustupa mjesto drukčijem načinu razmišljanja.

Premda u Americi postoje samo dvije opcije - demokrati i republikanci, to nije puno drukčiji sustav od oblika vlasti u mnogim drugim zemljama, gdje se mnoštvo stranaka svrstava pod dvije osnovne zastave - ljevice i desnice. No, u odnosu na zemlje naše regije, ta je diversifikacija političkih razmišljanja daleko sličnija stvarnoj demokraciji, jer počiva na međusobnom uvažavanju kandidata, sučeljavanju na bazi projekata koje namjeravaju pokrenuti i na bazi podrške velikog tima ljudi iz svojih redova. Kod nas se sučeljavanje bazira na međusobnom vrijeđanju, bez konkretnih projekata, a i sami kandidati određenih stranaka često su predstavnici određenih frakcija unutar iste stranke.

Jedan od razloga zašto je Amerika izabrala Barracka Obamu za predsjednika, osim želje za promjenom, je i njegova mladost. U zemlji u kojoj se, da bi bilo kakav uspjeh bio moguć, inteligencija mora nadopunjavati fizičkom atraktivnošću, očito niti potencijalni predsjednik ne smije odstupati od tih gabarita. Uz inflaciju mladih premijera i predsjednika u cijelom svijetu (Sarkozy, Medvjedev, Gyurcsay, pa i Tadić i Sanader), ni Amerikanci ne žele starog i neatraktivnog predsjednika u obličju Johna McCaina.

Međutim, u sklopu američkog biračkog tijela je iznad svega vladala želja za promjenom, za odmakom od dosadašnjih obrazaca vladanja, u kojima je sukus stvari bio dokazivanje vojne i političke moći koja je već ranije izblijedjela uslijed vojnih neuspjeha i političkog uzdizanja zemalja poput Kine i Rusije. Neodoljivo me ova situacja podsjeća na izbore u RH održane početkom 2000-e godine, kad je koalicija sa SDP-om na čelu smijenila vlast HDZ-a. Narod je i tada bio željan promjena, manje se orijentirajući na predložene projekte, a više na željene promjene. Slično se dogodilo i u Americi. Glavni aduti Obamine administracjije su besplatno zdravstvo, povlačenje iz Iraka u 18 mjeseci, te više porezne stope za bogate, a niže za siromašne. U situaciji globalne krize, smanjivanje poreznih prihoda i povećanje troškova zdravstva teško su ostvarivi u kratkome roku, kao i povlačenje iz Iraka. Ali, narod želi promjene, kao što ih je želio 2000-te kod nas, gdje je glavno obećanje bilo 200.000 novih radnih mjesta. Obama će možda i ostvariti svoja obećanja, jer ima iza sebe podršku cijele demokratske stranke, za razliku od opcije koja je u RH došla na vlast 2000-te, koja se nakon godine dana međusobno posvađala i gotovo raspala. 

Kakve koristi naša država može imati od izbora Barracka Obame za novog predsjednika SAD-a? Odgovor na ovo pitanje može dati upravo način na koji se interesi jedne države ističu u drugoj, posredstvom konzulata i ambasada. Upravo kvaliteta i stručnost ambasadora otvaraju vrata jedne države drugoj, a onda i gospodarstvenicima, što znači izvozu proizvoda jedne zemlje u drugu. Ili poboljšanju međusobnih odnosa. U SAD-u je trenutni ambasador gđa. Kolinda Grabar Kitarović. Ako nismo kadri iskoristiti takav povoljan trenutak u osobama Obama-Kitarović, onda smo kao država potpuno irelevantna sila. Kako Grabar-Kitarović može utjecati na odnose RH-SAD?

Kao prvo, Barrack Obama je veliki zaljubljenik košarke, i to je prilika da se preko značaja kojega su hrvatski košarkaši imali u NBA dodvorimo predsjedniku SAD-a!

Kitarovićka je izvrstan govornik, školovana u Americi, sa dobrim vezama i izvrsnim poznavanjem engleskog jezika, i to je izvrstan moment, jer Amerikaci više od svega vole ljude koji dobro poznaju njihovu kulturu i jezik, pogotovo ako dolaze iz malih, zanimljivih država kao što je naša.

Kitarovićka je mlada i puna entuzijazma, upravo u skladu sa trendom pojave mladih političara u svijetu. Kitarovićka je zgodna, šarmantna i inteligentna - upravo ono što je u Americi bitno da bi se polučio uspjeh. Kitarovićka dolazi iz nacije koja je stoljećima bila ugnjetavana, obespravljivana i degradirana, baš kao i Obamina rasa.

Upravo je sada vrijeme, dok je novi predsjednik SAD-a još uvijek svjež za nova upoznavanja, gđu. Kolindu Grabrar Kitarović, odnosno, njen šarm, sposobnost i inteligenciju iskoristiti za poboljšanje odnosa Hrvatske i SAD-a, što može otvoriti mnoga za našu zemlju važna vrata. U njenom društvu teško je slušati razum i logiku, jer ako Vas njena inteligencija ne razoruža, šarm sigurno hoće. Uz sve to, stilom neodoljivo podjeća na Jackie Kennedy, a šarmom na Marilyn Monroe. A Obama, kao pravi Amerikanac, nikako ne može biti imun na neobranjivi šarm, stil i inteligenciju.