Besraman odnos glumaca i publike
POREČ - Nakon riječke premijere, Pirandellova drama »Stasera si recita a soggetto« (Večeras improviziramo) u režiji velikog europskog redatelja Paola Magellija krenula je na turneju po Istri gdje je preksinoć prvo prikazana pred porečkom publikom. Prva Magellijeva suradnja s Talijanskom dramom riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca na kazališne daske donosi treći dio Pirandellove trilogije posvećen složenoj i zahtjevnoj temi »teatra u teatru« (prva dva dijela su »Sei personaggi in cerca d'autore« i »Ciascuno a modo suo«).
Točno osamdeset godina od nastanka drama još drži karakteristike koje su je obilježavale od početka: ona je inovativna, originalna, razdražljiva i pomalo skandalozna. Predstava koja pruža besraman odnos glumaca i publike potpuno je iskustvo teatra u kojem se radnja zbiva na svim prostorima - pozornici, balkonu, parteru, čak i iznad publike.
Magelli na zanimljiv način uspijeva zadržati dinamičnost i živost drame, bez opterećenja i suvišnih dijaloga, igra se, eksperimentira, uvlači gledatelja u labirint u kojem se više ne razlikuje ulaz od izlaza, početak od kraja, mjesto u kojem se nalazi tanka linija između pozornice i stvarnosti. Što je zapravo čovjek, a što maska, pitanje je koje se provlači kroz cijelu predstavu. Redatelj u predstavi, doktor Hinkfuss, gura svoje glumce u krute sheme koje je sam zacrtao hvaleći se da je jedini i pravi autor predstave. Ali, glumci su ušli u srž svojih likova i odbijaju biti samo marionete te se odlučuju na pravu improvizaciju, sve dok u potpunosti ne izguraju redatelja sa scene u izuzetno suptilnom i isto toliko dramatičnom prijelazu s »tvrde« redateljeve zamisli na intimnu priču likova.
Izuzetnosti i uspješnosti predstave pridonijeli su talentirani glumci Talijanske drame i gostujući talijanski glumci: izvrsna Valentina Banci kao Mommina te Francesco Borchi koji je utjelovio njezina muža Rica Verrija, zatim Mirko Soldano (dr. Hinkfuss), Elvia Nacinovich (gospođa Ignazia), Bruno Nacinovich (Sampognetta), Alida Delcaro (pjevačica), Rosanna Bubola (Dorina), Elena Brumini (Totina), Myriam Monica (Nené), Giuseppe Nicodemo (Pomarici), Piergiuseppe di Tanno (Sarelli), Lucio Slama (Nardi), Toni Plešić (avijatičar) i Lili Švrljuga (cabaret).
Cjelokupnom dojmu predstave pridonose i vizualni elementi, projekcije, ali i papir kao jedan od glavnih materijala u scenografiji koju potpisuje Dalibor Laginja. Papirnati su i kostimi Lea Kulaša koji daju predstavi poseban šarm šuškajući prilikom pokreta glumaca.
U svom eseju »Humorizam« Pirandello je tzv. smijeh kroz suze, koji karakterizira njegova djela, usporedio s pužem koji, kad ga bacite na vatru, proizvodi zvuk kao da se smije, iako, u biti, umire. To je isti tragičan smijeh iz predstave »Večeras improviziramo« koji nakon početne zabave ostavlja gledatelja s gorkim okusom u ustima. Okus je to koji porečka publika okupljena preksinoć u kazalištu očito nije očekivala te je nagradila glumce tek hladnim i suzdržanim aplauzom.
Vedrana HABEREITER
Snimio Milivoj MIJOŠEK
