Opet utrka za slavu i ”pašaretu”, a ne za pobjedu

Uuuhh....slomila me današnja olimpijada! Ne bole toliko noge, koliko štumig od smijeha, vilice od lajanja, glava od čiste arije...Olimpijada, a ne biciklijada. Jer danas smo se, uz biciklizam, "tukli" i u raznim drugim disciplinama.

Sa jednom smo krenuli već vrlo rano. Uvjetno rečeno rano, jer ja i moj Čičosan (prevod: Čičo-sa istarskog na hrvatski=od milja od prezimena sa Ćićarije; San -japanski=čovik koji se trudi) nismo baš pojam ranoranjenja. Tako mi ni sad nije jasno kako smo u sunčane Buje stigli uru prije drugih! Da je ne protraćimo bez veze, zavalismo se na terasu obližnjeg kafića i ispijajući kafe razrađivasmo taktiku za današnju trku. Jer, protivnici su nam jaka konkurencija - BK LADONJA!

Pošto nismo neki stratezi, iznašli smo jedino ispravno taktičko rješenje i tako krenemo sa jednom od današnjih disciplina - naručimo po medenicu!

Nadamo se da neće biti doping kontrole, a u Sloveniji je i tako dozvoljeno 0,5 promila. Ovi iz Ladonje vjerovatno nisu prozreli našu taktiku, jer se odjednom, uz svadbene zvuke, kolona veća nego na prošlotjednoj biciklijadi uspjela oteti i ostaviti nas na začelju.

A, nećemo tako, nego po još jedan energetski napitak i za njima!! U prvoj disciplini vodimo - na zadovoljstvo našeg oštara, kojem je, zbog brzine evekuacije ostala i manča!

Na parkiralištu iza Doma zdravlja ekipa Ladonje je već spremna, ali i mi smo "zagrijani". Pokret! Bože daj mi snage, ako medenica otkaže! Dan je opet za deset, mada su najavili jak istočni vjetar, pa sam si zapjevao staru istrijansku "Ej, zaustavi se, vjetre s Dinare..."Jak sam i u toj disciplini, samo me grdo čut! Makar me nitko ni ne čuje, jer se svi trude čim prije dovogati do Umaga, kamo nas vodi trasa. A ona je također za deset!!

Uz granicu sa dragim nam susjedima, do jedne kuće na čijem neožbukanom dijelu piše nešto šta nije na našem. Boo....forši dok san kantao nisam ni primjetio da smo prešli kunfin! Znači , ogledamo se i u diplomaciji. I tu san anke jak - magari ne znam ni kadi smo!

Dalje nastavljamo uz rijeku. Ako nije Soča, mora da je Dragonja. Znači ni Bale nisu daleko! Kako sam pametan, kakva orijentacija.I u toj disciplini smo jači! Čičo klima potvrdno zglavom, znači da i on tako misli.

Na makadamu smo! A lijepo nam je rečeno da će se voziti po trasi stare Parenzane i da se spremimo na to. Ali šta će nama, starim biciklistima, učesnicima već druge biciklijade, netko tumačiti o biciklizmu! E zato sada malo patimo! Još da g. Plinio nije bukvalno shvatio savjet o podmazivanju lanca i zbilja ga dobro podmazao...jer ritam je pravi! I uspon! I bidon pati...prazni se kao da imam 4 karburatora!

Umag! Napravivši lijepi krug po gradu, stižemo na placu na rivi, gdje se uz limenu glazbu organizirao doček pobjedniku etape. Jedno je sigurno, to nismo bili mi (Čičo i ja kao ekipa op.p), jer se moj suvozač, inače nositelj žute majce, na finalnom spustu pred rivom elegantno u punoj brzini spucao, tako da nitko ne može reći da nismo pustili krv za Ladonju.

Nakon okrjepe (što je dobra ona "pašareta"- makar mi je malo hitala na teran!! Pozdrav kuharicama - dobre kroštule!!) sljedi druženje. Vidio sam opet neke stare poznanike i prijatelje te upoznao nove ljude. Turbo, jer npr. Rosa nisam vidio 20 godina, a živimo u istom gradu! Nastavljamo dalje, put Brtonigle. Ja bez suvozača koji je nakon spektakularnog pada, koji je samo zahvaljujući njegovoj obelixovskoj građi prošao bez lomova, bio za generalku u najbližoj limarskoj radioni.

Uuu... ovaj dio je gadan!! Uspon!! i kao informacija za odvažne putnike, koji bi se eventualno odlučili uputiti istim, do Brtonigle ni jedne oštarije!! Majko mila! Nije jednostavno u tom bespuću ovisiti samo o bidonu i ,inače vanprosječnoj, fizičkoj spremi! Teško meni - teško i BK Ladonji!

Pa ko prvi "pukne"! A ko nije tu puko, taj je na zadnjem usponu u Brtonigli. Garant! Jedina svjetla točka u toj igri živaca i znoja je misao na doček limene glazbe i oštariju sa pašaretom! I uspjeli smo! I to svi! I svi smo pobjednici! Čak i moj suvozač, makar je, pokunjen, stigao kombijem iz pratnje.

I šta je najbolje, njega je okružio ženski dio Ladonje, pružajući mu medicinsku njegu i toplu riječ utjehe. A on mi namiguje - FOLIRANT! NIDAN! ŠTURLE ŠEGAVI! I ja ću se drugi put hititi na bok! Ako ne dođemo na sljedeću biciklijadu sa karićem. Sa 3 osovine!

33 km pakla i znoja prošlo je tik-tak. I opet je bilo super. Zabava za 5! Da nije biciklijade, kad bismo se vozili kroz dolinu Soče, kad bismo vidili štalu od slovenskog konja i jili kroštule na umaškoj rivi?!

Za kraj raporta neću g. Pliniju dati savjet o održavanju i pripremi rejs bajka,(jer sam Ga već sve naučio) da imamo i mi skrivenog aduta.

PS. već se radi na izradi superkarića za sljedeće druženje, al to nidan ne smi znat! Čičo zacijeeeli ! Istra poluuudi!

Poziv BK Ladonji na revanš!

I da vam još rečem. Otišli smo zadnji iz picerijeToni. Tamo bismo vas sigurno dobili! 

Pozdrav do druge šetemane.
maystor Žan