Bitno da je ”muving”!

Marko Perković Thompson kupio je stan vrijedan cca 1.300.000 Eura. To je oko deset milijuna kuna. U ovoj situaciji, svakako frapantan podatak. Svi su mediji, portali i razni intermedijari tu vijest prenijeli kao glavnu vijest tjedna. Naravno, u vijest je uključena i populacija hrvatskih branitelja, odnosno upravo onaj koji u svojim pjesmama promiče nepravdu prema braniteljima, kupuje stan vrijedan gotovo milijun i pol eura.

Međutim, nitko se nije zapitao otkuda medijima takva informacija. Ako ju je plasirao sam Marko, onda mu to svakako ne služi na čast. Još je veći problem ako ju je plasirao netko drugi, iz njegovog užeg kruga poznanika, i to pogotovo za nekakav novac. A problem je daleko kompleksniji ako je ta informacija proizašla iz  sustava porezne uprave. To posljednje je, svakako, ono što najmanje želim. Bez obzira tko plasirao takvu informaciju, moramo priznati da je to ipak stvar privatnog života javne osobe, koja se ne bi smjela tek olako plasirati, da ne kažem prodavati javnosti.

Ono što svakako treba istaknuti jest da postoje građevinske tvrtke koje grade takve stanove od 500 kvadrata, dakle, očito postoji garnitura ljudi koja si takve stanove može priuštiti. A čim se takvi stanovi grade, to znači da potražnja za takvim stanovima ne jenjava. Pa zašto je onda upravo Thompson glavni kriminalac koji kupuje skupi stan od 500 kvadrata? Hajdemo onda razotkriti sve osobe koje kupuju takve stanove? Ako je on na takav način uvrijedio branitelje, onda su i političari koji kupuju takve stanove uvrijedili svoje birače, onda su i gospodarstvenici koji kupuju takve stanove uvrijedili svoje radnike, onda su i znanstvenici koji kupuju takve stanove uvrijedili studentsku populaciju.

Svi mi znamo da se u showbusinessu okreće ogromna lova. Nitko, međutim, ne zna koliki je točno taj iznos. Ne zna ga se zbog toga što se na vlasništvo pjesama polažu autorska prava, a upravo zbog autorskih prava na pjesme, izvođači putem tantijema zarađuju velik novac. Ako su, dakle, informacije o zaradi po osnovi tantijema najstroža tajna zbog autorskih prava, odnosno prava određene pravne ili fizičke osobe kojom se ne smije olako baratati, nije li onda još veća tajna tko je, po kojoj cijeni, i po kojim uvjetima kupio određeni stan? Nije li to tajna koju bi strukture trebale štititi bolje od autorskih prava, obzirom da se odnose na najintimnije instance nečijeg života?

Ono što mi posebno smeta jest uplitanje branitelja u cijelu priču! Naime, prema medijskim napisima, Marko Perković Thompson kupnjom tako skupog stana uvrijedio je branitelje! No, zar bi svi branitelji nakon završetka rata trebali sjediti doma i ništa ne raditi? Istinski branitelji nastavili su svoj svakodnevni život. Odgajaju djecu, podižu kuće, rade. A to je ono što čini istinskog vojnika. Stavio se na raspolaganje državi u trenutku kad je to bilo potrebno, a kasnije je to isto učinio takp što odgaja djecu i pošteno radi svoj posao. Neki od branitelja imaju svoje obrte, neki su predsjednici uprava firmi, neki čak sveučilišni profesori! Zar su i takvi branitelji uvrijedili ostale branitelje zbog toga što vrlo dobro zarađuju kao vlasnici obrta, firmi ili kao sveučilišni profesori?

Ne ulazim u ratno iskustvo Marka perkovića Thompsona, ali upravo takvi branitelji, zajedno sa spomenutim obrtnicima i sveučilišnim profesorima pokazuju da oni nisu nekakvi luđaci i zgubidani, već obični ljudi koji su u najgorim trenucima bili ono što ovi koji sada pišu protiv njih nisu bili – hrabri ljudi. Ako je Thompson svojom najpoznatijom pjesmom "Čavoglave" uspio barem jednom neprijatelji poljuljati želju da nastavi napadati našu zemlju, dovoljno je učinio. A za to nije dobio nikakav čin. A evo što se danas događa sa svima onima koji su za svoje dubiozne zasluge dobili najviša odlikovanja. Na kraju krajeva, Marko Perković Thompson uspijeva učiniti ono što nikako ne uspijeva ni državi, ni raznim institucijama, a niti vrlo brojnim udrugama – ujediniti branitelje, ujediniti sve one koji se osjećaju zanemarenima nakon završetka rata.

Hajdemo još korak naprijed: Marko Perković Thomspon spomenuti je stan kupio svojim novcem. Iskreno, cijena je svakako velika, čovjeku je dovoljan i stan od 150 kvadrata. Preostali iznos mogao je darovati u fond branitelja, to mu i ja zamjeram. Ali to je bio njegov novac, zarađen od tantijema, ulaznica, sponzora... A što je sa onima koji troše državni novac? A što je sa onima koji bi po definiciji zakona trebali javni novac koristiti za pomoć obespravljenim braniteljima, a ne u razne druge svrhe?

Ne znam tko još na jednom mjestu može skupiti 15 000 ljudi, niti tko još može tri puta zaredom sa istim ciljem popuniti sportsku dvoranu. Thompsonu je to uspjelo. Očito njegove poruke nalaze svoju publiku koja ga toliko vjerno slijedi. Budimo iskreni pa recimo, tko od nas prati saborske sjednice? Bojim se da nas se ne može skupiti niti 1500 u cijeloj državi. Nažalost, niti sabornica ne može skupiti 30 % sabornika. A svi oni troše javni novac, svi žive u velikim stanovima koje je država kupila. Oni čak i kupuju skupe stanove, i to se tek djelomično prenosi u javnosti. Stoga ova vijest da je Thompson kupio stan i nije vijest. Stajem na stranu sabornika, jer su oni predstavnici koje je moj narod izabrao. Ali, kad već koriste javna dobra, neka barem prisustvuju svim sjednicama u kojima se odlučuje između ostalog i o zaštiti prava nas građana.

A i Thompson je građanin kojega treba štititi, sve dok kupnjom skupog stana plaća i skup porez državi, te time financira upravo spomenuti Sabor, kao što sponzori financiraju njega. Lova se, dakle, ogromna okreće. Ne opterećujte se time, bitno da je "muving".

Zlevak