Dan 2. ..stigao sam… daleko do krajnjih granica…gdje je more uzimalo od neeeba… (Džoni Štulić)
9 sati. Buđenje. Njapo još „ore“. Gledam ga..ima čepove za vožnju motorom u ušima.
Mora da sam i ja „orao“ dobro noćas. Sinoćnja receptura urodila je plodom, a sastoji se iz koktela svega što su mi razni savjetodavci preporučili: aspirin, izotonik, šumeći magnezij, Čokoladice…sve sam to „maznuo“ ne bih li se probudio bez upale mišića. I izgleda da je upalilo. Noge tvrde, bole, ali nije to upala. Samo podsjetnik na jučerašnjih 90 okrutnih kilometara.
Dan nam kreće lagano pegulasto, valjda jer je Njapo obukao majicu „Maja za delati škifo“.
Zatežući zadnju traku za učvršćivanje tereta uspio je povaliti Yamahu na bok. Bisage su spriječile veću štetu, ali svejedno, nastradao je nosač kofera! Eto problema!
Danas nas čeka lakši dan (termin „lakši“ treba uzeti uvjetno), barem po itinereru kojeg smo si zadali. Jer da nije sve u kvantitetu, odmah ću vam dočarati. Cres – Merag je na karti tek jadan i pol mali, smiješni centimetar. A na terenu….Odmah iz mjesta, onako bez zagrijavanja, uspon od cca 8 % koji pri vrhu neumoljivo raste na 10%, i tako jedno deset kilometara. Kad sam već osjetio da nestaje snaga iz nogu, eto vrha prijevoja. Prijevoja, da! Jer Cres i nije otok, već planina na moru!! Prekrasan, slikopisan….strm! Pogodan za ekstremne bicikliste, nikako za cikloturiste! Nakon zadnjeg spusta pred Merag, ostavivši masu auta da čekaju u dugoj koloni, utiskujemo se na pretrpani trajekt za otok Krk. U Valbiski čekamo trajektnu liniju za Rab, vrijeme koristimo za ručak i prebacivanje slika. Njapo stiže čak i odraditi svoj posao.
Utom stiže naš „Nosač“. Trajekt se zbilja tako zove, a ima preljubaznu posadu, koja je čuvši za naš projektić izjavila da nam ne bi ni kartu naplatili da su znali što izvodimo! Nakon sat i pol vožnje stižemo u Lopar na otoku Rabu.
Rab je ono što sam zamišljao kada sam u mašti krojio ovaj tour. Lagan đir, uzbrdice nježne, sa puno panoramskih pozicija i prekrasnih vizura. I ugodno iznenađenje dostojno većih i uglednijih turističkih destinacija – između Lopara i Supetarske Drage nova cesta uz koju vijuga – biciklistička staza! To Maystori rapski!! Svaka vam da…čast! Otok je zelen, pitom, sa obiljem malih, simpatičnih uvalica.
Nakon petnaestak kilometara sižemo u mjesto Rab i tu odlučujemo ostati jer ja još u Rabu nisam bio, a i bliži se večer. Nalazimo jednostavno udoban smještaj za 100 kn po glavi!, pa da vam se odmah i javimo.
Priznajem, Cres me je dobro sredio i zato onaj naslov. Poželio sam od svega odustati barem desetak puta. Rab me vraća vjeru (a nakon večere će i snagu!).
Pozdravi i poruke i …..mirno more
Maystor i Njapo - moreplovci
