Prvi ročkas
Već neko vrijeme nisam ništa napisala, a razlog je što sam sva bila u organizaciji Mašinog prvog rođendana. Sjetite se prvih najponosnijih osjećaja koje ste imali sa svojim djetetom. Zar to nije onaj kad vaše dijete, vaša beba, ima svoj prvi rođendan i kad shvatite da je ono vaša najveća sreća?
365 dana je stvarno brzo proletjelo. Kad gledam Mašine slike od prije godinu dana, kako je bila sitna, još se uvijek čudim kako je to malo, minijaturno biće naraslo u djevojčicu. Ne mogu ni zamisliti što će tek biti za godinu dana kad bude pričala ko navijena, trčala i vjerovatno još manje slušala (he, he).
Mislila sam da je organizirati rođendan jednostavno, kako se ono kaže "mačiji kašalj", kad ono tek sam treći dan nakon proslave došla k sebi. I suprug i ja željeli smo, kao i svaki roditelj, da prvi rođendan svog dijeteta organiziramo na najbolji mogući način. Bili smo nalik likovima iz crtića "A je to". Češkali smo se po glavama i razmišljali kako ga proslaviti, a da svi budu zadovoljni i sretni, a opet bez nekog pretjerivanja. Prošlo nam je čak kroz glavu kako bi ga mogli proslaviti sami nas troje (Maša, mama i tata), uz malu, jednostavnu tortu i da u tom danu uživamo samo mi, ali ipak na kraju smo odlučili; slavit ćemo ga dva dana, prvi dan obiteljski, znate ono bake, djedovi, tete, stričevi, prabake, a drugi, Mašine frendice i frendovi, naravno sa njihovim roditeljima jer najstariji kikač ima 4 godine. Najvažnije od svega bilo nam je da malena bude "happy".
Pripreme za slavlje počele su par dan prije samog ročkasa. Suprug je bio zadužen za financije, a ja, kako najbolje osmisliti cijelu rođendansku priču. Kupovale su se namirnice, dekoracije, kolači, torta i poklon. E, a kad smo već kod poklona, on nam je zadavao slatke muke. Razmišljali smo što kupiti bebaču od godine dana. Od odjeće i obuće nismo htjeli ništa, jer to će sigurno dobiti od rodbine. Slagalica, plišanih igračaka, sviralica, loptica imala je cijelu kutiju.
Na kraju je odluka jednoglasno donesena. Poklonit ćemo joj prvu pravu lutku.
I kupili smo joj Baby born, lutku koja plače, jede, piški, zatvara i otvara oči, ma samo što ne govori.
Bojali smo se da je možda premala i da joj neće biti baš zabavno igrati se s njom, ali obožava je. Kupa se s njom, ljubi je, priča nekim "baby language-om", hrani, stavlja joj i vadi dudu, uglavnom zaigra se sa svojom lutkom kojoj još nismo dali ime.
Došao je i prvi dan Mašinog slavlja. Skupila se najbliža rodbina. Izljubili su malenu, obasuli je poklonima i lijepim željama. Maša se samo smješkala i uživala u trganju ukrasnog papira. Ipak je ona još mala da bi shvatila da joj je prvi ročkas, ali znala je da se nešto događa. Taj dan je bila u centru pažnje i u tome je uživala (a tko ne bi?) Svi su oko nje "buci-buci", "mici-cici", "mipi-pipi" (mame dobro znaju što želim reći). Najzanimljiviji je dio rođendana Maši zasigurno bio onaj kad je na stol došla torta. Naravno, nije joj torta bila zanimljiva, nego svijeća koja gori, a još je k tome i svirala "happy birthday". Zamočila je rukicu u tortu, puhnula u svijeću i nabacila "smile" iza kojeg su se krila četiri malena zubića. Izgledala je jako ponosno i sretno. I ja sam kao mama bila sretna jer i meni taj dan puno znači. Dan Mašinog rođenja mi je najljepši trenutak u životu, nešto što ću sigurno zauvijek pamtiti. Prvi dan slavlja prošao je super. Trebalo je još samo skupiti snage za idući dan kada nas je čekao pravi mali dječiji tulum.
Kikači su počeli stizati oko šest popodne. Naravno, taj "tajming" smo planirali jer je Maša tada naspavana i najraspoloženija. Za roditelje smo napravili mali švedski stol, a za djecu sendviče (nešto kao kanapei). Kupili smo puno grickalica, bonbona, čokolada, jer znamo da to djeca obožavaju.
Maša je sa smješkom dočekala svoje male goste. Nije se toliko obradovala poklonima (jer još ne zna što je to) koliko svojim prijateljima. Kikači su se brzo zaigrali, dok smo mi odrasli ugodno čavrljali. Naravno našu komunikaciju bi svako toliko prekinuo ili dječiji plač jer je netko nekom uzeo igračku ili neko njihovo pitanje (a zašto?, a kako?). Kada je došla torta, sva su djeca zajedno s Mašom puhala svijeću i pjevala, a ponosni tata je sve to zabilježio kamerom.
I od rodbine i od prijetelja Maša je dobila stvarno lijepe poklone. On onih sa kojima se najviše igra su mala klavijatura i slikovnice, a najviše voli žuto-plavi trocikl čiji je prednji dio u obliku mede. I ja bih ga voljela imati, samo da je malo veći, jer je stvarno "cool", svira i trubi, a medo otvara i zatvara oči dok se vozi.
I prvi i drugi dan smo se super proveli, sve je prošlo po planu, a mislim i da je Maša uživala.
Njen prvi rođendan zamislili smo kao čajanku i zahvalu onima koji su uz nas bili prvu godinu Mašinog života. Hvala im svima.
sgl