4. dan: Allegro, ma non forte!
Budi me buka izvana (ili grč u lijevom listu, ali više se ne sjećam kronologije!)
Jaka bura po dvorištu nosi limene kante i drugi inventar. Otvaram škure i među istim inventarom uočavam i svoje tenisice, ostavljene vani na zračenju. Zbilja pirka!
Da nam dan ne bi započeo bez anegdota, Njapo u jutarnjem protezanju odvaljuje stranicu kreveta. Opasan tip. Šta tek radi u svjesnom stanju kada je u snenom kapac načiniti toliko štete. Za promjenu, mjenjamo strategiju jutarnjeg starta i koristimo blagodati pansiona u čijem su sklopu gostionica i mali dućan. Pravac dupli makjato, red hemendeksa pa red makjata.
To je pravi početak dana! A pošto se po jutru poznaje dan….ovaj je bio pravi.
Jadini problemčić kojeg smo danas imali su nešto jači bočni udari bure sa velebitske strane. A tu pored Ražanca smo izloženi kao na otvorenom moru.
Tu skrećemo desno i bura nam postaje saveznik…konačno u leđa! U prolazu uočavamo farmu tovara i dosta prodavača koji uz cestu prodaju raznorazne sadnice. Nakon cca 30 km ili sat i pol vožnje stižemo u predgrađe Zadra. Odmah uočavam velike promjene koje su se dogodile od moje zadnje posjete: uređeniji je, profinjeniji, veći. Za razliku od moje Pule, vidi se značajan napredak.
Vozimo se do centra i zaustavljamo na samom mostu koji taj dio spaja sa Poluotokom. Puno je svijeta, živost. Tu imamo prvi susret sa Sedmom silom na ovom putovanju. Došli su nas intervjuirati novinarke i novinari E-zadra, 24sata i Narodnog lista iz Zadra.
Svi su se složili da je naše putovanje interesantno i da je čudno da nemamo veću medijsku pozornost. Iskoristio sam priliku i da se se vidim sa bratićem Igorom, rođenim Zadraninom.
Nakon ugodnog časkanja, nastavljamo kroz Zadarsku vrevu sa evakuacijom. Put Biograda.
Taj dio puta teče glatko. Cesta vodi tik uz more i isto je tako ravna. Elektromotor se gotovo niti ne ukopčava, a počinjem koristiti i 4. stupanj prijenosa. Oho! Nešto je, kao, Maystor ojačao! Jer 4-tu sam do sada koristio samo na nizbrdicama. A i desna noga me nekako bolje sluša, više ne udaram skočnim zglobom po nosaču pedale. Bit će da je to sve zbog jutarnjeg makjata, kad je sve krenulo nekako lakše.
Po ulasku u Biograd na moru, nazivamo Malog, našeg puležana, koji nas je kontaktirao dan prije i zaprijetio da će se naljutiti ako ga ne posjetimo. Inače mu je tu djedovina i baš ovaj tjedan je u Biogradu poslovno. I ubrzo se nalazimo na prostranoj terasi u centru toga grada, u „Klubu Istrijana dalmatinske županije“. Jer za stolom nas je sedmoro, svi Istrijani.
Jedino delicije na gradelama nisu iz Istre, ali to ne znači da se žalim! Pa ni na vino se ne žalim.
Jedino se žalim što ga jer bilo puno! Tu su nas domaćini razoružali i slomili nam borbeni duh!
Bolje reći, utopili su nam ga (u vinu!) „Teška srca“ odlučujemo da ostajemo danas tu gdje jesmo. Jedna mala doza neodgovornosti, luksuz kakvog si možemo priuštiti. Na odometru samo 60 km. Ma ćemo hi ben sutra nadoknaditi. Jer dan ćemo startati sa makjatom!
Do čitanja, pozdrav svima i posebni pozdravi onom čudu od čovika što je ispeglao do Dubrovnika u kusu. Pa to je za ne povjerovat'! Možda da si i mi kupimo taj Canonndale, bimo stigli za manje od misec dan!?
„Veseli“ Maystor i Njapo
