Madame et monsieur, Legion etrangere! S'il vous plaît

Mjesec svibanj je prošao, a u tom se mjesecu slavi jedan blagdan koji je, nažalost, prošao potpuno nepopraćeno. Svaki bi narod trebao biti posebno osjetljiv na svoje datume, kao i na ono što ti datumi predstavljaju. Ono što narod čini narodom jest njegova povijest, sublimirana u određenim datumima, i onoliko koliko djeca naroda poznaju važne datume i ono što taj datum predstavlja, toliko poznaju i svoju povijest. A narod koji svoju povijest ne poznaje može se vrlo jednostavno asimilirati sa drugim narodima ili asocijacijama. Bez povijesti nema sadašnjosti, a bez sadašnjosti nema budućnosti. To znači da bez povijesti nema budućnosti.

Upravo zato postoje datumi, odnosno državni blagdani koji se slave na određene datume, kako bi važni događaji iz povijesti ostali trajno zabilježeni. I način na koji se slave određeni događaji na određeni dan, vrlo zorno simboliziraju kako narod percipira svoju povijest i kako se odnosi prema važnim događajima, osobnostima ili vremenima iz svoje povijesti.

Ako se određeni događaji, određene osobnosti ili određeno vrijeme koji se ogledaju u određenim nacoinalnim, vjerskim ili vojnim blagdanima ne slave sa dužnom čašću i pažnjom, vrlo je lako uvjeriti narod da ono što ti datumi predstavljaju zapravo nije tako važno, nego je onako kako netko drugi kaže.

I tu leži odgovor na pitanje zašto se određeni datumi i događaji slave, da se prenese istina o osobama ili vremenskim razdobljima, kako netko drugi ne bi nametao svoju "istinu".

Evo primjera da je tomu zaista tako.

Slavljenje Dana oslobođenja i domovisnke zahvalnosti, odnosno dana ulaska hrvatskih snaga u Knin, 05.08.19995. godine. Na taj se dan u zadnje vrijeme odvijaju čak dvije odvojene svečanosti, zbog tog što svaka od dvije različite frakcije taj dan slavi na svoj način. Jednako je tako i narod podijeljen, jer jedni smatraju da je to zaista dan kojega traba slaviti, dok drugi smatraju da se toga ipak treba sramiti, zbog toga što su nakon toga datuma na oslobođenim područjima počinjeni ratni zločni. Obzirom da taj dan slavimo kako slavimo, zapravo potpuno krivo shvaćajući važnost i dalekosežnost događaja tog datuma koji je bio početni udar na razbijanje ideje o prisvajanju tuđih teritorija, neovisno sa čije strane, svatko nam nameće svoju istinu o tom danu.

Upravo je tako prošao i dan kad se slavi prvo postrojavanje oružanih snaga, tadašnjeg Zbora narodne garde, na stadionu NK Zagreba, 28.05.1991. godine. Potpuno nezapaženo. Jasno da naša država ima možda i previše dana ili blagdana koji podsjećaju na ratna zbivanja, od dana kad se slavi priznanje samostalnosti RH, dana pada Vukovara, dana granatiranja Dubrovnika, dana početka akcije Bljesak, Dana oslobođenja i domovisnke zahvalnosti, dana pogibije prvog redarstvenika, dana nemilog događaja u Borovu selu... ali ako se ti datumi ne obilježe barem polaganjem vijenaca i ako ih se ne prihvati kod cijelog naroda kao nešto što zaista zaslužuje pažnju i iskazivanje pijeteta, tada se ti datumi vrlo brzo zaboravljaju.

Nije to podsjećanje na sijanje međusobne mržnje prema razičitih narodima, to je jednostavno podsjećanje kolika mržnja zaprvo može biti i što ona sa sobom može donijeti. Slavljenje i potsjećanje na takve dane ima upravo suprotni učinak, barem bi trebao imati, a to je izbjegavanje mržnje.

Upravo smo zato mi Istrijani miroljubiv narod koji pod svaku cijeni nastoji izbjeći sukobe, jer imamo visoki osjećaj prema određenim datumima u sklopu kojih se obilježavaju određeni događaji, poput pogibije naših vojnika u toku Domovinskog i onog rata prije, odlaska prve postrojbe partizana ali i branitelja Istrijana u Liku. Razumijevanje simbolike poštivanja određenih datuma i događaja nije samo rezultat pijeteta, već i razumijevanja da su svi ti datumi, svi poginuli branitelji ali i naši partizani zapravo rezultat mržnje, i potsjećanje na te događaje je potsjećanje na sve ono što mržnja donosi.

S druge strane, tumači se da imamo previše blagdana kojima oblježavamo ratna stradanja, i da se time stvara loša percepcija među narodima Europe, da time čak i odbijamo turističke posjete. Pogledajmo kako je to bilo za vrijeme bivše Jugoslavije – slavili smo Dan borca 4.7, u jeku sezone, slavili smo 22.12, Dan armije, slavili smo sve moguće bitke. Imali smo barem 20-ak gotovo državnih blagdana u kojima su se slavili ratni sukobi. A Jugoslavija, točnije Hrvatska, bila je top turistička destinacija. A dolazili su mahom Nijemci i Talijani, dakle narodi čije su vojske na te datume pobijeđene. I nitko to narodu Jugoslavije nije zamjerao. Zašto bi zamjerao Hrvatima i drugim građanima moderne Hrvatske?

Za vrijeme Jugoslavije, kad su se nemilice slavili svi blagdani koji su obilježavali ratne sukobe, i kad je Jugoslavija zapravo bila jedna velika vojna baza, jedan nastavak serijala Jamesa Bonda sniman je kod Brijuna, a na Brijune su dolazile najveće svjetske zvijezde poput Sophie Loren. James Bond produkt je Britanaca, dakle naroda sa kojim je Jugoslavija na kraju 2. svjetskog rata i nakon toga bila u zategnutim odnosima, a Sophia Loren je Talijanka, dakle pripadnica nacije protiv koje su se u Istri vodile žestoke borbe. Pa zašto bi nas netko izbjegavao zbog toga što slavimo svoje vojne pobjede, kada to nikako nije bio slučaj ranije? Vojna parada Legije stranaca u Parizu gotovo je najveća turistička atrakcija u Francuskoj! Zašto se sramiti svojih vojnih blagdana, vojnih parada, kada oni mogu i obogatiti slabu turističku ponudu metropole, koja želi biti uz bok sa svjetskim metropolama i koja toliko žudi za turističkom atrakcijom?