Članovi ocjenjivačkog suda su između 123 rada prijavljena na natječaj filtriranjem došli do 73 autora čijim je radovima 22. svibnja u Istarskoj sabornici otvorena ovogodišnja skupna izložba amatera Pro Futura. Članovi ocjenjivačkog suda Marina Pacenti, Ketrin Milićević Mijošek i Andi Bančić odabrali su profesora Željka Bosanca kao najboljeg autora na izložbi te mu dodijelili nagradu, samostalnu izložbu u porečkoj Maloj galeriji, koja će se održati tijekom listopada.
Između 285 izbrojenih glasova publike, sa 18 glasova je pobijedio rad Karla Bonačića koji je dobitnik nagrade sponzora, knjižare "Matea" i porečke "Agrolagune".
Izložba Pro Futura zatvara se danas u 21 sat.
Članovi ocjenjivačkog suda:
Marina Pacenti, prof. likovne umjetnosti, polaznica Poslijediplomskog studija Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani – odsjek grafike, asistentica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci – odsjek grafike.
Ketrin Milićević Mijošek, prof. likovne umjetnosti, poslijediplomantica na Studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smjer 19. i 20. st., zaposlena pri POU Poreč – likovna djelatnost.
AndiBančić , prof. likovne umjetnosti, član umjetničke skupine Šikuti Machine, zaposlen pri POU Poreč – likovna djelatnost.
Rođen 1961. godine u Slatini. Fakultet Hrvatskog jezika i književnosti završava 1985. u Osijeku, u kome započinje svoju profesionalnu i književnu karijeru.
Prvi mu je posao vezan uz IC Reviju, nekad vodeću osječku nakladničku kuću kao urednik dječje revije Maslačak i glavni urednik mnogih zapaženih i nagrađivanih nakladničkih projekata.
Do sada je objavio tri zbirke poezije (Iz podsjetnika, Dva bunara i Dnevnik utopljenice) te jedan roman (Zaspati u paprati) koji je netom izašao iz tiska. Koordinator je i urednik u više autorskih projekata stvaranja monografija, časopisa ili specijalnih književnih naklada.
Danas živi u Labincima, a radi u Poreču u nakladničko-marketinškoj firmi INART. Još uvijek vezan uz knjigu i možda malo više marketing, nalazi vremena i za likovno stvaralaštvo u kome se u maniri potpunog amaterizma i neopterećeno upustio u eksperimentiranje i stvaranje zapaženih skulptura u drvetu, metalu ili kamenu, a često i u njihovoj kombinaciji, koje se protežu od minimalizma do svojevrsne neonaive. U stvari – čini se – kako se on samo uspješno igra s materijalima koji mu dođu pod ruku.
Jedni kažu, al sve je to škerca
Da je sve krenulo u noći Sv. Save,
ja kažem: San Lorenza
tad sam zagnjurio u srce starog kredenca
Uzeo dvogled i stisnuo pogled
svinjskim okicama Džona Vejna
I pit'o se jel' bolja šema il' shema
Životna, grafička il' idejna…?
Pao sam u Bunar
pun tuge i brige
Koji mi je kurac trebalo čitati knjige…?!
Proš'o sam put Malog Bosanca
koji se davno oteo s lanca
Kad sam u doba komunizma i Tita
Drito iz utrobe pao na teren blata i žita
Sjetio sam se Mirka i Slavka,
Desanke i njene „čete đaka“,
Ubijao ptice, prošvrlj'o bare i svaki potok
tražeći skriveno blago i onaj Otok
Prošli mi glavom prijatelji moji,
a ima nas po svijetu baš ''kuda koji''
S njima sam vidio Hiljadu Dabrova
i bezbroj Jelenskih mi Rogova
Puk'o mi film, ma puk'o i Fleš
Gordon, Rahan i sav Doka Holideja keš
Mandrak me začaro, Garvin me sjebo
Jerbo sam se oko Modesti Blejz grebo...
Zagor, taj znani duh sa sjekirom
Pelco me vječnim nemirom
I sad mogu i običnu ulicu
Uz hoka-hey zamijeniti svemirom
Gonili me Vukovi s Ontarija
jer mi se sviđala jedna malo starija
Poslije sam se spamet'o i gled'o mlađe snaše na prelu
i pit'o ih jesul' škakljive onako po “celom telu“
Bio sam pionir, omladinac,
„budući kadar“
Jebote, bio sam jak ko Miki,
Šiljo il' Sveznadar!
Onda su došli „Hitleri iz naših sokaka“,
Palanke, mići gradići, geni kameni i
osloboditelji iz zemlje-zraka
NATO sam ost'o bez daha,
sramio sam se tuđeg straha
Gnjevno sam mljeo svašta
u mržnji ti najprije nastrada mašta
Danas eto, radim nešto
„kužim spiku“; brutto u netto prebacujem vješto
Važno da mi piše „Account executive“,
skont'o sam „target“ i „brief creative“
Testiram godinama
Gebels dal' u meni mali čuči
Kad prodam čikl k'o da je tanker
- mogu ić' kući!
Od svega sam šupalj „ko crkveno zvono“,
al' imam 'moby', Mastercard i „nešto ono“
Marketing, rođo, to klasje je naše
Džordž nam Vašington veselo maše;
Izađi, bijedo, iz bajte svoje!
Zove me Džordž u okrilje svoje
„Manager budi, broker sa burze!“
Zaboravi koke i guske - obriši suze!
Up'o sam u Bunar
Ma, up'o sam u Dva!
I dok se svjetlo kroz kapke probija
pitam se koji sam od ta dva ja - ja
Kad tamo – i vi ste meni ko i ja vama Nepoznat Netko
Pomislim: to je stoga što se viđamo rijetko
nit sam ja ja, nit ste vi vi,
I malo smo još živi samo onako dok smo svi
Nedjelja je bila kad sam se usto
Pamćenje je bilo još svježe i gusto
Al bilo mi je bez vas onako … nekako … pusto
Željko Bosanac