Jedan od vjerojatno najčešćih motiva razmirica među ljudima kroz povijest je želja za dokazivanjem istine. Jer, izgleda da je u našem genetskom kodu upisano da smo uvijek baš mi u pravu i da je naša istina ona prava. Na tom se planu nije ništa promijenilo od davnina, a vjerojatno će tako ostati i u budućnosti. Tu tehnologija ni fantastične mogućnosti i brzina pristupa informacijama ljudskom rodu pomoći neće. Svi smo mi, ljudi, u osnovi slični, ali dijele nas ogromne "fine" nijanse, pa su i naše istine uvelike različite.
Pošto me, barem po uvodnoj riječi, ne možete pratiti, pokušat ću vam to približiti jednim nedavnim primjerom.
Gledao sam emisiju „Otvoreno“ na HTV-u. Tema je bila o vezi politike i estrade, a konkretno se polemiziralo o koncertu Lepe Brene u Zagrebu, odnosno o tome treba li ga zabraniti ili ne. Učesnici u emisiji: predsjednica Udruge udovica i branitelja, novi gradonačelnik Vukovara, glazbeni kritičar Glavan i jedan, ako se dobro sjećam, glazbeni manager. On-line se iz Pule javio „naš“ g. Kajin (to me i zaintrigiralo, tipo:“što on zna o Lipoj Breni?“). Sve fina, pametna gospoda, sa tako fino ogromnim razlikama u mišljenju.
I krenu oni u debatu. Po žustrini i količini iznesenih činjenica imao sam osjećaj da im je misija da nas, gledateljstvo, uvjere koja je istina prava. A „pravih“ istina, obzirom da je učesnika bilo pet, čuo sam isto toliki broj.
Jer, kad slušate svakog od njih kako u zanosu iznosi svoje argumente, ne možete nego pomisliti kako je baš ova(j) u pravu! I zbilja, svi su oni sa svoje točke gledišta u pravu, no, nikako da se slože oko toga čija je istina ONA PRAVA.
Za one koji nisu gledali emisiju, stajališta su bila otprilike ovakva:
Ah, da... politika! Tu je ta sprega! Brenu i Thompsona veže politika. Jer, oboje su neki simboli.
Za političare – politički simboli! Logično! Kako će se jedan ekonomist osvrnuti na neki problem nego sa ekonomskog aspekta. Tako i političar. Na estradu će, kao svaki pravi fah idiot, gledati sa svoje, političke pozicije. I stvari koje namaju nikakve veze sa politikom pretvoriti u – političke. A nas, nezavisne, uvući će u svoje nedoumice i nerazmirice.
Za to su stručni, i neka ne zamjere, jer i to je istina. Moja istina!
O Thompsonu sam već nešto napisao, a na dotičnu drugaricu ne bih trošio tintu.
Jedino što po mojem viđenju (molim vas, molim vas... ja sam bio parlamentaran i sve strpljivo slušao, ali i ja sam čovjek i moram reći svoju istinu) njih dvoje veže nešto šta nema veze sa politikom, a to je da su oboje estradni radnici (sa nadmanagerskim prihodima, da se pravi radnici ne bi našli uvrijeđeni op.a.). I ima da rade svoj posao, ima da kantaju tamo di ih raja hoće, a to pravo ostvaruju kad puste karte za koncert u prodaju (kao kad se političari kandidiraju na izborima, ovaj dodatak je zato da me i političari razumiju!)
Pa tko hoće na koncert, neka ide. Ja na koncert Brene ne bih išao ni da mi poklone kartu. Ta izjava nema veze sa politikom, nego sa mojim glazbenim interesima. Da sam udovica ili osakaćeni branitelj vjerovatno ne bih išao iz nekih drugih razloga. Da sam bio pripadnik „onih“, naših protivnika, sigurno ne bih išao na Thompsonov koncert, jer čovjek ipak pjeva hrvatske domoljubne pjesme. Bilo bi mi ih teško slušati.
A može istina zvučati i ovako: ako može Brena u Zagrebu, može i Thompson u Puli. I obratno! Da li je i to istina? Je li sve ono drugo nešto što nema veze sa slobodom, da ne koristim taj ofucani termin „demokracija“? I to je politički termin, a već smo se složili oko toga da ovo nema veze sa politikom.
Za „pobjednika“ emisije proglasio bih gospodina Darka Glavana, kao čovjeka koji ima po meni najobjektivnije stajalište. Interesantno, Glavan nije iz politike (bit će da mi je zato i „legla“ njegova istina.)
Da li sam vam nakon ovog primjera raznih tipova istina malo jasniji?
I budite mi pravi, iskreni, pošteni. Imajte svoju istinu, ali je držite za sebe! Postat ćete i mudri, a to je osobina pravih ljudi! Ove koji mute, pustite neka mute. I ne slušajte ih! Od pustih "istina" zašli su na onu drugu stranu Istine. Ali nisu oni krivi. Jednostavno su ljudi....koji misle da su baš oni u pravu.
Bukvalno mali ljudi...obični poli.......
Ako mene pitate "politika ili estrada", odgovor je estrada. Jer kako kaže stara narodna: „Tko pjeva, zlo ne misli“. A stare narodne su mudre. I vrijeme je pokazalo da su najčešće ISTINITE.
Lijep pozdrav od vašeg Maystora (neću pulitiku u moju butigu!)