Biti Istrijan = biti mazohist!

"Čovjek uči dok je živ" jedna je od starih, ofucanih izreka. Bila mi je ofucana donedavno, kad sam naučio jednu novu lekciju o sebi samome. Shvatio sam da sam - mazohist. Da bih tu tvrdnju sebi dokazao, zavirih na stranice Wikipedie gdje nađoh doslovno tumačenje tog pojma. Tamo kaže: "Mazohizam je psihička poremećenost koja rezultira sklonosti osjećaja zadovoljstva prilikom izloženosti fizičkoj boli ili poniženju".

Kratka analiza pročitanog... ruka češka bradu... i zaključak: vrlo prikladno, vrlo prikladno, to je to! To je ta bolest koja me zahvatila, a obzirom da je zaraznog karaktera, izgleda da je zahvatila i većinu istarskog stanovništva, barem 60-postotnu!

Da sam u Istri rođen i tu napravio dicu, hižu, brajdu, maslinik... nisu bitni fakti za ovu priču, ali je bitno da bih tu želio i dalje živjeti, odgojiti djecu koja bi isto tako jednoga dana tu imala svoju dicu... e, to je već malo bitniji detalj. A u meni su se počeli stvarati neki strahovi da to neće biti lako na ovaj, postojeći način, ukoliko se nešto JAAKO bitno ne promijeni.

A promjenilo se nije, te je zbog toga vrlo vjerojatno da niti neće. I mene obuze očaj!

Izlaz iz te neizgledne situacije stigao je sam, sasvim spontano, u vidu istarske zarazne bolesti – mazohizma! I sad sam zaražen - i sretan! Uživam u svakodnevnom mazohizmu!

Vratimo se nakratko definiciji te bolesti, te je malo analizirajmo.

1. Psihička poremećenost...hmm...pa da! Poremećeni smo! Jer kako drugačije objasniti da svi vidimo šta se oko nas dešava, a ništa ne poduzimamo? Tj. poduzeli smo......vidjelo se po rezultatima....

2. Sklonost prema osjećaju zadovoljstva...hmm...pa.....zadovoljan sam, kao i većina, izgleda. Jer da nismo, vjerovatno bi se nešto promijenilo. S obzirom da nije....bit će da imamo upravo takve sklonosti.

3. Fizička bol... prije će biti poniženje! A iz nje bi trebala proizaći i fizička bol. Pomalo, Maystore, pomalo... doći će i do boli. Bitno je da je poniženje tu! Ima vremena da uživaš u mazohizmu! Magari, ako ti ni jasno, uživaš ga već duži niz godina, samo si sada postao svjestan dijagnoze! Imaš je napismeno. Za razliku od drugih bolesnika koji je imaju na papiru, ali i dalje ne kapidu un kavolo.

Definitivni zaključak je da je dijagnoza točna i da njena definicija obuhvaća sve simptome koje pokazujemo. I možemo biti sretni da nas je ta zaraza zahvatila.

Hvala ti Bože! Hvala ti što više ne moram brinuti što ćemo i kako naprijed. Što gore, to za mahohistu – bolje! Što se više zemlje, banaka, poduzeća ili, po modernu, kompanija rasproda, (i to po mogućnosti strancima), to će za našu dicu manje ostati. Manje je i šansi da će ona tu, gdje jedino na svijetu mogu biti "svoja", moći ostvarivati prava na svoj kruh.

Hvala ti Bože na tome što moram strepiti, što ne smijem brontulati, buniti se, boriti za svoja mini-prava, htjeti napraviti nešto pametno. Hvala ti! Jer, ovako mogu uživati u svom mazohizmu!

Ne moram ništa osim uživati u poniženjima iz koje će proisteći i bol. Da budemo kvalitetni mazohisti. Da smo barem u nečemu kvalitetni! Da me gaze, prave budalom, čine raznorazne pizdarije koje moram svakonevno gledati, kažnjavaju po čudnim regulama koje služe za što brže punjenje njihovih žbužanih žepa koje su kao bačve bez dna.

Da ih mogu gledati kako mi se svakodnevno cerekaju sa naslovnica, a u sebi misle:"Brižno blago." (A i to mi nije jasno, kako o nama moru misliti da smo brižni, kada smo mi u biti blagoslovljeni i zadovoljni što nas oni muzu!)

Da i dalje slušam prazna obećanja, neodrađene investicije, vrhunsku korupciju, bogaćenje pojedinaca, prazne i ofucane laži, prebacivanja krivice vajk na neke druge... Zbilja ti hvala, Bože, što si mi omogućio da sve to gledam i budem vrhunski mazohist. Što ću još puno godina moći u tome uživati. I što ću tu boleštinu moći prenijeti na svoju dicu, pa neka i ona vide u čemu su to njihovi roditelji uživali!

Ovim putem zahvaljujem i paežanima koji su mu u tome svesrdno pomogli.

I ovaj koji nam je poslao tu bolest, najlepšu bolest koja postoji!

Istrijani moji, uživajte u svome mazohizmu! Molim Boga da nam bar to ne oduzme! Neka nas ostavi ovakve, sklone samozadovoljstvu, poniženju, maltretiranju!

A za kraj ove kolumne poruka našim Ocima: "maltretirajte nas što više, šibajte nas što jače, time će naše zadovoljstvo biti veće!"

Vaš Maystor mazohist