Od Poreča do Žbandaja za sat vremena

Svijet je ostao bez velikog umjetnika, velikog glazbenika, velikog motivatora, velikog zabavljača, sinonima za kontroverze. Možda smo svi vijest o smrti Michalea Jacksona pomalo promatrali kroz prizmu velikog broja operacija koje je pjevač „odradio“, velikih životnih šokova i ogromne količine lijekova koje je konzumirao. Uz smrt Farah Fawcett, odlazak još jedne zvijezde možda je kod nas probudio i osjećaj da niti najveće svjetske zvijezde nisu imune na smrtnost.

Vjerujem da smo svi pomalo zastali kad smo čuli sve hitove pokojnog pjevača koje tako lako okupiraju naše tijelo i naš um, i koje nas tjeraju na nekontrolirano micanje tijela i u konačnici na ples, kakav god bio, jer smo možda olako shvatili odlazak umjetnika koji je stvorio toliko mnogo hitova čiju ćemo ljepotu tek sada početi bolje i konkretnije shvaćati.

I to je jedino što bismo trebali pamtiti, obzirom da je on možda i jedini pjevač koji je punih 20 godina neponovljivim hitovima punio svjetske glazbene prostore. Mnogi će se sjetiti i Elvisa Presleya koji je također bio neponovljiv pjevač, ali ostaje činjenica da Elvis nije toliko godina uzastopce bio svjetski pjevač broj 1. Elvisa je u određenom smislu uspio, barem po glazbenom izričaju stići Johnny Cash, čak je i Chuck Berry stvarao vrlo slične pjesme, ali se Michaelu Jacksonu nitko nije uspio niti približiti, a kamoli stvoriti sličan glazbeni izričaj. I tu leži veličina pokojnog pjevača, u tome što, gledajući njegov glazbeni opus, ne možemo naći ni jednog umjetnika sličnog stila. Njegov privatni život, koliko god nam se činio čudnim dok je još bio među živima, sada kad više nije živ, shvaćamo kao dodatno ubrzanje koraka kojima je odmicao ostalim umjetnicima.

Premda su u posljednje vrijeme mnogi od nas osuđivali pokojnog pjevača, pogotovo nakon sudskih procesa u aferama zlostavljanja djece, nastavka operativnih zahvata, skrivanja gotovo uništenog lica, trenuci kada smo čuli njegove pjesme nakon njegovog oslaska osuđivali su sve one trenutke kada u Michaleu Jacksonu nismo personificirali apsolutnog umjetnika, već nakazu propale slave.

Michael Jackson je svoj ekscentrični život započeo na vrhuncu svoje slave. Svemu je tome kumovao enorman pritisak medija, a i kompleksi koje je pjevač vukao iz mladosti, o kojima smo imali prilike čuti i čitati prije nekoliko godina. Zašto je eksperimentirao sa svojim životom nećemo nikad saznati, ali ostaje činjenica da je bio i ostao apsolutna zvijezda i onda kad je eksperimentirao sa svojim životom, a pogotovo kad je eksperimentirao sa glazbom. Upravo zbog glazbe, neprolaznih hitova koje je ostavio iza sebe, ostat će vječna zvijezda, gotovo najveća zvijezda na svjetskoj estradi.

Michael Jackson je sjajno uspio iskoristiti trenutak u kojemu je počeo stvarati svoja remek djela. Njegovoj pojavi na glazbenoj sceni kumovalo je mnogo faktora, a njegovom uspjehu glazbeni, sportski, pa i politički trenutak u kojemu se svijet tada nalazio. Naime, ako gledamo samo politički trenutak, njegova pojava na glazbenoj sceni u punom sjaju, kasnih 70-ih, koincidirala je sa početkom jačanja političkih sloboda koje je crna rasa tada počela uživati. Žrtve koje je crna rasa podnijela neposredno prije pojave Michaela Jaksona u liku i djelu Martina Luthera Kinga i ostalih, jednostavno su u pojavi Michaela Jacksona imale svoje otjelovljenje.

Njegova pojava koincidirala je i sa sve češćom pojavom crnih sportaša u nacionalni sportovima, te je i u tom pogledu pojava Michaela Jacksona istaknula sve kvalitete kojima crna rasa raspolaže, a koje su, gle čuda, bile jednake kao i kod bijelaca.

Najveći uticaj svakako je bio onaj glazbeni. Naime, pojava Michaela Jacskona nastupila je u trenutku kada je glazbeni svijet shvatio da ne postoji određeni kontinuitet glazbenog izričaja. Ako globalnu glazbu poistovjetimo sa Elvisom Presleyem, jer prije njega globalne zaluđenosti određenim glazbenim stilom nije bilo, onda shvaćamo da je to bilo vrijeme kad su sve brze, energične pjesme i lakopamtljive rime odlično prolazile. I to je trajalo neko vrijeme. Nakon faze rock and rolla dolazi faza 70-ih, u kojoj je svijet upoznao elektkronsku glazbu, također energičnu, ali čisto plesnu glazbu, u kojoj je ritam bio važniji od tekstova. Niti jedan od pjevača iz tih era nije ponudio svestranost, pri čemu mislim da se nitko od nas ne može sjetiti nekog kvalitetnog "sentiša" u opusu Elvisa, Casha, ili Bonney M-a.

A tad je došao Jacko koji je pokazao potpunu svestranost i koji je uglazbeni svijet unio toliko potrebnu kvalitetu, univerzalnost i neprolazne hitove, a svi su bili toliko dobri da i danas uživamo ne samo u ritmu, nego i u neponovljivim tekstovima.

Pokojni pjevač unio je u glazbeni svijet ono što je glazbenom svijetu trebalo, povratak povjerenja u mogućnost da glazba spoji svijet, onda kada ga je politika dijelila. Naravno, Michael Jackson unio je presedan stvaranjem glazbenih spotova, koji su u njegovim idejama poprimili potpuno novi smisao. Dok su spotovi do njegove pojave popularnih Boney M-a, Bee Geesa, pa čak i ABBA-e, oblilovali jedino statikom, on je u spotove unio priču, film, uvod, zaplet i svršetak, koji je pak otvarao prostor novoj pjesmi. Kvaliteta pjesama Michaela Jacksona ogleda se upravo u tome što ni jedna njegova pjesma nije niti slična prethodnoj, što njegove pjesme umiruju, navode na razmišljanje. Jedino pjesme Michaela Jacksona mogu vas natjerati da poželite da put od Poreča do Žbandaja traje sat vremena, kad njegova pjesma na radiju u vašem automobilu počne tamo negdje kod Kadumi.

Premda postoje teorije da zapravo nije mrtav, činjenica jest da ga je svijet prerano počeo zaboravljati kao umjetnika i doživljavati kao ekscentrika, te da mu se nikada nije dovoljno zahvalio. Svijet ga je možda prvi dokrajčio, prije dugova ili smrti, što god bila istina.

Zlevak