Smanjimo smrtnost na našim cestama – vozimo TROTOARIMA!!

Biti kritičan ili konstruktivan u najboljoj namjeri, a ne povrijediti nikoga od aktera osnovnom temom koja je lajtmotiv ovog osvrta, a to su smrtnost i strahovito porazna statistika prometnih nezgoda sa smrtnim ishodom, praktično je nemoguća misija. Pogotovo za autora suženog izričaja i ograničenih ideja i znanja. Ali na 27 mrtvih u prometu tijekom ove godine – jednostavno moram reagirati. I lupati van kojone nekim stereotipima, u čemu sam ja ipak polustručnjak! Ako niš drugo, onda zato jer sam skoro svaki dan na polu-autocesti, gdje mi u susret dolijeću poluodrasli ljudi, u polubolidima od 150 KS, koji u polusvjesnom stanju izvode poluidiotske manevre sa visokim postocima uspješnosti na razaranju psihičkog zdravlja ostalih sudionika u prometu.

Idem vam ja tako jednog lijepog radnog dana našom poluautocestom put Pazina.

Gledam kako lijepo napreduju radovi na izradi punog profila Ipsilona i uživam u glazbi sa radio stanice. Tu mi idilu uporno nastoji rasplinuti mađarski vozač koji vozi iza mene, uporno mi se „lijepi“ na zadnji branik u višekratnim pokušajima da me pretekne. Ne bi to meni ništa značilo, nit' bi me uzrujavalo samo po sebi, ali situacija je takva da je u koloni ispred mene još desetak vozila, a da je taj potez (za poznavatelje trase, od TDR-a do Žminja!!) zbilja nepregledan za pretjecanja, pogotovo duže kolone.

Istina je da na tom potezu postoji veliki postotak isprekidane crte, ali ta osoba (ili tim) odgovorna za horizontalnu signalizaciju te trase, trebala bi guliti krumpire u nekoj radničkoj menzi (ako to još postoji kadi u svitu), a ne se baviti ovakvim tipom posla! Jer, tu se radi katastrofalno loše horizontalne signalizacije – pogiba!!

I to kao od šale!

No, da se vratim obračunu između mene i „mog“ Mađara: zapeo on da mi dokaže da polovna krama, za koju će još značajni niz godina mukotrpno odvajati veći dio svoga dohotka može činiti čuda u prometu, te parira ubrzanjima dragstera koje je gledao na tek dobivenoj satelitskoj televiziji. Hoće on jednom Hrvatu dokazati da je to što on vozi, a u vezeno je iz Njemačke, u biti plod mađarske domišljatosti, inventivnosti u konstruiranju i dokaz superiornosti njegove male, kućne, mađarske radionice nad svjetskom tehnologijom.

Uporno me pokušavao preteći, u čemu su ga uporno spriječavali „grozni“ vozači iz suprotnog smjera, sa upravo smješnim gestama kao što su ablendanje, trubljenje, kočenje ili „bacanje“ u sporednu, zaustavnu traku. Ni moj lijevi žmigavac ga nije spriječavao u namjeri da do kraja odradi zamišljeni manevar. Na kraju mi ga je, u biti, pomalo bilo i žao. Sam čovjek, u stranoj zemlji, kojem svi upućuju neke nerazumljive signale...

Sve si razmišljam, vjerovatno ne razumije ni te nejasne simbole, jer ne poznaje ni naš jezik. Ne bi mu ništa bilo jasno ni da je sebe učinio 28. ovogodišnjim poginulim na istarskim cestama. Meni samo nije jasno zašto i mene želi povući za sobom? Zašto je meni našao dokazivati superiornost svoje genijalnosti!!?? Idi brate mađarski, vozi... propuštam ga, a on pohlepno iskorištava moju dobronamjernost uliječući u takve škare da sam se na trenutak poželio pretvoriti u Mad Maxa i presuditi mu na mjestu.

Kakva budalesina! Infantilna morončina!

Ja sam doživljeni šok išao zaliječiti u prvu pazinsku oštariju sa po litre piva, pivce za živce! A vi ćete me odmah optužiti: evo tko piše o prometu – pijanac! I za sve je kriv alkohol!! Ma koji alkohol!! Daleko od toga da ga pravdam, naročito za volanom, ali ako je rješenje ovoga „dvoboja“ da je mađar normalan, a ja pijanac, onda niste normalni - VI!

Infatilni agresivci, neiživljeni drkoši, izbrijani nadrkanci, djeca sa 150 KS pod guzom, Mađari koji ne znaju značenje prometnih znakova, banda u crnim džipovima koji zbog prekomjerne težine ne idu 140 km/h, a oni pokušavaju dokazati da briju 300, signalizacija – ubojica, opći pritisak na pojedinca, svakodnevni problemi, mobiteli, pušenje u vožnji, lake i teške droge, arogancija svih tipova, nedostatak kućnog odgoja, nepoštivanje nikoga, bahatost... i alkohol naposlijetku, i još sto drugih stvari razlog su za takavu poražavajuću statistiku.

U prilog tim tvrdnjama ne želim davati primjere iz prakse jer bih vam napunio pipu, ali ih je koliko ćete. A kako ih riješiti?

Nažalost, moja prognoza je crna.

Mislim da se stanje može popraviti samo pod sljedećim uvjetima:

• Kad stariji naš sugrađan bude doživio da mu mlađi prepusti mjesto u autobusu
• Kad djeca ne budu nadurena jer im mama neće kupiti igračku od 400 kn
• Kad se curice od 13 godina ne budu oblačile za subotnji izlazak kao da su......Što uopće curica od 13 godina ima tražiti vani u kasnim noćnim satima???
• Kad tatini sinovi za 18 rođendan ne budu dobivali Alfe od 200 ks ili GSX-ove 1000!
• Kad djeca sve što konzumiraju budu zarađivala i osjetila vrijednost istog
• Kad se vrate norme morala i dobrog odgoja
• Kad ne bude toliko destruktvnosti, pesimizma, revanšizma, ljubomore među ljudima
• Kad Ipsilon bude prava autocesta sa nadzorom brzine jednostavnim metodama kao „vani“ (a ne trošiti pare na skupe V-6 presretače, čija li je to samo preglupa ideja?)
• Kad bikeri shvate da su često u mrtvom kutum da za pokretanje i zaustavljanje automobila teškog tonu i pol treba više vremena nego za bajk od 200 kg, da brzinomjer graviran do 260 km/h nije tako graviran „za po gradu“ (ako V-strom nije motor onda ni ja nisam biker!)
• Kad vozač cisterne bude shvatio da nije baš sasvim normalno sa 20-tak tisuća litara nafte pretjecati kolonu od pet vozila na magistralnoj cesti
• Kad gospođa iz Danske bude svjesna da se ne na pulskoj zaobilaznici ne smije polukružno okretati, a još manje to treba raditi u šest pokušaja uz blokadu prometa u cijelome gradu
• Kad gospon iz Zagreba bude svjestan da ne smije parkirati svoj auto na sredini ceste, bez ikakvih znakova upozorenja, da bi kupio krafnu u pekari
• Kad sudionici u prometu shvate da su pravila i zakoni tu da ih se krši, ali da ne bi bilo loše jedan dobar dio i usvojiti
• Kad ljudi shvate da je Pobješnjeli Max samo igrani film, pa da se ne moraju identificirati sa glavnim junacima

Eto dragi moji. Pa sad i vi procijenite moju prognozu, koja je nažalost tako pesimistična.

Ako mislite da nije tako, primite barem jedan koristan savjet: opremite svojeg limenog ljubimca čeličnim dodacima u obliku ralice ili barem elementima lokomotive. Idite nakon toga optimistično u promet i nadajte se da će vam se izdatak uložen u pasivnu sigurnost višestruko isplatiti, te da se radi istog nećete naći u Klubu 27!

Djeci kupujte helikoptere i tako ih spasite od ugroza iz prometa.

Za one agresivnije vozače – popijte si pivce za živce! Bolje 0,5 promila nego skinuti petoricu na pješačkom!!

Toliko od Vašeg Mad Maystora