Počele pripreme za sezonu 2010.

Sad ću cinkati pulske gradske o(v)ce onim porečkim, na obostranu korist, da bi start te utrke bio regularan. Dok pulskim avenijama naviklim na over booking još uvijek mile bezbrojna vozila svih europskih registarskih oznaka, Grad Pula je, vjerovatno ohrabren dobrim rezultatima sezone, već krenuo sa investicijskim zahvatima. Pola gradskih (nadaleko poznatih) avenija je netom prekopano, čime je već započela priprema za nadolazeću turističku sezonu.

Vjerovatno je to demonstracijski prikaz našim milim gostima, da vide ljudi zašto je u Puli njihov godišnji odmor tako skup. Možda i radi toga da vide pulsko podzemlje prebogato arheološkim nalazima. Uostalom, slogan lokalnog turističkog giganta je u prijevodu otprilike „mjesto za vaš autentični odmor“.

Pak zbilja, neka vide ljudi naše autentične pothvate.

Ići prekopavati jednu od žila kucavica grada kao što je Bulevar kod Mornaričkog parka, usred osmog mjeseca, zbilja je nečija autentična ideja. Nastavak radova na izradi javne rasvjete na zaobilaznici je također autentična odluka. Pošto nemam drugog (pametnijeg) komentara na ove, autentično „naše“ zahvate, mogu jedino zaključiti da je Grad ove godine zbilja na vrijeme krenuo sa pripremom predstojeće sezone.

Zato i opominjem porečke oce da pomnije promotre ove strateške poteze, jer bi, sudeći po žustrini radova, do sljedećeg ljeta Pula Poreču mogla preoteti primat glavnog turističkog središta u Istri.

Još kad bi nam Porečani poklonili par gotovih rješenja za izradu rotora... ili, još jednostavnije, da nam ih par poklone... jer oni ih imaju bar desetak, a Pula samo dva! Nije fer! A i tako će Pula biti glavni turistički centar!!

Još i kad bi radovi na zaobilaznici išli tako žustro kao što se raskopavaju ulice po gradu!

No, za to su sigurno krivi izvođači radova. Uzeli ljudi godišnji odmor po uzoru na one iz Sabora, pa udri po 2 mjeseca po mondenim dalmatinskim središtima. Jedino me strah da troškove svojih odmora (također po uzoru na svoje uzore!) ne prebace na troškove izvedbe zaobilaznice.

Sad će neki reći: „Pa šta tu ovaj lupa? Bitno je da se radi!“

"Je", odgovaram ja, "ali ako se u Medulinu nakon 15.06. ne smije čuti bušilica, zašto se u Puli smije čuti bage?". Znam i odgovor nekih: „Jer bušilica i bager nisu ista stvar“. Točka! Kraj rasprave! Ok! Sada mi je odmah jasniji slogan „Vaš autentični odmor“. Slalom između bagera bez iritantnih zvukova bušilica.

Možda je to i zato što se zvuk bagera u radu može opravdati npr. zvukovima sa nekog techno partija, a bušilice ničime. Ili taj techno party nekom puni džep, a ove manje pile nikom niš?

A bo...

I još jena za medulinske i vrsaranske oce!

Ove godine uočio sam najezdu kolega biciklista, koji iz petnih žila iz pravca Premanture i Medulina pokušavaju doći do Pule. Meni je drago vidjeti ljude na biciklima i skidam im kapu na volji da usred dana, na onih plus 35 Celzija vogaju pedale svojih ljubimaca. Ali sam i pun straha za njihove živote. Velika je šansa da, ukoliko prežive toplinski udar, skončaju nagdje uz cestu od udara kakvog nadolazećeg auta. Da budem globalniji i zanimljiviji širem pa i porečkom čitateljstvu (kakav obzir!) identična je situacija i na cesti Limski kanal – Vrsar.

Maystorov prijedlog (da ne budem samo kritikon!) : OCI, dajte iznađite nešto šoldi i napravite biciklističke staze. Uostalom, to imaju sve regije koje nas okružuju, a s kojima se volimo uspoređivati. Ok, po našim malim gradićima to je teško izvedivo, ali na ovim dionicama mislim da i nije. Uostalom cesta za Vrsar je i zaslužila malo osvježenja, a također i Premanturska (do Banjola, ok!).

Kao svijetli primjer navodim gradski dio Premanturske. A i ne mora to biti toliko fensi, možda kao onaj dio oko Funtane.

U svakom slučaju, bila bi to dobra novina i ponuda našim gostima, a i domaćem stanovništvu. Također u ulozi toliko željenog produljenja sezone. I povećanja sigurnosti na cestama. Jer vjerujte, nije jednostavan manevar, po izlasku iz đira kod Gradine izbjeći grupu biciklista, a u susret vam ide kamper. Isto vrijedi za Premanturu.

Eto vam, dragi očevi, pa kad ste već na vrijeme krenuli sa pripremama, razmislite i o ovim prijedlozima. Ako vam nije jasno o čemu Maystor zbori, sjednite u svoje „šestake“ i provozajte se jedno prijepodne po Sloveniji, Austriji, Italiji... nećete potrošiti puno vremena, šoldi još i manje (i tako nisu vaši, pak baš vas briga), a vidjet ćete zašto nas npr. Austrijanci višestruko „tuku“ u dobiti od turizma. Tamo i sela bez imena imaju uređene staze! Par kilometara staza su u toj nauci tek jedna mala stavka, a vas i nas može dignuti puno. Pored toga, Istra se promovira kao regija pogodna za cjelogodišnje bavljenje biciklizmom. Ali, kako biciklom stići do zbilja brojnih označenih stazica? Riskirajući život?! Izgubiti ga na godišnjem odmoru u Istri??

Još jednom koristim priliku i čestitam ODLUČIOCIMA na početku priprema nadolazeće sezone u pravom momentu.

Do čitanja

Maystor Krytikon