Šefe, zašto me boli guza kad platim poreze i davanja državi?

Priznajem, privatnik sam. Spadam u strašno atraktivnu kategoriju onih koji su svoje biznise započeli devedesetih. Kategorija je to koja je nakon dvijetisućite godine postala strašno neatraktivnom. Naročito u Rvata.

Znate li kome smo mi još jedino atraktivni, mi, mali platiše pedevea i drugih nameta? Onima kojima punimo žepove i koji se u vlastitom bijesu i dokolici tim nametima bahato razbacuju. No, da se vratim na početak.

U biti, ne želim ja sad melodramatizirati i zadavati niske udarce našem već ionako demoraliziranom pučanstvu, ali neke stvari jednostavno ne mogu preskočiti.

Što to danas muči radničku klasu, dakle, tipičnog radnika koji prehranjuje sebe i svoju familiju? Ja sam to stavio u jednostavnu matematičku formulu poput ove:

P - ( R + H + K + O ) = Q

gdje je:  P = plaća; R= režije; H= hrana; K=krediti; O= odjeća i obuća; Q = muški spolni organ.

Vrlo slična, gotovo identična formula opisuje muke radničkih supatnika, a to su poslodavci. Razliku ćete jasno vidjeti u sljedećoj formuli sa jednakim rezultatom poput prethodne:

D – ( P – Do – P – P – K – R – K – PEDEVE – X ) = veliko Q;

gdje je: D=dobit; P=plaće; Do= doprinosi; P= porezi, premije, predujmovi; K= knjigovodstvo; R=režije; K=krediti; PEDEVE= PEDEVE; X= tko će se svega sjetiti; veliko Q= veliki muški spolni organ!

Iz izloženog je jasno vidljivo da, dakle, djelatnici i poslodavci na kraju svojih mjesečnih računica dobijaju „Q“ odostraga, što ih, ma koliko oni različiti socijalni partneri bili, ujedinjuje u kategoriju supatnika.

Obzirom da se za dobivanje gornje računice ipak nešto radilo, nameće se pitanje gdje su šoldi od tolikoga seksa? I koji je taj je....bač koji nam ga svima stavlja? I tko je kriv za to što nas, nakon što platimo sva davanja državi, općini, županiji i ostalim jahačima – jako boli guza?

Dođem ja danas doma, razvaljen od intelektalnog razvaljivanja gore navedenih formula, pa nakon ručkića zavrnem malo online da vidim što se u nas i u svijetu događa. I odmah ubodem vijest koja mi je dala odgovor na gore postavljeno pitanje.

A vijest u krajnje pozitivnom, gotovo pobjedonosnom tonu kaže kako su u Hrvatsku upravo pristigla nova terenska vozila za potrebe MUP-a. Riječ je o 50(!) Mercedesovih terenaca koji su nabavljeni po „skromnih“ 750.000 kuna po komadu. Za tu je nabavu, dakle, utrošeno (zgodna riječ: „utrošeno“) 37.5 milijuna kuna.

Onih šestotinjak Škodica im, hajde, mogu progledati kroz prste, ali ove je....ene terence pak nikako ne mogu! Kažu: “Zna struka zašto je nabavila tako (skupa) kvalitetna vozila“. E, sad, „struka“?

Kao prvo, je...em im njihovu stručnost!!!

Kao drugo, i ja bih bio stručnjak za izbor automobila da na lotu dobijem pet milijuna eura! No, u tom slučaju (dobitak na lotu), milijuni bi bili moji! A naši se „stručnjaci“ ponašaju upravo kao da su ih na lotu dobili. Pa tjeraju bijes! Da stručnjaci?!?

Kako ti stručnjaci objašnjavaju to da su tako kvalitetna (skupa) vozila limitirana na 2.500 km mjesečno? Pa, takav posao mogu odraditi polovnim Zaporošcima (svaka čast Zaporošcu, da se rijetki vlasnici ne bi našli povrijeđenima) ili čak malo boljom terenskom obućom, od čega bi korist i uštede bili višestruki.

Zašto se neki od tih „stručnjaka“ ne javi ovakvom idejom:

«Gospodo, obzirom na to da smo ucijenjeni i limitirani na 2.500 km mjesečno, predlažem da svojim cijenjenim djelatnicima nabavimo SVAKOM po dva para udobne terenske obuće, čime riješavamo više problema:

1. Uštedjet ćemo poreznim obveznicima 35.9 milijuna kuna
2. Naše osoblje blistat će zbog dobre cirkulacije i biti u odličnoj tjelesnoj spremi, čime dodatno štedimo na bolovanjima, a dižemo kvalitetu kadra
3. Samo na troškovima registracije, goriva, obaveznih servisa i dr. uštedjet ćemo sredstva kojima ćemo financirati javne kuhinje, čime automatski dajemo obol antirecesijskim mjerama
4. Spriječit ćemo jagmu i potencijalno krvoproliće za istim vozilima koja će se, tek razrađena, rasprodavati kad ih vratimo iz «najma»..itd

Istog tog stručnjaka odmah bi trebalo ustoličiti najmanje na mjesto ministra financija (a dosadašnji da zaduži dva para terenske obuće, čime ga porezni obveznici časte(!) i prošeta malo svoje naslage po Sljemenu). I neka ne šeta naseljenom, nego nenaseljenom stranom. Jer, ako se skotrlja nizbrdo, poubijat će sve zečeve, vjeverice i lisice!

Kako će, uopće, ta vozila opravdati svoju kvalitetu i paprenu cijenu kada će čamiti u nekoj garaži?!  Ako Lada „Niva“ za 60.000 kn nije dokazala svoju terensku superiornost, zašto to ne bi mogao npr. jedan Nissan, Hyundai, Kia i slični po cijeni od 200.000 kn? 

Priznajem im jedino stručnost u bahaćenju i prekomjernom trošenju! Tu im skidam kapu! Je...im struku i stručnost! Ne brinu njih one formule gore, ali mene brinu! I to kako!

Da su oni, umjesto „stručnjaci“, barem ljudi koji žive u istoj državi kao i njihovi robovi. Možda nas to ne bi spasilo, ali bi barem oni Q-i nježnije ulazili i možda malo manje žuljali.

Slažete li se sa mnom? (ne pitam vas – „stručnjake“!)

Vaš maystor matematičar (uhhh što sam ljut!!!)