U Italiji umrli Graziano Udovisi i Luigi Papo, fašistički zločinci u Istri i krivotvoritelji novije povijesti
U Rimu je danas pokopan Luigi Papo (90), rođen u talijanskom gradiću Grado, umirovljeni nastavnik u Ugostiteljskoj školi i publicist, te podpredsjednik tzv. Unione degli Istriani. Libera provincia dell'Istria in esilio (Unija Istrana. Slobodna provincija Istra u egzilu). U drugom svjetskom ratu bio je časnik talijanske fašističke vojske koji je neko vrijeme obnašao dužnost zapovjednika Milicijskog garnizona u Motovunu i pred sam završetak rata uspio pobjeći iz Istre, ali je uhićen u Trstu i zatvoren u jugoslavenski logor iz kojega je pod čudnim okolnostima pobjegao u Italiju. Objavio je više knjiga i drugih publikacija o ugostiteljstvu, ali najviše o drugom svjetskom ratu, u kojima je grubo krivotvorio noviju povijest, pogotovu o navodnim zločinima koje su nad Talijanima u Istri i Dalmaciji počinili Titovi partizani.
Papo je preuveličavao zločine u fojbama i bio svjedok na suđenju sudioniku NOP-a, Riječanu Oskaru Piškuliću zvanom Žuti u Rimu, koji je bio optužen da je 1944. u Rijeci sudjelovao u obojstvu Giuseppea Sincicha (optuženi je bio otsutan), ali Kasacijski sud je donio odluku da sud u Italiji nije nadležan za suđenje hrvatskom državljaninu. Papo je poslije rata proglašen ratnim zločincem, ali nikad nije odgovarao pred talijanskim, jugoslavenskim ni hrvatskim sudovima.
U Italiji je uglavnom hvaljen, osobito njegova publicistička djela, te nagrađivan, a najviše se pisalo o njegovoj opširnoj knjizi «Albo d'oro. La Venezia Giulia e la Dalmazia nell'ultimo conflitto mondiale (Unione degli Istriani, Trieste 1995.) koju je potpisao pod pseudonimom Luigi Papo de Montona (Montona je uzeo po istarskom gradu Motovunu gdje je živio s roditeljima) koja je puna falsificiranih događaja i ljudi. O tome što su u Istri i ostalim krajevima bivše Jugoslavije učinili Mussolinijevi vojnici, među kojima je bio i on, nije govorio i pisao.
U talijanskom gradu Reggio Emiliji 10. ovoga mjeseca umro je Graziano Udovisi (85), rođen u Puli, časnik talijanske fašističke vojske i zločinac koji je u posljednjih petnaestak godina bio popularan zbog toga što je cijeloj Italiji lagao da je on jedini uspio pobjeći iz fojbe kod Plomina u koju je bačen. O tome su objavljeni mnogi članci u medijima, emisije na državnoj televizija RAI i Berlusconijevom Canale 5, kao i u brojnim drugim TV emisijama. Bio je čak odlikovan za sve što je izgovorio o žrtvama fojbi i to u vrijeme kad je na talijanskoj televiziji prikazan igrani film «Srce u jami» koji je u Hrvatskoj i Sloveniji kritiziran. Ni on nije govorio o zločinima koji su počinili talijanski, a sam je bio fašistički zločinac i suradnik Hitlerovih nacista u Puli i ostalim krajevima Istre.
Nevjerojatno kako u jednoj velikoj europskoj državi kao što je Italija, osim nekolicine, svi ostali mediji nisu nikada objavili da se radi o dvojici fašističkih časnika Mussolnijeve vojske koji su bili ratni zločinci, nego su prikazivani kao heroji i borci.
Udovisi je poslije rata na tršćanskom sudu osuđen na zatvorsku kaznu zbog suradnje s njemačkim okupacijskim snagama u Istri, gdje su ubijeni pojedini antifašisti.
