Gianfranco Fini stiže u Pulu
Predsjednik donjeg doma parlamenta Republike Italije Gianfranco Fini dolazi u Pulu 21. rujna, kada će se sastati s čelnicima Talijanske unije i predstavnicima talijanskih nacionalnih zajednica Hrvatske i Slovenije. Susret će se održati u prostorijama Zajednice Talijana u Puli s početkom u 18 sati, a o detaljnom programu njegovog boravka u Istri predstavnici Talijanske unije izvijestit će naknadno.
No, tko je Gianfranco Fini? Kao politički lider najžešći je protivnik Silvija Berlusconija, bivšeg koalicijskog partnera. Slike iz mladenačkih dana ovjekovječile su ga s ispruženom rukom u čast rimskom pozdravu: Fini je bio povjereni i provjereni kadar u stranci Movimento sociale Fiamma tricolore Giorgia Almirantea, tvorca neo ili postfašističke stranke u demokratskoj Republici Italiji.
Miljenik vođe republikanskih fašista Almirantea, nakon smrti povijesnog lidera desnice Fini upoznaje Silvija Berlusconija, vještog poduzetnika koji je odrastao na dvoru socijalističkog vođe Bettina Craxija, i već 1994. godine ulazi s njim u pobjedničku koaliciju na prvim izborima nakon apokaliptičke istrage milanskog suda, predvođene istražnim sucem Antoniom Di Pietrom, koja je pomela stranke tzv. prve talijanske republike.
Veza neofašista i socijalista nije neka novost u talijanskoj političkoj povijesti 20. stoljeća: kad je Trst u pitanju, na jednak način stara tršćanska desnica pokreta Lista per Trieste veže se za socijaliste i stvara neku novu vladajuću garnituru koja i danas drži Trst u svojim rukama. Uzgred, ta ista veza desnice i ljevice socijalističkih reformatora dovest će do propasti nekadašnje banke talijanskih Slovenaca, Tršćanske kreditne banke, u kojoj je mnoštvo Istrana držalo novac iz tzv. talijanskih mirovina sve do samog raspada, kada je i Hrvatska poštanska banka zabilježila pristojni gubitak uloženih deviza.
Nakon izborne pobjede iz 1994., s Berlusconijem i Umbertom Bossijem Fini predvodi politički preokret iz siječnja 1995., kada u mjestu Fiuggi stranka postfašista Movimento sociale Destra nazionale postaje stranka Alleanza Nazionale, stranka talijanske desnice koja se radikalno distancira od fašizma i fašističke tradicije.
Do 1994. godine ostaje zabilježen Finijev sud o Mussoliniju kao najznačajnijem europskom političkom lideru dvadesetog stoljeća. Nakon 1994. i promjene naziva i suštine stranke Fini odlazi u Auschwitz pokloniti se žrtvama neofašizma, potom je otputovao u Izrael da bi se poklonio žrtvama holokausta, a dolazio je i u Trst te u nekoliko navrata umirivao ratoborne antislavenske usklike tamošnjih neofašista.
Gianfranco Fini postaje demokrat i svi veći talijanski komentatori tvrde da je demokratski zaokret talijanskih postfašista najveća zasluga Silvija Berlusconija. U ožujku 2009. godine Fini uz Berlusconija osniva stranku Popolo della liberta, ujedinjujući političku tradiciju stranke Alleanza Nazionale i stranke Forza Italia. Na izborima 2008. godine ta stranka pobjeđuje i uz Sjevernu ligu Umberta Bossija preuzima vlast.
Iako lider Alleanze Nazionale, i unatoč izbornoj pobjedi, Fini nije nikad prihvatio odluku za ujedinjenje s Berlusconijevom strankom Forza Italia: čim mu se pružila prilika udaljio se od Berlusconija i u srpnju ove godine utemeljio novu parlamentarnu grupaciju Futuro e Liberta, koja oštro napada politiku Silvija Berlusconija i naročito politiku Bossijeve Sjeverne lige.
U manje od dvadeset godina Gianfranco Fini je iz lidera postfašista prerastao u čelnika utjecajne političke skupine zastupnika koalicije desnog centra koji oštro napadaju personalnu politiku Silvija Berlusconija i secesionističke tenzije Sjeverne lige Umberta Bossija. (Elio VELAN)