U ponedjeljak, 6. prosinca 2010. u 17 sati Filodrammatica (Korzo 28, Rijeka) će ugostiti Borisa Dežulovića, a najnovija publicistička djela ovog vrsnog satiričara i kroničara našeg vremena i prostora, knjige Crveno i crno te Zločin i kazna, kroz razgovor s autorom predstavit će Predrag Lucić i Zoran Simić.
Crveno i crno
Rijedak je to talent - cijediti humor iz užasa, pronalaziti bisere u svinjcu. Ni manje ni više već alkemičarska vještina potrebna je da bi se iz suza izmamio smijeh, a iz frustracije i boli - katarza. Riječ je o daru koji posjeduju malobrojni. Borisu Dežuloviću, nasreću, te i takve rijetke sposobnosti baš nimalo ne manjka.
Već petnaestak godina, od prvih dana Ferala pa sve do današnjeg vremena, on nas redovito veseli svojim tekstovima, iako razlozi njihova nastanka najčešće nisu baš nimalo veseli. O čemu nam to tako uporno, tako sustavno i tako dosljedno, tijekom svih tih naših olovnih godina, govori Boris Dežulović?
Smijući se i rugajući političarima, medijskim osobama, crkvenim velikodostojnicima, manijacima, ubojicama, generalima, diktatorima, ratnim zločincima, svim tim našim nakaznim ikonama, Dežulović se ustvari smije nama samima, svim našim nedostacima, podsjećajući nas na to koliko smo slijepi, kako smo samo glupi, podložni manipulacijama svih vrsta, kako nasjedamo na najjeftinije trikove, vječno spremni biti oružje u rukama onih koji se trude da nam budućnost bude bijela i čista.
Dežulovićev "bullshit detector" već punih petnaest godina, dakle, radi besprijekorno, poput budilice. Dugo je to, pa ipak: s pravom od njega očekujemo još mnogo toga.
Zločin i kazna
Nikada nitko nije o Srbiji pisao onako dobro kako to čini Boris Dežulović. Njegova dvojaka pozicija Hrvata u emigraciji - jednoj »emigraciji« koja to, realno, nije - osigurava mu višestruko zgodnu, iako beskrajno složenu, pa čak i rizičnu, poziciju spram koje promatra i opisuje svakodnevicu današnje Srbije, svakodnevnicu koja je najčešće iracionalna i neshvatljiva, a prečesto i sumorna.
Mapirajući sistematski, gotovo iz dana u dan, mnoga neuralgična mjesta našeg vremena i historije, bilo da su ona obojena nacionalizmom, tranzicijskim patosom, manipulatorstvom društvene i političke scene ili čistim, originalno srpskim ludilom, uz svu nenadmašivu lucidnost svoje visokoetične političke satire, Boris Dežulović nas navodi na razmišljanje i nasmijava do suza. Ali, on ujedno čini i nešto mnogo dalekosežnije i važnije: marljivo bilježi svojevrsnu kroniku naših vremena. I to, kako bi se samo moglo očekivati, s fantastičnim smislom za humor, iako se njegovim duhovitim osvrtima na sve lokalne neobičnosti prečesto provlače tragikomični tonovi.
„Zločin i kazna" se, otud, ne čita samo kao lični osvrt na Srbiju danas kakvom ju je Boris Hrvat-u-emigraciji Dežulović zatekao, već kao svojevrsni priručnik za svakog tko se namjerava uplesti u bilo kakav odnos s ovom »zemljom čuda« a da nije puko turistički. Priručnik o tome kako preživjeti Srbiju, a ne pokleknuti.