U nedjelju 19. prosinca u Sv. Lovreču predstavljanje izložbe Mikele Janko i Kristijana Macinića i žive jaslice
Dvije samostalne izložbe objedinjene u jednu pod nazivom "365 dana i noći" predstavit će u Sv. Lovreču Mikela Janko i Kristian Macinić, mladi nadareni autori koji će na dva dijametralno suprotna pristupa predstaviti svijet oko sebe, zaokružujući svijest i podsvjest, zbilju i maštu, dobro i zlo, svjetlo i tamu.
Spomenuti ciklus svoj smisao i svrhu dobiva približavanjem kraja godine, kako u zaokružavanju kalendarske godine kao cjeline, preslikujući stvarnost fotoaparata u vječno pitanje života i smrti, tako i prikaz pristupa u fotografskom stvaralaštvu.
Dvoje se mladih autora, inače članova lovrečkog kluba amaterske fotografije KAF, specifičnim kulturnim projektom po prvi put samostalno predstavlja javnosti.
Izložba ima i humanitarni karakter, jer će se slike moći otkupiti po simboličnim cijenama, a prikupljena sredstva namijenjena su lovrečkom dječjem vrtiću za nabavu edukativnih pomagala.
Otvorenje izložbe predviđeno je za 19. prosinca 2010. u 16 sati u galeriji Placa u Sv. Lovreču, a bit će otvorena do kraja godine. Događanje će prethoditi "Živim jaslicama", novoj manifestaciji u Sv. Lovreču, pa će posjetitelji imati i više razloga doći u Sv. Lovreč.
Ulaz je slobodan, a galerija će u popodnevnim satima biti otvorena svakoga dana, uključujući i nedjelje i blagdane.
Radove je odabrala, postavila i predgovor u katalogu napisala profesionalana fotografkinja Miranda Legović, predsjednica Udruge fotografa Istre. Ona će prilikom otvaranja publici i predstaviti autore i njihove uratke.
MIKELA JANKO
Rođena je 23.03. 1988. Godine, živi u Svetom Lovreču. Srednju školu ekonomskog smjera završila je u Poreču, gdje danas i radi. Fotografija ju fascinira još od doba jednokratnih aparata iz praška za pranje rublja. Ozbiljnije joj se posvetila prije dvije godine, kad je kupila prvi DSLR aparat i upisala tečaj fotografije u pulskoj Udruzi ljubitelja fotografije Format. Nakon uspješno položenog tečaja postaje članica kluba. 2009.godine prisustvuje osnivanju prvog foto kluba u Svetom Lovreču i preuzima dužnost rizničara. Do danas je sudjelovala na desetak izložbi s oba kluba.
Mikela za svoj projekt „365“ nalazi artistički izraz u fragmentima intimnog dnevnika. Njezin ciklus karakterizira jednostavnost izričaja, lepršavost, razigranost, vedrina tonova i puno bjelina, koje simboliziraju iskrenost i mladost. Postmodernističko doba u umjetnosti prepoznalo bi njezino stvaralaštvo kao trendovsko.
Autorica plijeni našu pozornost ležernošću i spontanošću, kojom iznosi osobni doživljaj sebe i odnosa s okolinom. Emocionalna involviranost je taj element, koji nas impresionira u interpretaciji banalne svakodnevice. Nizom, na prvi pogled, benignih mladenačkih detalja, odaje skrivenu kritiku društva. Tim dubljim smislom, izdiže ciklus s doživljajno – dokumentarističkog nivoa, na višu razinu.
Mikela se kritički odnosi prema medijskoj poplavi reality showa, koji si uzimaju pravo oduzimanja privatnosti i ljudskog dostojanstva. Ona ujedno i problematizira pritisak na osobnost, preko nametnutih normi izgleda i ponašanja. Istančanim senzibilitetom koristi neformalne mladenačke simbole u pobuni protiv svih oblika zabrana. Lepršavom lakoćom ruši sve besmislene društvene barijere.
Intuitivno nas uvlači u kaleidoskop svojih osjećaja i vrtlog pozitivnog zračenja, koji predstavljaju izvor životne radosti. Kod nje nailazimo i na dozu humora, koji je svakako poželjna odlika umjetnika. Fotografijom se služi kao medijem za iskazivanje vlastitih osjećaja i sublimiranje stanja i osobnih iskustava.
Moć Mikeline kreativne energije možemo tražiti u interpretaciji fizičke i s druge strane čuvstvene realnosti. U prodiranju u srž oba svijeta, koji nalaze svoje mjesto preko oblika, boja i mirisa u prisnoj pustolovini mašte.
Autorica nam dopušta zadiranje u njenu intimu, a upravo takvim voajerskim potezom, aktivno komunicira s gledateljem. Međusobna interakcija, iz uloge pasivnog promatrača uvlači nas u aktivnu ulogu sudionika. Identifikacijom s dnevničkim motivima stavlja na kušnju naše stavove o intimnosti.
Mikela potiče u nama zatomljene osjećaje, razotkriva intimne sputanosti, budi nas iz beživotne indiferentnosti svakodnevice.
KRISTIAN MACINIĆ
Rođen je 26. 11.1976.godine u Umagu. Oduvijek fasciniran svim vidovima umjetnosti i kreativnim izražavanjem, Kristian se u prvoj fazi svojeg umjetničkog stvaralaštva, posvetio glazbi, zabilježivši više od 30 autorskih skladbi na dva studijska albuma, pišući i komponirajući dodatno i glazbu za druge projekte.
2008.godine, kupivši prvi ozbiljniji foto aparat, posvećuje se istraživanju čudnovatog svijeta fotografije. Kristian je dobitnik brojnih nagrada i priznanja u svojem dosadašnjem fotografskom radu.
Ovaj osebujni autor pretače iskustvo glazbene kompozicije u maestozne fotografske atmosfere. Poznavanje informatičke tehnologije otvara autoru izobilje kreativnih potencijala, koji se očituju u efektnim vizualnim rezultatima. Te vješto izvedene kreacije nikako ne možemo smatrati nesuvislima, već naprotiv vidimo da on tehničke mogućnosti dorade fotografija koristi isključivo kao režirani, post produkcijski element naglašavanja atmosfere. Fascinantno je autorovo likovno i idejno promišljanje svake fotografije. Mistična i bizarna dramatičnost gotovo filmskih kadrova, samo je površinska razina viđenja ovog ciklusa. Mračne atmosfere, zagasite tonske palete, samo su metaforička tehnika izraza duboke kritike društva.
Ključna je fotografija skidanja maske, koja uklanja sve iluzije. Estetika postcivilizacijskih, katastrofičnih ambijenata, lišenih ljudskog prisustva, problematizira otuđenost, krizu vrijednosti a izriče i sumnju u vrijednosti čovječanstva.
Interveniranjem u prostoru, preko ekrana televizije, simbolički se obračunava sa civilizacijom, koju pušta da potone u mulj. Značajno je Kristijanovo asocijativno povezivanje s elementima kultnih djela književnosti i kinematografije, koristeći ih kao dijelove scenografije. Tu je Orwellovo oko Velikog brata,koje s pozadinom malog istarskog mjesta kritizira globalizaciju, pa preko Hitchcockovih ptica do Hesseovog Stepskog vuka s tematikom višeslojne ličnosti i sve do nestanka identiteta na fotografijama gdje ljudi ostaju bez lica.
Druga fotografija velikog formata također je znakovita za njegovo stvaralaštvo. Manipuliranjem elementima prostora, simulira imaginarnu realnost. Promatrač ovdje ima aktivnu ulogu, tako da biva usisan u prostor.
Autorova senzibilnost povezana je s krajolikom i arhitekturom u prostoru, te s odnosom čovjeka prema okolišu, koji nam otkriva dinamiku njegovog unutrašnjeg svijeta. Kristijanovi ambijenti samo aludiraju na ljudsku nazočnost u pustinjama uspomena.
Njegove fotografije mogle bi se opisati kao putovanje kroz tmine duše i projekcije mašte, koje aktiviraju ulogu promatrača, izvlačeći nam vlastite mračne kutke potsvjesti.
Snažan dojam, koji ostavljaju njegovi radovi u kombinaciji sa zvučnom podlogom prilagođenom motivima fotografija, postignut je autorovim poniranjem u sebe.
